Diskriminacija je zabranjena međunarodnim konvencijama i Ustavom Republike Hrvatske, a diskriminirajuće postupanje propisano je kao kazneno djelo. No, pojedinim zakonima propisani su slučajevi kad se određenoj skupini ili skupinama osoba ipak daje prednost, s ciljem uklanjanja postojeće nejednakosti i razlikovanja (tzv. pozitivna diskriminacija). Na taj se način zapravo uklanjaju različiti oblici već postojeće diskriminacije ako zakonodavac utvrdi da je ona prisutna u odnosu na tu skupinu ili skupine osoba. Slijedom toga, u ovom članku autorica piše o pravu prednosti pri zapošljavanju kao obliku pozitivne diskriminacije promatrano kroz zapošljavanje službenika na temelju Zakona o državnim službenicima (Nar. nov., br. 92/05, 142/06 – Uredba, 77/07 – Uredba, 107/07, 27/08, 34/11 – v. čl. 10. Zakona o registru zaposlenih u javnom sektoru i 49/11) i Zakona o službenicima i namještenicima u lokalnoj i područnoj (regionalnoj) samoupravi (Nar. nov., br. 86/08 i 61/11).