02.07.2021.

Što se događa s radom nedjeljom u Europi?

Izvješće Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound)

Kao prilog raspravi koja je o pitanju rada nedjeljom već započela, jer su poduzetnici najavili ocjenu ustavnosti odredaba kojima im se priječi sloboda poduzetništva, Informator, na osnovi dozvole Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), predstavlja prikaz Izvješća naslovljenog: Što se događa s radom nedjeljom u Europi?, koji je načinjen 2016. godine.

UVOD
Prije otprilike dva mjeseca Vlada Republike Hrvatske ponovno je pokrenula pitanje rada nedjeljom te je najavila zakonsko uređenje kojim će se omogućiti 16 radnih nedjelja tijekom godine, što će omogućiti uravnoteženost između poslovnog i privatnog života, kako je prije nešto više od mjesec dana istaknuo predsjednik Vlade Republike Hrvatske, Andrej Plenković.

Ovo je treći pokušaj vlasti da se rad nedjeljom regulira na način koji će omogućiti veći stupanj zaštite obitelji i poštovanja privatnog života, a da pritom prava poduzetnika iz područja ove gospodarske djelatnosti ne budu nerazmjerno ograničena.

Odredbe Zakona o trgovini koje su uređivale rad nedjeljom, u dva je navrata Ustavni sud Republike Hrvatske ocijenio kao neustavne, što znači da pred predlagateljem zakona, Vladom RH kao i njegovim donositeljem, Hrvatskim saborom stoji ne baš jednostavna zadaća. Pomiriti interese poduzetnika, lokalne samouprave koja ima koristi od rada nedjeljom te interese pojedinaca da nedjelja zbog obiteljskih razloga bude neradna, neće biti lako.

U tom smislu, kao prilog raspravi koja je o pitanju rada nedjeljom već započela, jer su poduzetnici najavili ocjenu ustavnosti odredaba kojima im se priječi sloboda poduzetništva, Informator, na osnovi dozvole Europske zaklade za poboljšanje životnih i radnih uvjeta (Eurofound), predstavlja prikaz Izvješća naslovljenog: Što se događa s radom nedjeljom u Europi?, koji je načinjen 2016. godine.

Iako je riječ o Izvješću koje je nastalo prije pet godina te je vrlo moguće da su se zakonodavne prilike u zemljama, koje su spomenute u Izvješću povodom ovog pitanja možebitno promijenile na ovaj ili onaj način, smatramo da je pregled stanja o ovom pitanju i od prije pet godina zanimljiv i zasigurno poučan prilikom zauzimanja stajališta o tome je li moguće, izvedivo, svrhovito ili potrebno zabraniti ili omogućiti rad nedjeljom. Izvješće, naime, pokazuje kako se u zemljama članicama EU-a uopće raspravlja i nosi s mogućnošću ili određenjem rada nedjeljom odnosno na koji način sindikati, građani i poslodavci, a poglavito radnici pristupaju ovom problemu i koja svoja prava žele zaštititi.

IZVJEŠĆE
Zemlje članice Europske unije donose zakone kojima se regulira radno vrijeme dućana i trgovina nedjeljom. Međutim, postoje i zemlje koje novim zakonodavstvom takvo radno vrijeme ograničavaju. Prema Pregledu o europskim uvjetima rada, udjel radnika koji prijavljuju rad nedjeljom povećao se između 2010. i 2014., što podupire viđenje da trgovina nedjeljom postaje sve više uobičajena.

NAČELNO
Trgovanje i rad vikendima, osobito nedjeljama, tradicionalno su bili pod utjecajem povijesnih, kulturnih, vjerskih, socijalnih i gospodarskih razloga. Standardni radni dani u EU-u obično su od ponedjeljka do petka, a rad vikendom smatra se „netipičnim“ (peti EWCS, str. 41).

Istraživanje Eurofounda o produženom i neobičnom radnom vremenu u europskim tvrtkama, na temelju istraživanja o radnom vremenu i ravnoteži radnog i privatnog života (2004.-2005.), pokazalo je da su mnoge europske tvrtke otvorene za posao vikendom; 25 % poslovnih tvrtki u tadašnjoj EU21 (EU28 bez Bugarske, Hrvatske, Estonije, Litve, Malte, Rumunjske i Slovačke) zahtijevalo je da najmanje 20 % njezinih zaposlenika rade subotom, a 15 % redovito nedjeljom.

Podijeljeno prema područjima, rad subotom i nedjeljom bio je najčešći u područjima kao što su „hoteli i restorani“, „zdravstvene i socijalne usluge“ i u kategoriji koja je u izvješću definirana kao „ostale opće, socijalne i osobne usluge“.

Veličina tvrtke također je bila važna, tj. što je veće poslovanje, veća je bila učestalost rada vikendom. Gledano prema zemljama, Velika Britanija istakla se s visokim udjelom tvrtki čiji zaposlenici rade vikendom. Općenito, važnost rada vikendom bila je iznad prosjeka EU21 u zemljama poput Njemačke i Švedske. Na drugom kraju ljestvice, Portugal je imao posebno nisku učestalost rada vikendom, a ostale zemlje sa znatno nižom učestalošću od prosjeka EU21 bile su Mađarska, Poljska i Španjolska.

Istraživanje je također otkrilo da rad nedjeljom štetno utječe na zdravlje radnika, s većom vjerojatnošću bolesti i problema s izostancima u tvrtkama koje su radile nedjeljom, nego u tvrtkama koje nisu.

Eurofoundov Šesti pregled o europskim uvjetima rada pokazao je da:

- znatan udjel radnika u EU-u radi izvan standardnih radnih sati

- 54 % radilo je najmanje jedan dan u vikendu u mjesecu.

U 2015. godini više od polovice svih radnika (52 %) prijavilo je da radi u subotu, a 23 % radilo ih je najmanje tri subote mjesečno. Iako se učestalost rada nedjeljom smanjuje u mnogim državama članicama od 1995. godine, udio radnika koji su prijavili da rade barem jednu nedjelju mjesečno dosegao je 30 % u 2015., u odnosu na 27,5 % u 2005. i 28 % u 2010. U 2015. godini više od 10 % svih radnika radilo je najmanje tri nedjelje mjesečno. Donja slika prikazuje udio radnika koji prijavljuju radne nedjelje u svakoj državi članici EU28 i Norveškoj.

EU REGULATIVA
Ne postoje posebni propisi EU-a koji se odnose na rad vikendom. Direktiva o radnom vremenu iz 1993. utvrdila je da minimalno tjedno vrijeme odmora “u načelu uključuje nedjelju”. Međutim, 1996. godine Europski sud pravde poništio je tu odredbu presudivši da:

„Vijeće nije objasnilo zašto je nedjelja kao tjedni dan odmora usko povezana sa zdravljem i sigurnošću radnika nego bilo koji drugi dan u tjednu.“

Direktiva o radnom vremenu iz 2003. ne odnosi se na bilo koji određeni dan u odnosu na tjedna razdoblja odmora ili bilo koji drugi aspekt radnog vremena. Članak 2. Europske socijalne povelje kaže da bi se zemlje članice trebale složiti:

„osigurati tjedno vrijeme odmora koje će se, koliko je to moguće, podudarati s danom koji tradicija ili običaj u dotičnoj zemlji ili regiji prepoznaje kao dan odmora.“

RAZVOJ ZEMLJE
Istraživanje je pokazalo da je glavni trend u EU-u posljednjih godina produženje rada tijekom nedjelje, posebno u trgovinama i kulturnim i slobodnim aktivnostima (Boulin, 2013). Nedavna zakonodavna kretanja koja stvaraju ili proširuju mogućnost otvaranja u nedjelju pojačala su ovaj trend. Primjerice, u Mađarskoj je zabrana otvaranja trgovina u nedjelju stupila na snagu u ožujku 2015. godine i opozvana je godinu dana kasnije.

Međutim, postoje i primjeri novih ograničenja za poslovanje nedjeljom. Češka je nedavno donijela zakon kojim se zabranjuje prodaja na državne praznike. Pokušaj norveške vlade da donese zakon koji bi omogućio otvaranje trgovina nedjeljom naišao je na velik otpor te se od njega odustalo.

POTPORA ZA RAD NEDJELJOM U FRANCUSKOJ, POLJSKOJ I UJEDINJENOM KRALJEVSTVU
U Francuskoj se i kupci, radnici, sindikati i poslodavci slažu da je zakon iz ovog područja, koji datira iz 1990. godine, složen jer dopušta brojna izuzeća od opće zabrane rada nedjeljom. Međutim, neke su ankete pokazale da se velik dio stanovništva zalaže za rad nedjeljom ako bi zaposlenici primali dvostruku plaću. Macronov zakon, usvojen 9. lipnja 2015., uveo je fleksibilne aranžmane za rad nedjeljom, davši gradonačelnicima pravo da izaberu 12 nedjelja u godini u kojima će se trgovine moći otvoriti. Međutim, u određenim turističkim područjima trgovine se mogu otvarati svake nedjelje.

U međuvremenu, francuski socijalni partneri na razini tvrtki počeli su pregovarati o kolektivnim ugovorima glede rada nedjeljom. Tvrtke iz različitih maloprodajnih podsektora već su sklopile ugovore za neke od svojih pariških poslovnica.

Primjerice, trgovac kozmetikom Sephora zaključio je sporazum o otvaranju svoje glavne trgovine na Elizejskim poljanama svake večeri do ponoći, s premijom na plaću od 100 % i financijskom potporom zaposlenicima kako bi im nadoknadio putovanje kući i njegu djece.

Njihov konkurent, Marionnaud, sklopio je sličan sporazum u rujnu, koji uključuje premiju na plaću od oko 115 % za večernji rad. Međutim, zaposlenici pariške robne kuće BHV glasovali su protiv rada nedjeljom.

U Poljskoj je izmjenama Zakona o radu od 24. siječnja 2014. proširen popis okolnosti pod kojima je rad nedjeljom i državnim praznicima dopušten. Tvrdilo se da bi promjena bila korak prema stvaranju veće fleksibilnosti u organizaciji radnog vremena za poslodavce s međunarodnim poslovanjem. Obrazloženje je bilo da ako su nedjelja i poljski državni praznici radni dani za prekogranične usluge, poput telekomunikacija, tada bi također trebalo biti moguće pozvati zaposlenike takvih pružatelja usluga koji posluju iz Poljske na rad.

Od tada sindikat Solidarność poduzima napore u smjeru predlaganja zakona kojim se zabranjuje trgovina nedjeljom. Sindikat tvrdi da u ekstremnim slučajevima zaposlenici velikih tvrtki nemaju nijednu slobodnu nedjelju u mjesecu.

U srpnju 2015. godine, tadašnji britanski kancelar državne riznice, George Osborne, predstavio je u sklopu vladina proračuna za hitne slučajeve prijedloge da se velikim dućanima u Engleskoj i Walesu omogući dulje radno vrijeme nedjeljom.

Trenutačno trgovine u Engleskoj i Walesu površine od preko 280 četvornih metara mogu biti otvorene nedjeljom šest uzastopnih sati, između 10:00 i 18:00. (U Škotskoj nema ograničenja, a u Sjevernoj Irskoj trgovine veće od 280 četvornih metara mogu trgovati nedjeljom najviše pet sati između 13:00 i 18:00.) Vlada se nadala da će mjera promovirati radna mjesta i rast gospodarstva.

Međutim, postojala je bojazan da bi dulje radno vrijeme nedjeljom moglo naštetiti manjim samostalnim trgovcima, a plan je propao na parlamentarnom glasovanju u ožujku 2016. godine.

GRČKI PILOT PROGRAM
Pilot program, koji omogućuje otvaranje trgovina svake nedjelje u deset grčkih regija, uključujući povijesna središta Atene i Soluna, najavio je 2014. zamjenik ministra za razvitak i konkurentnost. Mjera je potaknuta prijedlozima OECD-a za uklanjanje tržišnih barijera i promicanje rasta, konkurentnosti i zapošljavanja, posebno među malim i srednjim poduzećima (MSP). Mjeru su pozdravili Helensko udruženje maloprodaje (SELPE) i Grčka turistička konfederacija (SETE). Međutim, u srpnju 2014. Helenska konfederacija profesionalaca, obrtnika i trgovaca (GSEVEE), Nacionalna konfederacija helenske trgovine (ESEE) i Federacija zaposlenih u privatnom sektoru (OIYE), podnijele su žalbu Državnom vijeću tražeći zabranu i privremenu suspenziju ministarske odluke. Istraživanje koje je provela Nacionalna konfederacija helenske trgovine, objavljeno u srpnju 2014., pokazalo je da je 75 % trgovaca nezadovoljno mjerama otvaranja u nedjelju, a 64 % tvrtki smatra da su troškovi nedjeljnog trgovanja preveliki. Otprilike 40 % –50 % trgovina nije si čak moglo priuštiti otvaranje.

Federacija zaposlenih u privatnom sektoru (OIYE) organizirao je 2014. seriju kratkih uzastopnih štrajkova radnika u trgovinama u znak protesta zbog sedam otvaranja nedjeljom koja su već predviđena zakonom i nedjeljnog radnog vremena prema cjelogodišnjem pilot programu.

U rujnu 2014. Državno vijeće odobrilo je žalbu OIYE, GSEVEE i ESEE, i privremeno je spriječilo provedbu pilot mjere. Sud je utvrdio povredu:

- formalnih zahtjeva

- prava na „slobodno vrijeme, obitelj i osobni život i vjerskih prava“

- nečala konkurentne jednakosti.

Konačna odluka Državnog vijeća koja je očekivana u 2015., još nije donesena.

PRIJEDLOG DA SE MALTEŠKIM TRGOVCIMA PREPUSTI KONTROLA ZA RADNO VRIJEME
U rujnu 2014. godine malteška je vlada predložila da se vlasnicima trgovina da ovlast da sami odrede svoje radno vrijeme. Prijedlog upućen na javno savjetovanje, predlagao je da se svim trgovinama dopusti rad nedjeljom između 06:00 i 17:00, pod uvjetom da ostanu zatvorene drugog dana po izboru vlasnika trgovine.

Trgovine bi se također mogle otvoriti na bilo koji državni praznik koji nije pao na nedjelju. Vlada je smatrala da su vlasnici trgovina u najboljem položaju da odluče o radnom vremenu jer znaju što njihovi kupci žele. Udruga potrošača - Malta pozdravila je navedeno, istaknuvši da će otvorenije tržište dovesti do veće konkurencije, viših standarda i nižih cijena. Generalni sindikat radnika (GWU) održao je sastanke sa zaposlenicima kako bi se spriječile bilo kakve zloupotrebe; radnici u trgovini smatrali su da bi to moglo naštetiti njihovoj ravnoteži između posla i privatnog života. Vlada nije provela prijedlog, iako ga je uvrstila u proračun za 2015. godinu.

OPOZVANA MAĐARSKA ZABRANA RADA NEDJELJOM
U prosincu 2014. mađarski parlament usvojio je zakon kojim je većinu trgovina prisilio na zatvaranje trgovina nedjeljom od 15. ožujka 2015., s glavnim ciljem da se spriječi rad ljudi nedjeljom. Zakonu se usprotivilo Nacionalno udruženje poduzetnika i poslodavaca (VOSZ), Mađarsko vijeće trgovačkih centara (MBSZ), kao i Mađarsko udruženje za trgovinu (OKSZ). U početku ga je podržao Sindikat komercijalnih zaposlenika (KASZ), ali nakon savjetovanja KASZ je utvrdio da se 90 % njegovih članova protivi toj ideji jer su smatrali da će im to smanjiti primanja i dodatno ih opteretiti. Istraživanje javnog mnijenja pokazalo je da se 80 % ispitanika također protivilo zabrani rada nedjeljom. Međutim, zakon je bio obavijen kontroverzama i, na vladinu inicijativu, Parlament je opozvao zabranu rada nedjeljom u travnju 2016. godine, što znači da je zakon bio na snazi samo godinu dana.

OGRANIČENJA O RADNOM VREMENU TRGOVINA U ČEŠKOJ REPUBLICI
Nakon dugog zakonodavnog postupka (Senat je zakon odobrio u lipnju 2014.), češki je parlament 28. lipnja 2016. donio zakon kojim se ograničava radno vrijeme trgovina tijekom državnih praznika. Zakon, koji se odnosi na trgovine s površinom većom od 200 četvornih metara, zabranjuje prodaju tijekom sedam specificiranih državnih praznika. Iznimka su benzinske crpke, ljekarne ili trgovine u zračnim lukama, željezničkim kolodvorima i autobusnim stanicama.

Češka gospodarska komora (HK ČR) i Češka trgovinska i turistička konfederacija (SOCR ČR) oštro su se usprotivile zakonu. Trenutačno pripremaju žalbu ustavnom sudu, jer smatraju da novi zakon diskriminira poduzetnike s velikim trgovinama i trgovinski sektor1. HK ČR i SOCR ČR taj čin smatraju birokratskom intervencijom u tržišne mehanizme koja je u suprotnosti s europskim trendovima. Nadalje tvrde da će takva regulacija rezultirati padom prodaje i prihoda od PDV-a te gubitkom posla za one zaposlenike koji imaju teškoće na tržištu rada i koji su često među onima koji rade na blagdane. Suprotno tome, Sindikat radnika u trgovini (OSPO) podržao je zakon, tvrdeći da će to pomoći zaposlenicima da usklade svoj profesionalni i obiteljski život.

JASNIJA DEFINICIJA TJEDNOG ODMORA U RUMUNJSKOJ
Zakon 97/2015 usvojen u travnju 2015. daje novu formulaciju tjednog odmora, od kojeg se očekuje da zaustavi zloupotrebu tumačenja od poslodavaca. Sada se „tjedno slobodno vrijeme sastoji od 48 uzastopnih sati, u pravilu subotu i nedjelju“, dok je prethodna zakonska odredba predviđala da se tjedna stanka sastoji od „dva uzastopna dana, u pravilu subotu i nedjelju“.

NORVEŠKE MEDICINSKE SESTRE PROTIV ČEŠĆEG RADA VIKENDIMA
Norveška je vlada 2014. iznijela prijedlog kojim se dopušta rad pet nedjelja zaredom, ali je prijedlog propao. Međutim, izmijenjeni Zakon o radnom okruženju koji je stupio na snagu 1. srpnja 2015. uključuje odredbu koja zaposlenicima omogućuje rad tri nedjelje zaredom. U međuvremenu, vlada je iznijela prijedlog novog zakona koji će omogućiti otvaranje trgovina nedjeljom.

Taj je prijedlog naišao na velik otpor te su i sindikati i organizacije poslodavaca za trgovinu na malo iznijeli svoje razloge za to. Ankete su pokazale da je većina stanovništva također protiv prijedloga. U prosincu 2015. vlada je najavila da prijedlog neće dobiti većinu u parlamentu te da ga stoga neće predložiti. Međutim, vlada je izrazila interes za traženje drugih načina povećanja fleksibilnosti u svezi s radom nedjeljom. Trenutačno jedine trgovine koje smiju raditi nedjeljom jesu male trgovine mješovitom robom, benzinske crpke, vrtni centri i dućani u označenim ‘turističkim područjima’.

Rasprava među socijalnim partnerima u norveškim bolnicama o radu vikendom se nastavlja. Medicinske sestre trenutačno rade svaki treći vikend, a organizacija poslodavaca Spekter naginje da rade svaki drugi vikend.

Međutim, zakon zahtijeva sporazum između socijalnih partnera koji dopušta određene vrste radne rotacije. Članice Norveške organizacije medicinskih sestara (NSF) i dalje se opiru uključivanju više radnih vikenda u sporazum. NSF tvrdi da većina njezinih članova radi rotaciju i da to već ima negativne zdravstvene učinke. Također kažu da će rad u više vikenda utjecati na ravnotežu između posla i privatnog života članova.

KOMENTAR
Iako postoje dokazi koji podupiru nastavak trenda ublažavanja ograničenja radnog vremena nedjeljom, postoje primjeri zemalja koje donose zakone u suprotnom smjeru. Rad nedjeljom može se ograničiti na nekoliko puta godišnje i obično dolazi s povećanom plaćom i/ili pravom na dodatno slobodno vrijeme. Unatoč tome, rad nedjeljom mogao bi imati negativan utjecaj na zdravlje radnika i ravnotežu radnog i privatnog života ako se provodi dulje vrijeme.

Vikendi se tradicionalno smatraju tjednim razdobljem odmora od posla koji se obavljao tijekom ostalih dana u tjednu. Također, smatra se vremenom za obavljanje aktivnosti, primjerice, slobodne, obiteljske ili društvene prirode, što se drukčije ne može odvijati.

“Netipičan posao” problem je u mnogim sektorima poput maloprodaje, zdravstva, hitnih službi, prijevoza i usluga korisničke podrške. Istodobno, pomak prema društvu 24/7 i rast internetske kupovine znače da potrošači mogu praktički kupiti robu i usluge u bilo kojem trenutku i s bilo kojeg mjesta. Međutim, te prakse također postavljaju važna pitanja o radnim uvjetima radnika koji sudjeluju u ‘mrežnom’ i ‘izvanmrežnom’ trgovanju. Primjerice, radnici koji obrađuju narudžbe, pakiraju i dostavljaju robu naručenu putem interneta možda se neće nalaziti u istoj zemlji, niti biti obuhvaćeni istim propisima kao, primjerice, radnici podružnica istog trgovca na glavnoj ulici.

Prevela i obradila
Slavica Banić

 

1 Ustavni sud Češke Republike odlučivao je o Zakonu o radnom vremenu u maloprodaji i veleprodaji na državne praznike. Međutim, u navedenoj odluci naznačeno je da su zakon osporavali 18 senatora, za razliku od najave iz izvješća koja govori o ovim podnositeljima. Ustavni sud odbio je zahtjev kao neosnovan smatrajući da ograničenja koja su uspostavljena ne zadiru u bit ustavom zagarantiranih gospodarskih prava niti u isto vrijeme imaju za posljedicu miješanje u bilo koje temeljno pravo ili slobodu koja bi logično i funkcionalno bila povezana (op. autora).