Novčane obveze posebno su atraktivna pravna kategorija u građanskom i trgovačkom pravu. U ugovorima o kreditu, napose u ugovoru o potrošačkom kreditu, to dolazi do posebnog izražaja. Novac ima, međutim, isključivo funkciju vrijednosti i irelevantno je u kojoj će valuti ugovorne strane to izraziti. Pad te vrijednosti zahtijeva potrebu »usklađivanja«, koja se provodi na više načina. Vjerovnik nema pravo dobiti natrag veću glavnicu nego što ju je dao, ali ima pravo održati njezinu realnu vrijednost. Isto pravo, dakako, ima i dužnik kada novčana kretanja idu prema vjerovniku, tj. kada novac aprecira.