28.09.2015.

Još uvijek ne osjećamo ustavna načela kao dio svog državnog bića

U povodu predstavljanja knjige Izbor odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke. Dodatni svezak na hrvatskom jeziku« u HAZU 15. rujna 2015.

U Zagrebu je 15. rujna 2015., u organizaciji Zaklade Konrad Adenauer i Ustavnog suda Republike Hrvatske, u palači Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti održana Konferencija u povodu predstavljanja knjige Izbor odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke. Dodatni svezak na hrvatskom jeziku. Na predstavljanju su nazočili brojni uzvanici iz zakonodavne, sudbene i izvršne vlasti te suci Ustavnog suda Republike Hrvatske, s predsjednicom Ustavnog suda Republike Hrvatske prof. dr. sc. Jasnom Omejec, a uvodne i pozdravne riječi uputili su akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU, prof. Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske, Thorsten Geissler, voditelj programa Pravna država u Jugoistočnoj Europi Zaklade Konrad Adenauer, njegova ekselencija Thomas E. Schultze, veleposlanik SR Njemačke u Republici Hrvatskoj, dr. Sibylle Kessal-Wulf, sutkinja Saveznog ustavnog suda Njemačke i Wilhelm Schluckebier, sudac Saveznog ustavnog suda Njemačke. Voditelj Okruglog stola bio je dr. sc. Teodor Antić, tajnik Ustavnog suda Republike Hrvatske. U ovom broju lista pišemo o tom događaju te donosimo određene dijelove izlaganja dr. sc. Jasne Omejec, predsjednice Ustavnog suda Republike Hrvatske. U knjizi se nalaze odluke iz novije, ali i starije sudske prakse Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke, koje su, zbog razvitka posljednjih godina, ponovno postale aktualne. Knjiga bi trebala omogućiti bolje razumijevanje idejnog slijeda i rješenja do kojih je došao taj sud, poznat po neovisnosti i kvalitetno obrazloženim odlukama. Program Pravna država u Jugoistočnoj Europi Zaklade Konrad Adenauer objavio je zbirke odluka Saveznog ustavnog suda na nekoliko jezika te regije, a prvo izdanje na hrvatskom jeziku objavljeno je 2009. godine.
Pozdravne i uvodne riječi
Predstavljanju knjige »Izbor odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke. Dodatni svezak na hrvatskom jzeiku« Zaklade Konrad Adenauer, u HAZU 15. rujna 2015., nazočili su brojni uzvanici iz zakonodavne, sudbene i izvršne vlasti te predsjednica i suci Ustavnog suda Republike Hrvatske, a uvodne i pozdravne riječi uputili su akademik Zvonko Kusić, predsjednik HAZU, prof. dr. sc. Jasna Omejec, predsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske, Thorsten Geissler, voditelj programa Pravna država u Jugoistočnoj Europi Zaklade Konrad Adenauer, njegova ekselencija Thomas E. Schultze, veleposlanik SR Njemačke u Republici Hrvatskoj, dr. Sibylle Kessal-Wulf, sutkinja Saveznog ustavnog suda Njemačke i Wilhelm Schluckebier, sudac Saveznog ustavnog suda Njemačke.Voditelj Okruglog stola bio je dr. sc. Teodor Antić, tajnik Ustavnog suda Republike Hrvatske.
Predsjednik HAZU, akademik Zvonko Kusić naglasio je da su pravosuđe i vladavina prava područja u kojem je Akademija najviše učinila jer je održala čak 30 tribina iz ciklusa Modernizacija prava, na kojima su obrađene sve važne teme iz pravnog sektora. »Time je Akademija dala doprinos stvaranju moderne Hrvatske«, rekao je akademik Kusić.
Voditelj programa Pravna država, Thorsten Geissler rekao je da se ovom zbirkom odluka želi dati doprinos daljnjem produbljivanju odnosa ustavnih sudova te pomoći donositeljima odluka kao i pravnim znanstvenicima i svima koji se bave primjenom prava.
U svom pozdravnom govoru, njemački veleposlanik, njegova ekselencija Thomas E. Schultze rekao je da je praksa njemačkog Saveznog ustavnog suda ušla u praksu redovnih sudova zbog čega je malo tužbi njemačkih građana pred Europskim sudom za ljudska prava u Strasbourgu. Podsjetio je i na važnu ulogu koju je Savezni ustavni sud imao pri ujedinjenju Njemačke prije 25 godina.
Predsjednica prof. dr. sc. Jasna Omejec u svojoj je zahvali i pozdravu govorila je o velikoj važnosti i utjecaju njemačkog Saveznog suda te o značenju njemačkog Ustava - Temeljnog zakona koji svi građani osjećaju kao dio svog stvarnog života, u kojem se, prema J. Limbach: »neumornim vježbanjem uči ustavna abeceda«, dok mi u Republici Hrvatskoj još uvijek ne osjećamo ustavna načela kao dio svog državnog bića Republike Hrvatske i još uvijek ne živimo svoj Ustav te je istaknula:

»Naime, svojom današnjom nazočnošću na ovom skupu pokazujemo da smo svjesni važnosti projekta Zaklade Konrada Adenauera, koji danas predstavljamo u ovoj drevnoj zgradi Hrvatske akademije znanosti i umjetnosti. (…) Prezentacija o njemačkom Saveznom ustavnom sudu govori o velikom njemačkom Ustavu - Temeljnom zakonu iz svibnja 1949., koji je potpisao upravo Konrad Adenauer, tadašnji predsjednik Parlamentarnog vijeća, a od rujna 1949. i prvi kancelar zapadne Njemačke.

2. Jurisprudencija Saveznog ustavnog suda kao neiscrpan izvor načela, općih pravila i metoda ustavne interpretacije za ustavne sudove diljem svijeta
Uz to, prikazuje i djelić golemog korpusa literature koja je do danas publicirana o Saveznom ustavnom sudu i njegovoj jurisprudenciji na mnogim jezicima. Taj golemi korpus publicirane građe govori sam za sebe o važnosti njemačkog ustavnog sudstva, ne samo za europski kontinent. (…)
Zadaća Saveznog ustavnog suda u njemačkom pravnom poretku oduvijek je bila usmjerena na definiranje, zaštitu i usuglašavanje različitih i često suprotstavljenih ustavnih vrednota, ali i rješavanje rastućih tenzija između demokracije i konstitucionalizma. Stoga je njegova jurisprudencija stalan i neiscrpan izvor načela, općih pravila i metoda ustavne interpretacije za ustavne sudove diljem svijeta. 
Kako je naglasila Ruth Bader Ginsberg, nema sumnje da stranim pravnim izvorima trebamo pristupati s osjećam za vlastite različitosti i s punom sviješću da su naše spoznaje o društvenoj, povijesnoj, političkoj i institucionalnoj pozadini, iz koje su ti strani pravni izvori potekli, po prirodi stvari manjkave. Međutim, ta nas činjenica nikada ne smije odvratiti od nastojanja da naučimo najviše što možemo iz iskustva i mudrosti koje ti strani pravni izvori nose. To se posebno odnosi na izvore koje stvara najveći i, mnogi kažu, najmoćniji ustavni sud na svijetu, pri čemu je jurisprudencija njemačkog suda za Hrvatsku osobito važna, jer hrvatsko pravo pripada istom europsko-kontinentalnom pravnom krugu kojem pripada i njemačko pravo.

3. Ustavni sud Republike Hrvatske i umijeće korištenja tzv. ustavnim argumentom
Mislim da mogu utvrditi sljedeće: u svom dugogodišnjem traženju puta prema istinskoj konstitucionalnoj jurisprudenciji, hrvatski Ustavni sud do danas je uspio svladati najteži problem, onaj koji se odnosi na sam pristup Ustavu i interpretaciji ustavnog teksta. Drugim riječima, hrvatski Ustavni sud uspio je svladati umijeće korištenja tzv. ustavnim argumentom. To je postigao tako što je, uz standarde koje stvara Europski sud u Strasbourgu, posljednjih godina počeo postupno prihvaćati fundamentalne postavke upravo njemačke ustavnosudske doktrine. 
Naime, unatoč tome što je ustavno sudstvo u hrvatski pravni poredak uvedeno još prije više od pola stoljeća (točnije - 1964.), tek su se poslije 2000., a intenzivnije tek poslije 2008., u njegovoj jurisprudenciji počela primjećivati obilježja po kojima je njemački Savezni ustavni sud planetarno poznat kao model-uzor. Dakle, trebale su godine da se hrvatski Ustavni sud odmakne od instancijske kontrole zakonitosti sudskih odluka, koja je bila čvrsto ukorijenjena u praksi toga suda sve do 2000. godine. Trebale su godine da Ustavni sud odbaci bilo kakvu povezanost ili sličnost svojih odluka sa sudskim odlukama, čak i na pojavnoj razini. Trebale su godine da se Ustavni sud oslobodi specifičnog jezika naših sudova i da prihvati pravni diskurs inherentan ustavnosudskoj jurisdikciji. Ne moram posebno isticati da - kad govorim o pravnom diskursu - govorim zapravo o cijeloj filozofiji prava koje je on izraz.

4. »Nova« jurisprudencija Ustavnog suda Republike Hrvatske
Time je otvoren drugi, vrlo ozbiljan problem: problem pristajanja hrvatske javnosti na takvu, nazovimo je »novu«, jurisprudenciju Ustavnog suda. Pojednostavnjeno rečeno: što se Ustavni sud djelotvornije bavi ustavnosudskim nadzorom pravnih normi koristeći se ustavnim argumentom, što se Ustavni sud više udaljuje od one nesretne i opasne formule koja se tako duboko ukorijenila u njegovoj praksi do 2000. godine, a koja se može opisati riječima: »ako je nešto zakonito, onda je i ustavno«, što se Ustavni sud više udaljava od instancijske sudske kontrole zakonitosti inherentne redovnom sudstvu, što više ispunjava pravni poredak konkretnim ustavnim sadržajima, to su kritike sve teže i sve žešće, sve do zahtjeva za ukidanjem Ustavnog suda. Doduše, u pravilu, riječ je o paušalnim kritikama, ali i takve ne treba zanemariti jer dobivaju istaknuto mjesto u medijima. 
Upravo sam zbog toga, kad sam pisala predgovor ovoj značajnoj zbirci, za moto uzela riječi Jutte Limbach, slavne predsjednice Saveznog ustavnog suda u razdoblju 1994.-2002. Mislim da je Limbachova sve rekla u ove tri rečenice: 'Polako, vrlo polako Nijemci su naučili kako čitati svoj Ustav. Vjerojatno u tome nikada ne bi uspjeli da Savezni ustavni sud s njima nije neumorno vježbao ustavnu abecedu. Dio priče bilo je i to što su političari morali shvatiti kakve su obilne nadležnosti dodijelili tom sudu.'
U tom svjetlu, vjerujem da je današnji skup pravo mjesto da se razjasne temeljne dvojbe o zadaćama i ulozi ustavnog sudstva. Kad je riječ o onoj paušalnoj kvalifikaciji, koju tako često možemo čuti, da je Ustavni sud - politički sud, pročitala bih kratku poruku koju Savezni ustavni sud upućuje svima koji posjete njegove službene internetske stranice. On navodi: »Rad Saveznog ustavnog suda ima politički učinak. To postaje osobito jasno kada Sud proglašava da je zakon neustavan. Međutim, Sud nije političko tijelo. Njegov je jedini standard nadzora Temeljni zakon (ustav). Pitanja političke svrhovitosti Sud ne uzima u obzir. On samo određuje ustavni okvir unutar kojega se politika mora razvijati.«
Ova knjiga pomaže razumijevanju te poruke Saveznog ustavnog suda, a time i razumijevanju samog ustavnog sudstva. Ovaj skup dolazi u pravo vrijeme, u vrijeme kad se i pravnička struka, i politička zajednica, i šira javnost u Hrvatskoj na nov način susreću s ulogom i utjecajem domaćeg ustavnog sudstva. To mi se čini osobito važnim, jer je očito da u praktičnom pravnom, političkom i društvenom životu Hrvatske predstoji dugo i teško razdoblje, koje je Jutta Limbach nazvala 'neumornim vježbanjem ustavne abecede'. Iskreno se nadam da ćemo to razdoblje, koliko god bilo teško, svi zajedno imati snage prevladati, za dobro vlastite budućnosti.«

5. Shvaćanje uloge Saveznog ustavnog suda Njemačke
O shvaćanju uloge Saveznog ustavnog suda unutar institucionalnog ustroja na nacionalnoj i međunarodnoj razini nadahnuto su i analitički govorili dr. Sibylle Kessal-Wulf, sutkinja i Wilhelm Schluckebier i sudac Saveznog ustavnog suda Njemačke. Tom su prilikom istaknuli da suci moraju donositi često i odluke koje nisu popularne. Sudac Schluckebier govorio je o kritikama s kojima se susreće Savezni ustavni sud i iznoseći brojne primjere. Tako je i njemački Savezni ustavni sud izložen oštroj kritici i političara i medija i drugih pa je sudac naveo i jednu svoju odluku koja je izazvala velike prijepore. Sutkinja Saveznog ustavnog suda Kessal-Wulf iznijela je slučaj u polemici u kojoj je nedavno svjedočila još pod dojmom diskusije, da su ustavni sudovi u Južnoj Americi jedina vlast kojoj građani vjeruju. Kako je na početku predavanja navela da je vječna dvojba vladavina suca - prokletstvo ili blagoslov, na kraju je svog zanimljivog izlaganja slučajeva rekla da odgovor prepušta sudionicima Konferencije.

6. O strukturi knjige
Izbor odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke
Nakon tih izlaganja prof. dr. sc. Jasna Omejec i dr. sc. Snježana Bagić predstavile su knjigu »Izbor odluka Ustavnog suda Savezne Republike Njemačke«. Predstavljanje su obavili.
»Danas prisustvujemo iznimnom kulturnom događaju u pravnom životu Hrvatske, navela je prof. Omejec i nastavila:
»U svom sam predgovoru ovoj zbirci rekla da ne mogu zamisliti ljepši dar Zaklade Konrada Adenauera hrvatskim pravnicima od zbirke prijevoda izabranih odluka njemačkog Saveznog ustavnog suda. Opet ću spomenuti Juttu Limbach, koja je jednom prilikom rekla: 'Povijest utjecaja Saveznog ustavnog suda jest priča o uspjehu.'. Ovom je knjigom hrvatskoj javnosti omogućen uvid u način na koji je taj uspjeh izgrađivan.«
A dr. sc. Snježana Bagić, potpredsjednica Ustavnog suda Republike Hrvatske nastavila je:
»Ipak, treba započeti s osnovnim podatcima o samoj zbirci. Knjiga ima ukupno 308 stranica, a u njoj je sadržan prikaz ukupno 51 odluke Saveznog ustavnog suda Njemačke s predgovorima gospodina Geisslera iz Zaklade Konrada Adenauera, profesora Andreasa Voßkuhlea, predsjednika njemačkog Saveznog ustavnog suda i profesorice Jasne Omejec, predsjednice hrvatskog Ustavnog suda, s kazalom pojmova na njemačkom i hrvatskom jeziku i popisom odluka u kojima se pojedini pojam spominje. 
Mislim da je ovo dobar trenutak da se nešto kaže o samom prijevodu odluka Saveznog ustavnog suda na hrvatski jezik.
Odluke su razvrstane u pet dijelova ili tematskih blokova, i to: Načela, Temeljna prava, Načela državnog ustroja i privilegija stranaka, Otvorena državnost i međunarodna suradnja i Pravosuđe i temeljna prava. Broj izabranih odluka nije ravnomjerno zastupljen u tih pet dijelova. Tako prvi dio (»Načela«) sadržava samo dvije presude, a posljednji dio »Pravosuđe i temeljna prava« tri presude. 
S druge strane, najveći broj odluka, njih 16, nalazi se u drugom dijelu: »Temeljna prava«, a obuhvaća odluke Saveznog ustavnog suda koje se bave člancima 1.-19. Temeljnog zakona. U tim je odlukama obrađeno 16 skupina temeljnih prava, i to: Opće pravo osobnosti, Pravo na pravično suđenje, Pravo na život i tjelesni integritet, Osobna sloboda, Opće načelo jednakosti, Sloboda vjere, savjesti, vjerskih i svjetonazorskih uvjerenja, Sloboda mišljenja, tiska, medija i informiranja, Sloboda umjetnosti i znanosti, Zaštita braka i obitelji, Sloboda okupljanja, Sloboda udruživanja, Tajnost pisma i pošte, Sloboda kretanja, Sloboda izbora zanimanja, Jamstvo vlasništva, izvlaštenje, odšteta i Učinkovita pravna zaštita i jamstvo pravne zaštite.
Čini nam se da selektori odluka, profesor Jürgen Schwabe i gospodin Thorsten Geissler, nisu slučajno posvetili najveću pozornost upravo odlukama Saveznog ustavnog suda koje se bave temeljnim pravima. 
Naime, upravo je u tom području jurisprudencija Saveznog ustavnog suda postala trajno i nezamjenjivo nadahnuće za ustavne sudove drugih europskih država. 
Štoviše, upravo je model njemačkog ustavnog sudstva usmjerio većinu postsocijalističkih i postkomunističkih europskih država da nakon pada Berlinskog zida osnuju ustavne sudove i da ih opskrbe posebnim instrumentima - ustavnim tužbama - koje će djelotvorno osigurati ostvarenje temeljnih prava. Kommers smatra da su europske postkomunističke države pravilno prepoznale da pravo mora biti uzdignuto na razinu društvene djelotvornosti, koja se postiže prihvaćanjem uloge ustavnog sudstva kao zaštitnika temeljnih prava, čak i kad je riječ o privatnopravnim odnosima. Međutim, Guerra je u tom smislu pravilno zapazio i sljedeće, naime, da je odabir njemačkog modela ustavnog sudstva implicirao davanje ustavnim sudovima zadaća koje su naveliko udaljene od onih 'negativnog zakonodavca' u izričaju Hansa Kelsena, i koje su pretvorene u ono što je profesor Cappelletti nazvao 'jurisdikcijom slobode'.
Sažeto, sve su europske postsocijalističke i postkomunističke države, prihvaćajući načelo supremacije ustava, 'opskrbile' svoje ustavne sudove ovlastima kontrole ustavnosti pravnih normi, a većina njih i ovlastima zaštite temeljnih prava kroz ustavnu tužbu. To je učinila i Hrvatska. Međutim, čini se da Hrvatska istodobno nije prihvatila ili nije bila u cijelosti svjesna posljedica koje takva vrsta ustavnog nadzora povlači za sobom.«.

7. Ustavna načela još uvijek ne osjećamo kao dio svog državnog bića
J. Omejec u predstavljanju knjige nadalje je govorila o jednom važnom pitanju, o sadržaju primjene hrvatskog Ustava te je navela:
»Kad se sagleda hrvatski slučaj, onda se može doći do određenih ne baš ohrabrujućih zaključaka. Naime, mi smo u svoj božićni Ustav 1990. ugradili slavni Kelsenov model apstraktne ustavnosudske kontrole zakona i drugih propisa - što je drugi naziv za ustavnosudski nadzor političkih vlasti, zakonodavne i izvršne. Mi smo - kombinirajući njemačku Verfassungsbeschwerde i španjolsku amparo tužbu - u svoj ustavni poredak uveli institut ustavne tužbe kako bi učinkovito zaštitili ustavna prava. Međutim, mi nikada nismo ni raspravili, ni artikulirali, ni racionalizirali, pa u praksi nismo u cijelosti ni prihvatili pravne i političke posljedice takvog nadzora od strane Ustavnog suda, unatoč tome što je taj nadzor inherentni dio ustavnog programa. Tako mnogi i danas ne mogu prihvatiti činjenicu da konstitucionalizam postavlja ograničenja čak i narodu kao suverenu, da koncept ustavnosudskog nadzora potiskuje načelo narodnog predstavništva u korist načela supremacije ustava, da taj koncept postavlja granice arbitrarnom postupanju i legislative, i političke egzekutive, i sudstva, itd. Usudila bih se reći: mi još uvijek ne osjećamo ta ustavna načela kao dio svoga državnog bića, mi još uvijek ne živimo svoj Ustav.

8. Klauzula »vječnosti«
Rado bih na ovom mjestu pročitala Kommersovu, vrlo jednostavno sročenu i pristupačnu ocjenu o tome što ustav -Grundgesetz ili Temeljni zakon - znači Njemačkoj i Nijemcima: »Temeljni zakon je osnovni zakon nacije. Kao takav, (ustav) svoj autoritet crpi izravno iz naroda, a iz ustava zauzvrat izvire sva državna vlast. Sukladno tome, Temeljni zakon je vrhovno pravo zemlje; on je obvezujući dokument ... (koji) kontrolira cjelokupni pravni poredak, kategorički odbacujući weimarsko načelo supremacije parlamenta u svim pitanjima. Temeljni zakon propisuje da u njemu sadržana prava i vrijednosti 'obvezuju zakonodavstvo, izvršnu vlast i sudstvo kao izravno primjenjivo pravo'. Kako bi se o tome otklonila svaka sumnja, Temeljni zakon predviđa pravno sredstvo za svaku povredu temeljnog prava i ustanovljuje snažan ustavni sud kako bi čuvao i štitio ustav kao cjelinu. Osim vlastite supremacije, Temeljni zakon ustanovljuje za vječnost i vlastita osnovna načela. Ona su stalna. Članak 79. stavak 3. - tzv. 'klauzula vječnosti' zabranjuje ustavne amandmane koji bi štetno djelovali ili podrivali načela vezana uz ljudsko dostojanstvo iz članka 1. ili temeljna strukturalna načela ustavnog poretka propisana člankom 20. (to jest federalizam, diobu vlasti, vladavinu prava i socijalnu državu blagostanja). … Sastavljači su … vjerovali da je najbolji način zaštite ljudskog dostojanstva i očuvanja 'demokratske i socijalne savezne države', i danas i u budućnosti, staviti određena načela vladanja izvan mogućnosti naroda da ih mijenja …
Iako pojednostavnjen, to je grubi okvir unutar kojega se stvara i razvija jurisprudencija Saveznog ustavnog suda. Ako se prisjetimo nekih odluka hrvatskog Ustavnog suda u proteklom razdoblju, osobito onih vezanih uz referendumska pitanja, vjerujem da je u njima lako prepoznati neke od navedenih postavki.«

9. Temeljna prava u praksi Saveznog ustavnog suda Njemačke
Snježana Bagić je o temeljnim pravima u praksi Saveznog ustavnog suda istaknula: »Njemački Temeljni zakon jamči obilje međusobno prožimajućih prava, u čijem je središtu ljudsko dostojanstvo. U prvoj prezentaciji mogao se vidjeti članak 1. stavak 1. Temeljnog zakona na više mjesta. On propisuje: »Ljudsko dostojanstvo je nepovredivo. Obveza je svih državnih vlasti da ga poštuju i štite.« Stoga se Temeljni zakon često definira i kao »ustav ljudskog dostojanstva« (Verfassung der Würde), za razliku od američkog Ustava, koji se definira kao »ustav slobode«. 
Temeljna prava u prvom redu obuhvaćaju subjektivna prava pojedinca u odnosu prema državnoj i javnoj vlasti. To su prije svega obrambena prava građana protiv državnog miješanja u njihovu sferu slobode. Stoga se ustavnom tužbom u prvom redu štite individualne pozicije pred neodmjerenom ili proizvoljnom uporabom državnih ovlasti, neovisno o tome jesu li te pozicije povrijeđene apstraktnom pravnom normom, konkretnom sudskom odlukom ili pak činjenjima odnosno propuštanjima nadležnih tijela državne ili javne vlasti. 
Nadalje, osim odnosa »država - građanin«, koji je javnopravni odnos jednostranog obvezivanja, postoje i građanskopravni (privatnopravni) odnosi sporazumnog obvezivanja koji počivaju na premisi da subjekti tih odnosa djeluju na osnovama privatne autonomije volje.«
Zatim je nastavila dr. sc. Jasna Omejec, ističući da prema pravnim shvaćanjima Saveznog ustavnog suda, temeljna prava ne obuhvaćaju samo subjektivna prava građana. Ona stvaraju i sferu objektivnog prava stvorenu kroz tzv. vrijednosnu teoriju temeljnih prava. Ona polazi od postavke da temeljna prava prožimaju i obuhvaćaju cjelokupno pravno ustrojstvo jer su u njima utjelovljene osnovne vrijednosti državne zajednice. Kad Savezni ustavni sud govori da se »sustav vrijednosti, fokusiran na slobodu razvoja ljudskog bića u društvu, mora primjenjivati kao ustavni aksiom kroz cjelokupni pravni sustav: on mora određivati smjernice i za zakonodavno, i za upravno, i za sudsko odlučivanje«, riječ je zapravo o odlukama Saveznog ustavnog suda koje štite odgovarajuće vrijednosti objektivnog pravnog poretka. 
Time je u temeljna prava Savezni ustavni sud zapravo utjelovio sustav funkcionalnih smjernica i obvezujućih mjerila za obnašanje državne vlasti, čime su temeljna prava u njemačkom ustavnom poretku preuzela funkciju korelata pravne valjanosti državnog djelovanja. 
Tu je još i zaštitna funkcija temeljnih prava, koja je u pravilu vezana uz pravo na život i tjelesni integritet. 
Zaključno, individualna ustavna tužba u Saveznoj Republici Njemačkoj na jednoj strani služi zaštiti temeljnih prava građana, odnosno zaštiti subjektivnih pravnih pozicija, a na drugoj strani stvaranju i održavanju objektivnog ustavnog poretka. Ako se pogledaju poznatije odluke hrvatskog Ustavnog suda koje su u povodu ustavnih tužbi donesene posljednjih godina, mislim da ćete se složiti sa mnom da se u njima može nazrijeti tendencija našeg suda da ustavnu tužbu također stavi u funkciju stvaranja i održavanja objektivnog ustavnog poretka, a ne samo subjektivnih pravnih pozicija pojedinaca.

10. Jasna Omejec zaključno o odnosu hrvatskog Ustava i prava Unije
»Samo ću na jednom primjeru pokazati da je jurisprudencija naša dva ustavna suda ponekad nužno različita. Upućujem na dvije odluke Saveznog ustavnog suda sadržane u ovoj zbirci pod točkama 35. i 37. U tim je dvjema odlukama njemački sud ocijenio da su zakonska rješenja prema kojima su izborni pragovi za izbor njemačkih zastupnika u Europski parlament od 5 % odnosno od 3 % - neustavni. Kada se dobro pročitaju obrazloženja tih odluka, vidi se da je Savezni ustavni sud u svojoj ocjeni pošao od faktičnog stanja zastupljenosti Njemačke u Europskom parlamentu, koja u njemu ima 96 zastupnika, kao i od konkretnih rezultata izbora. Drugim riječima, mjerila kojima se služio njemački sud kad je ukidao te pragove kao neustavne, teško da bi bila primjenjiva na Hrvatsku i njezinih 11 zastupnika. 
Time se opet vraćamo na početak, i na riječi Bader Ginsbergove. Prilagođene ovoj prilici, one bi mogle glasiti: jurisprudenciji Saveznog ustavnog suda Njemačke trebamo pristupati s osjećam za vlastite različitosti, ali nikada tako da nas to odvrati od nastojanja da naučimo najviše što možemo iz iskustva i mudrosti koje nam ta jurisprudencija nudi na pladnju.
Bez nje se danas ne može čitati veliki njemački ustav iz 1949., a ponajmanje razumjeti suvremena njemačka dogmatika o demokratskoj i socijalnoj državi utemeljenoj na vladavini prava, bilo na nacionalnoj razini, bilo u kontekstu njemačkog članstva u Europskoj uniji, a ne može se razumjeti ni samo suvremeno ustavno sudstvo europskog tipa.«