Nakon Prvog svjetskog rata, današnje područje Sjeverne Makedonije ušlo je u sastav Kraljevine Slovenaca, Hrvata i Srba kao južna Srbija, a krajem Drugog svjetskog rata postaje jedna od federalnih jedinica komunističke Jugoslavije u čijem sastavu kao Socijalistička Republika Makedonija (SRM) ostaje sve do 17. studenog 1991. godine.

Proces osamostaljenja Makedonije započeo je 11. studenog 1990. godine, održavanjem prvih višestranačkih izbora u sklopu SFRJ. Konstituirajuća sjednica makedonskog parlamenta, Sobranja, u skladu s izbornim rezultatima (u kojem je zastupnička mjesta dobilo devet političkih stranaka i tri nezavisna kandidata) održana je 8. siječnja 1991. godine, a 25. siječnja Sobranje jednoglasno donosi Deklaraciju o suverenosti Socijalističke Republike Makedonije¹ koja glasi:

Članak 1.

Ovom deklaracijom izražava se suverenitet Socijalističke Republike Makedonije u skladu s ustavnim opredjeljenjima za neovisnost i teritorijalnu cjelovitost makedonske države, kao i pravo makedonskog naroda na samoodređenje, uključujući i pravo na odcjepljenje.

Članak 2.

Politički, ekonomski i pravni sustav Socijalističke Republike Makedonije temelji se na Ustavu SRM i zakonima Republike, a u skladu s opredjeljenjima izraženim u ovoj deklaraciji.

Na teritoriju Socijalističke Republike Makedonije primenjivat će se Ustav SFRJ, savezni zakoni i drugi savezni propisi i opći akti, ako nisu u suprotnosti s Ustavom SRM, zakonima Republike i odlukama Sobranja kojima se vršiti suverenitet SRM-a.

Članak 3.

Izražavajući suverenitet Socijalističke Republike Makedonije, Skupština SRM će usvojiti novi ustav koji će, između ostalog, odrediti društveno uređenje i buduće simbole državnosti Makedonije.

Članak 4.

Socijalistička Republika Makedonija kao suverena država samostalno odlučuje o budućim odnosima s državama drugih naroda Jugoslavije, u skladu sa svojim interesima, na miran i demokratski način.

Članak 5.

Ova deklaracija, Ustav SRM, republički zakoni i drugi propisi i opći akti temelj su za odlučivanje i rad republičkih tijela i organizacija, kao i saveznih tijela i organizacija na teritoriju Socijalističke Republike Makedonije.

Članak 6.

Sobranje SRM i nadležna tijela Republike, do usvajanja novog ustava, mogu samostalno poduzimati mjere za zaštitu i unaprjeđenje položaja i prava dijelova makedonskog naroda koji živi kao nacionalna manjina u susjednim državama, Makedonci u drugim zemljama, za iseljenike iz Makedonije i za građane na privremenom radu u inozemstvu.

Članak 7.

Ako se međusobni odnosi suverenih republika u SFRJ ne riješe sporazumno i demokratski ili ako se to učini na način koji ugrožava suverenitet Republike, Sobranje SRM će donijeti ustavni zakon kojim će se utvrditi druga pitanja ustavne naravi kojim će SRM kao samostalna i samostalna država preuzeti na sebe izvršavanje suverenih prava koja je vršila preko tijela SFRJ i odrediti način obračuna s drugim republikama o pravnom nasljeđu SFRJ te međusobne odnose, prema načelima međunarodnog javnog prava.

Članak 8.

Ova deklaracija stupa na snagu danom donošenja, a objavit će se u “Službenom listu SR Makedonije”.

Dana 8. rujna 1991. godine održan je referendum o neovisnosti za koju je glasalo 95,26% građana, a 17. Studenog 1991. godine donesen je Ustav Republike Makedonije. Sjeverna Makedonija nije uspjela zadržati svoje, Ustavom određeno ime – Republika Makedonija. Zbog pretenzija na ime Makedonija, Republika Makedonija postala je članica UN-a pod imenom Bivša Jugoslavenska Republika Makedonija, a 2019. godine ime države promijenjeno je u Republika Sjeverna Makedonija.