16.10.2023.

Vremeplov: Britansko-egipatski sporazum o Sueskom kanalu – 19. listopada 1954.

Sueski kanal, koji se nalazi na teritoriju Egipta, umjetni je kanal prokopan 1869. godine. Kanal kojim su razdvojeni afrički i azijski kontinent dug je 164 km, a s pripadajućim kanalima 193,3 km.

Na površini najveća mu je širina 313 m, pri dnu 121 m, a dubina mu je 24 m.1 Kolika je njegova važnost, govori činjenica da je samo tijekom 2022. godine njime prošlo oko 22.000 brodova.2

Iako je bio u vlasništvu Egipta, kanalom su putem koncesija upravljali stranci, Britanci i Francuzi. Sukladno Carigradskoj konvenciji iz 1888., Sueski kanal proglašen je neutralnom zonom, koja je stavljena pod britansku zaštitu, a sve u okviru britanske okupacije Egipta i Sudana u to doba. Sukladno Britansko-egipatskom sporazumu iz 1936., Ujedinjeno Kraljevstvo moralo je napustiti Egipat, osim u odnosu na Sueski kanal. Tim sporazumom u kanalu su zadržane britanske vojne trupe od 10.000 vojnika, koje su bile nužne za njegovu zaštitu i zaštitu njegove okolice. Prema tom Sporazumu, britanska vojska trebala je ostati u Sueskom kanalu sljedećih 20 godina.

Dana 19. listopada 1954. Egipat i Ujedinjeno Kraljevstvo potpisali su u Kairu novi Britansko-egipatski sporazum.3 Sporazumom iz 1954., koji ima 13 članaka, dva Aneksa i Dodatke A-D, stavljen je izvan snage Sporazum iz 1936., a njime su Ujedinjeno Kraljevstvo i Egipat dogovorili, između ostalog, sljedeće:

Članak 1.

Snage Njezina Veličanstva u cijelosti će se povući s egipatskog teritorija u skladu s Rasporedom iz Dijela A2, Aneksa I, u razdoblju od dvadeset mjeseci od dana potpisivanja ovog Sporazuma.

Članak 2.

Vlada Ujedinjenog Kraljevstva proglašava da se Sporazum o Savezu, potpisan 26. kolovoza 1936., Usklađeni zapisnik, Razmjena nota, Konvencija o imunitetu i privilegijama Britanskih snaga u Egiptu i svi drugi sporazumi otkazuju.

Članak 3.

Dijelovi sadašnje baze Sueskog kanala koji su navedeni u Dodatku A5 Aneksa II, održavat će se u radnom pogonu i bit će u stanju za trenutačno korištenje u skladu s člankom 4. ovog Sporazuma. U tu svrhu dijelovi će biti organizirani u skladu s odredbama Aneksa II.”

U daljnjim člancima uređuje se pitanje međusobnih odnosa u slučaju vojnog napada trećih strana na neku od strana ugovornica (članci 4., 5., 6., 7.), s tim da su člankom 8. Sporazuma obje ugovorne strane izričito priznale da je Sueski pomorski kanal, kao sastavni dio Egipta, vodeni put od međunarodne važnosti u gospodarstvenom, tržišnom i strateškom smislu te da su odlučne poštovati Konvenciju iz Carigrada od 29. listopada 1888., koja jamči slobodu navigacije kanalom. Nadalje, uređeno je da će se nastaviti održavanje baze, a Ujedinjeno Kraljevstvo imat će se pravo vratiti za sedam godina. Prema Sporazumu, povratak tvrtke Sueski kanal egipatskoj vladi trebao se dogoditi tek 1968. Međutim, 1956. egipatski predsjednik Nasser, nacionalizirao je kanal, što je izazvalo revolt Velike Britanije, Francuske i Izraela, koji su u vojnoj akciji uništili velike dijelove Port Saida. Tek nakon što su Sjedinjene Američke Države osudile tu akciju, kanal je vraćen Egiptu. Sljedećih deset godina Egipat je tvrtki Sueski kanal plaćao uporabu kanala. Međutim, izbijanjem rata 1967., Sueski kanal bio je zatvoren za plovidbu i otvoren 1975., nakon čišćenja od vojne opreme korištene u ratu. Na otvaranju kanala tadašnji egipatski predsjednik Anwar El-Sadat rekao je: “Sin ove dobre zemlje koji je iskopao Kanal znojem i suzama, Kanal koji spaja kontinente i civilizacije, prošao je s dušama odanih mučenika da širi mir i sigurnost nad svojim obalama. Sada ga ponovno otvara za plovidbu baš kao što ga je prvi put iskopao kao granu mira i žilu kucavicu prosperiteta i suradnje među narodima svijeta.”4