Zakon o naknadi za imovinu oduzetu za vrijeme jugoslavenske komunističke vladavine među svojim načelima sadržava i načelo o restituciji u postojećem stanju. Naime, članak 49. st. 1. toga Zakona propisuje da se imovina koja je predmet naknade daje prijašnjem vlasniku prema stanju i načinu korištenja u kojem se nalazi u vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja o utvrđivanju prava vlasništva, bez obzira na način korištenja u kojem se imovina nalazila u trenutku oduzimanja. U kontekstu te odredbe, može se pojaviti kao sporno pitanje koji je relevantan trenutak koji se mora uzeti glede stanja i načina korištenja imovine koja se vraća, ako je prvostupanjsko rješenje kojim je utvrđeno pravo vlasništva poništeno drugostupanjskim rješenjem, a glede kojega se vodio upravni spor, u kojemu je tužitelj uspio. Autor analizira navedeno pitanje i pokazuje da je u svim slučajevima jedini relevantan trenutak vrijeme donošenja prvostupanjskog rješenja u postupku denacionalizacije.