Upravni postupak odavno poznaje institut odgode učinaka izvršnoga upravnog akta, kao i odgode samog izvršenja toga akta. Bivši Zakon o upravnim sporovima (na snazi do 31. 12. 2011.) upućivao je upravno tijelo, ako je pokrenut upravni spor, da uz postojanje stanovitih uvjeta »odgodi pravne učinke, rješenja odnosno izvršenje rješenja do konačne sudske odluke«. Veliku promjenu glede toga donio je novi Zakon o upravnim sporovima, dajući ovlast odgode upravnome sudu kojemu je podnesena tužba protiv donositelja upravnog akta. Kod sudske ovrhe nema izmjena nakon što je, u listopadu 2012., prethodni zakon zamijenio novi Ovršni zakon, osim glede ovrhe koja se provodi kao »izravna naplata novčane tražbine« na temelju ovršne isprave. U svakom slučaju, tijelo koje odlučuje o odgađanju ovrhe, prema pozitivnim propisima, ima, pritom, određeni diskrecijski okvir. Autor zaključuje da granice takve diskrecije nisu određene samovoljom i uskim vlastitim interesima tijela koje o tome odlučuje, već zakonskim uvjetima i obvezom urednoga, ustavnopravno prihvatljivog, obrazloženja odluke.