Razmatraju se zakonske odredbe i praksa ukamaćivanja kamata (kamate na kamate) u sustavu Zakona o obveznim odnosima iz 1978. i onoga iz 2005. Naglašava se da zakon istovremeno zabranjuje, ali i dopušta anatocizam, ovisno o pretpostavkama. Anatocizam (kapitalizaciju kamata) pratile su (i prate) i neke dvojbene interpretacije glede pravne prirode glavnice koja je nastala iz kamata. Autor zaključuje da takva glavnica jest glavnica i kao takva mora financijski-pravno funkcionirati, a o njezinom podrijetlu treba voditi računa u posebnom slučaju (procjene zastare). Anatocizam se na specifičan način odražava kod primjene složenog načina kamatnog izračuna (tzv. konformna metoda). Autor posebnu pozornost posvećuje aktualnom pitanju koje se postavilo u praksi - izračunu zateznih kamata kada dužnikovo kašnjenje obuhvaća razdoblje složenoga (»konformnog«) i jednostavnog računa. Zaključuje da se glavnica potraživanja lege artis zatečena na dan prelaska na jednostavan račun mora prihvatiti kao glavnica, jer to ona i jest, i da se ona ne smije u daljnjem računanju destruirati vraćanjem na simboličan iznos prije početka legalne kamatne »revalorizacije«.