26.06.2017.

Govor mržnje i granice slobode izražavanja u praksi Europskom suda za ljudska prava

»Tanka je linija između slobode govora i govora mržnje. Sloboda govora potiče raspravu, dok govor mržnje potiče nasilje«[1], rečenica je koja nas poziva na odgovornost za izgovorenu riječ. U tom smislu, pitanje dokle seže sloboda izražavanja i kada prerasta u izražavanje koje nije spojivo s vrijednostima Konvencije, pitanje je o kojem se Europski sud bavi u okviru ispitivanja povrede članka 10. Konvencije, kojim se svakome jamči pravo na slobodu izražavanja. Europski sud nastoji učinkovito uspostaviti ravnotežu između slobode izražavanja i suzbijanja onih izražavanja koja se smatraju uvredljivim, neprimjerenim ili govorom mržnje. U nastavku vidjet ćemo da praksa Europskog suda za ljudska prava pokazuje da raznolikosti pojavnih oblika prenošenja informacija i ideja najvećim dijelom ovise o kontekstu u kojem je neka izjava iznesena. Ta okolnost, iako ne može biti od značajne pomoći domaćim tijelima u razmatranju slobode izražavanja, ipak predstavlja dovoljnu osnovu za razumno razgraničenje onoga što je prema članku 10. Konvencije dopušteno i onoga što nije.

Za pristup do sadržaja morate biti korisnik portala www.informator.hr.
Sadržajima se pristupa ovisno o Vašem paketu.

Prijava

Zaboravljena zaporka?

Nemate korisničke podatke? Besplatno se registrirajte i testno pristupajte sadržajima 7 dana.
Kao besplatan korisnik ostvarujete pristup do 20 dokumenata.

Registracija