Travanj / 2011

06.04.2011.

Jadranko Crnić: legalist na čelu trnovite, ali zvjezdane ustavne tranzicije

Dr. sc. Jadranko Crnić, prvi predsjednik Ustavnog suda samostalne i suverene Republike Hrvatske, veliko ime hrvatske pravne misli i ustavnopravne povijesti, obilježio je svojim ljudskim i pravnim djelovanjem desetljeća XX. i XXI. stoljeća. Njegovom smrću 4. travnja 2008. godine izgubili smo vrsnog znalca mnogih pravnih područja, a osobito ustavnog prava, prava vlasništva i drugih stvarnih prava, obiteljskog i drugih pravnih područja te predsjednika našeg Nakladničkog savjeta. Stoga, na treću godišnjicu smrti, in honorem dr. sc. Jadranku Crniću, legalistu na čelu trnovite, ali zvjezdane ustavne tradicije, svoju kolumnu (14) O ustavima i ljudima posvećuje prof. dr. sc. Branko Smerdel, predstojnik Katedre za ustavno pravo na Pravnom fakultetu Sveučilišta u Zagrebu. Doc. dr. sc. Sanja Barić, predstojnica Katedre za ustavno pravo Pravnog fakulteta Sveučilišta u Rijeci, piše rad pod naslovom Vladavina prava kao jedini i valjani izbor, u obliku dijaloga in memoriam dr. sc. Jadranku Crniću o nekim ustavnopravnim pitanjima, ponajprije u odnosu na zaštitu ljudskih prava i ulogu ustavnog sudovanja. U ovom broju donosimo i članak državnog tajnika Ministarstva pravosuđa mr. sc. Zorana Pičuljana, o prvoj dodjeli priznanja Zaklade dr. sc. Jadranko Crnić. Naime, Zakladna uprava pod predsjedanjem mr. sc. Zorana Pičuljana, na sjednicama od 15. veljače i 22. ožujka, donijela je odluku o dobitnicima priznanja Zaklade za 2010. U ovom broju, isto tako, donosimo i prilog Ustavni vidici br. 9, koji je pokrenuo dr. sc. Jadranko Crnić. U prilogu pišu prof. dr. sc. Robert Podolnjak i Sandra Marković, viša ustavnosudska savjetnica.

05.04.2011.

O Ustavu Savezne Republike Njemačke

Autorica u članku piše o Saveznom ustavnom sudu SR Njemačke koji tumači da je važeći Ustav uspostavio ustrojstvo vrijednosti koje ograničava javnu vlast. Tim se ustrojstvom štiti samostalnost, odgovornost i dostojanstvo čovjeka u državnoj zajednici. Ustavni su lomovi isključeni, ustavno sudovanje nadzire podređenost zakonodavca Ustavu. Sud zaključuje da zakoni nisu u skladu s Ustavom, već samim donošenjem prema formalnom postupku. Zakoni moraju biti materijalno usklađeni s najvišim vrijednostima, primjerice, načelom pravne države i načelom socijalne države. Zakoni ne smiju povrijediti ljudsko dostojanstvo koje u Ustavu predstavlja najvišu vrijednost. Prema članku 79. stavak 3. Temeljnog zakona (u nastavku teksta: TZ) nedopustiva je ustavna izmjena kojom se zadire u podjelu Saveza na zemlje, u pravo sudjelovanja zemalja u zakonodavstvu ili u načela utvrđena u odredbama članka 1. i 20. TZ-a. Takva je ustavna promjena zabranjena. Riječ je o jamstvu ustavne vječnosti (Ewigkeitsgarantie, čl. 79. st. 3.). U ustavnoj povijesti Savezne Republike Njemačke, posljednjih šezdeset godina možemo odrediti dva razdoblja jurisprudencije Ustavnog suda u primjeni članka 79. stavak 3. TZ-a: a) razdoblje do kraja 20. stoljeća, u kojem Ustavni sud daje usko materijalno tumačenje članka 79. stavak 3. i određuje ustavni sadržaj izuzet od revizije Ustava; b) drugo razdoblje posljednjih desetak godina u kojem Ustavni sud koristi klauzulu vječnosti da bi opravdao širenje svojih nadležnosti prema ustavotvornom aktivizmu, o čemu pišemo u ovom članku. Istovremeno napominjemo da smo o ustavima drugih država pisali na uvodnim stranicama Informatora, br. 5949 od 2. ožujka 2011. i u br. 5887-5888 od 11. kolovoza 2010.

Arhiva