1. Uvodno o zadaćama Hrvatskog saveza udruga
Još nas samo godina dana dijeli od pola stoljeća neprekidnog godišnjeg okupljanja pravnika u Opatiji, u organizaciji sadašnjeg Hrvatskog saveza udruga pravnika u gospodarstvu, danas najstarije hrvatske aktivne pravničke udruge s najvećim brojem organiziranih godišnjih pravničkih okupljanja u zemlji. Isprva usmjeren na okupljanje pravnika u gospodarstvu, Savez je s  vremenom proširio svoju zadaću na sve hrvatske pravnike i na pravnike izvan Hrvatske zainteresirane da se obavijeste o novim stvarima u pravu. 

U tom dugom razdoblju ta je pravnička udruga prošla različite faze razvoja prava i djelovala u dvije države, redovito služeći pravnicima, da bi ih upoznala s promjenama u pravu, koje se kao malo gdje mogu okarakterizirati revolucionarnim, tj. takvim koje su u nekim stvarima nalagale da se potpuno zaboravi staro i usvoji novo. Pri tome je ono prvo, u pravilu, teže učiniti od ovog drugog. U tim je fazama nekada bila riječ i o netipičnim promjenama u privatnom pravu, tj. da su cijeli dijelovi prava doslovce prestali vrijediti i nakon toga su se primjenjivala posve nova pravna rješenja, a da pritom nije staro pravo bilo prožimano novim, koje ga postupno istiskuje dok u cijelosti ne prevlada ono novo. Zadaća Saveza bila je i ostala da u takvim, za pravnike izuzetno teškim prilikama bude pri ruci svakome koga treba obavijestiti o novinama u pravu i uputiti ga kako ih primijeniti.

Takva potreba postoji i danas, čak možda više nego što je prije bio slučaj. Društvo je kod nas u sveopćoj krizi, kojoj se na žalost još ne nazire kraj. Gospodarstvo se  još jedva odupire slomu koji mu prijeti, država, premda mnogo obećava, ne pokazuje put kako da se taj negativan trend zaustavi, ne poduzimaju se sustavne mjere oživljavanja gospodarstva koje je izvor državnih prihoda, a njima se alimentira i obavljanje javnih službi u sastavu države, lokalnih i područnih (regionalnih) jedinica samouprave. Taj prevelik aparat države i jedinica lokalne samouprave nije sposoban pružiti ono što se od njega očekuje, štoviše stječe se dojam da znatno koči ono što gospodarstvo želi postići i tako umjesto da potiče, koči poslovanje.

U ekonomskoj se znanosti iznose razni prijedlozi o tome što poduzeti da se izađe iz krize. Pritom valja imati na umu da su pravo i ekonomija toliko isprepleteni, da je teško reći gdje završava ekonomija, a počinje pravo i obrnuto. Riječ je o njihovoj međusobnoj zavisnosti, snažnom utjecaju jednoga na drugo, jer se bez za to podobnog pravnog sustava ne može voditi ekonomija kako treba, a s druge strane pri stvaranju pravnog sustava ne smije se zanemariti ekonomske zakonitosti. Stoga među mjere  potrebne za oživljavanje gospodarstva treba ubrojiti i stvaranje pravnog okvira povoljnog za gospodarstvo. Poduzimanje samo gospodarskih mjera ne bi bilo dovoljno za postizanje željenog cilja.

Kada govorimo o tome  gdje želimo biti 2020., 2025. ili neke druge godine, ne smije se zanemariti odgovor na pitanje kakav je pravni sustav potreban da se postigne taj cilj.  Tom sustavu ne treba pritom pridavati preveliku važnost, ali se ne smije ni zanemariti, jer on je ipak okvir u kojemu se gospodarstvo može kretati, a taj okvir može suziti ili proširiti područje djelovanja, olakšati ga ili otežati, a u nekim ga stvarima nekada čak i onemogućiti. U odnosu na život, nerealno postavljen pravni sustav ne će na kraju uvijek spriječiti postizanje željenog poslovnog cilja, ali će, zbog potrebe da se za to koriste zaobilazni putovi, za to biti potrebno više vremena pa će to u konačnici više stajati, što u natjecanju s drugima  može biti pogubno.  

Osnovno je pitanje imamo li pravni sustav podoban da potiče dobro poslovanje. S time se ne možemo pohvaliti. Zašto nemamo? Prvo, zato što smo i u pravu prošli tranziciju, iz jednog smo sustava normi, kad je o gospodarstvu riječ, ušli u drugi, i to ne toliko u uređenju ugovornih odnosa gdje su razlike doista minimalne, nego u pravnim rješenjima koja se tiču uređenja pravnih subjekata u gospodarstvu i pitanja koja se uređuju javnopravnim propisima mjerodavnim za poslovanje. Nakon toga su isforsiranom brzinom, pravim zakonodavnim stampedom, donošeni novi propisi radi prilagodbe našeg prava pravnoj stečevini Europske unije, pa su u neprimjereno kratkom roku donesene stotine novih ili su čak i po nekoliko puta izmijenjeni već postojeći zakoni, kao i tisuće novih podzakonskih akata. 

Došlo je do pravog tsunamija na tom području, koji još nije završen, ali mu se ipak vidi kraj, a posljedice su u pravu, kao i iza tsunamija u prirodi, lako usporedive: imamo brojne propise koji nisu međusobno usklađeni, kontradikcije i pravne praznine. Pri njihovu donošenju nije se vodilo računa o tome na kojem je području neki propis temeljni, tako da se norme kojima se uređuje to područje moraju temeljiti na njemu i da se drugim propisima  od njega propisuju izuzeci samo kad je to prijeko potrebno. Kako se radilo na brzinu i uglavnom često nekritički prepisivalo sekundarne izvore europskog prava ili prava neke zemlje koje je služilo kao uzor, pri čemu, zbog nedovoljne koordinacije jedni nisu vodili računa što rade drugi, dobili smo, popularnim rječnikom rečeno, propise koji se u ne baš zanemarivom dijelu slažu kao rogovi u vreći. Tome je dijelom pridonijelo i ropsko prevođenje stranog pravnog nazivlja i preuzimanje pravnih instituta iz drugih prava bez prave ocjene što oni znače u pravu iz kojega su uzeti i bez valjane prosudbe odgovaraju li duhu našeg prava, odnosno može li ih se i kako, te s kakvom prilagodbom unijeti u naše pravo. 

Učinak toga golemog posla je da se pravo moderniziralo, ali je pravni sustav prestao biti usklađena cjelina propisa. Kod nas su, dakle, u zakonodavstvu korištena moderna pravna rješenja, što je dobro, ali su u sustavu ona razbacana - popularno rečeno, pravni je sustav uneređen. U njemu se danas teško snalaze i pravni stručnjaci, a da i ne govorimo o pripadnicima drugih struka koji po njemu moraju postupati i brzo donositi odluke u svakodnevnom poslovanju. 

Prvi bi zadatak, stoga, na tom području morao biti da se odmah po prestanku prilagodbe našeg prava europskoj pravnoj stečevini, tj. nakon zaključenja pregovora o stupanju Republike Hrvatske u punopravno članstvo Europske unije, pristupi ozbiljnom poslu sređivanja pravnog sustava, kako bi ga se dovelo u red. To govorimo već godinama, ali se nitko na to ne osvrće, kao da nema interesa da se uspostavi pravni sustav u kojemu će se njegovi adresati lako snalaziti i koji u primjeni ne će izazivati toliko neizvjesnosti, da je vrlo teško, a nekada i nemoguće unaprijed točno procijeniti domet neke pravne norme, što je pogubno ne samo za građane i za ostvarivanje i zaštitu njihovih prava, nego i za poslovanje u gospodarstvu. Kako se u tome potpuno ne snalaze ni sudovi, posljedica toga je pravna nesigurnost. 

Druga stvar zbog koje je kod nas teško poslovati, jest sadašnji sustav lokalne i područne (regionalne) samouprave. Republika Hrvatska je najcentraliziranija država u Europi zato što joj je teritorij rasparceliran u suviše sitne dijelove, pa se zapravo, protivno načelu supsidijarnosti, čije provođenje zahtijeva Europska unija, o svemu odlučuje odozgo, a ne tamo gdje je to najbliže onome na koga se  odnosi, tako da se na višu razinu odlučivanja prenosi samo ono o čemu se ne može odlučiti na onoj nižoj. Jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave toliko su usitnjene da zbog stručne nesposobnosti uza sav svoj, za njih prevelik, upravni aparat nisu u stanju donositi valjane odluke, a da se i ne govori o njihovu provođenju i o primjeni propisa uopće. Zato nastaju teškoće na lokalnoj razini, primjerice kad je riječ o investicijama koje treba provesti, jer o brojnim stvarima vezanim uz njihovo ostvarenje odlučuju razna tijela na lokalnoj razini, koja zbog stručne neekipiranosti  nisu u stanju valjano prosuditi ono o čemu odlučuju i koja olako raspisuju parafiskalne namete brinući isključivo o popunjavanju vlastitih proračuna, zanemarujući pritom posljedice učinka onoga o čemu odluče  na poslovanje. Nije zanemariv broj slučajeva da je postupanje tijela  samouprave spriječilo ulaganja ili ih toliko otežalo da ih se nije moglo ostvariti u skladu s prethodnim zamislima. To je jedan od činitelja koji su doveli do izrazito negativne investicijske klime, što se ogleda u stalnom padu ulaganja.   

Tome treba dodati kronično sporo sudovanje, koje otežava ostvarivanje i zaštitu prava. Brojni primjeri iz prakse upućuju na zaključak da imovina više nije sigurna i da se u zaštiti svojih interesa ne može pouzdati u ishod mjera koje se u tu svrhu poduzimaju, ne samo glede vremena trajanja sudskih postupaka nego na žalost ni glede njihova ishoda.  Zato se živi i posluje u pravno nesigurnim uvjetima, a to poskupljuje poslovanje, jer se sve to ugrađuje u cijenu za koju se prodaje roba ili pružaju usluge pa i cijena novca, koja je zbog takvih uvjeta u usporedbi s drugim zemljama neprimjereno visoka.  

Prijeka je potreba da se sredi pravni sustav, tako da se uspostavi vladavina prava, po kojoj nije samo dovoljno da se dobro sudi nego da se to učini i u roku primjerenom potrebama onih koji se obraćaju sudu da bi ostvarili ili zaštitili neko svoje pravo. Ne treba ni spominjati da se uspostavom potrebne razine vladavine prava sprječava i korupcija. To zahtijeva hitno unapređenje djelovanja pravosuđa. Nešto je već i učinjeno, ali glavni posao u tome još predstoji. Gospodarstvo traži sređen pravni sustav i njegovo dobro djelovanje, jer pravo je onakvo kakvo je u primjeni, a ne kakvo mu je slovo na papiru. Za primjenu je potrebno djelotvorno, pouzdano i ažurno i nepristrano sudstvo na koje se ne može utjecati nikakvim izvanpravnim sredstvima, iako na žalost toga još ima, ali i isto takva državna i lokalna, područna (regionalna) uprava i samouprava koja onakva kakva je sada ne može ni izdaleka udovoljiti tom zahtjevu. Dok se ne uspostavi normalan i prijateljski pravni okvir za djelovanje onoga kome je namijenjen, teško je očekivati uvjete za dobro poslovanje. To dakako nije jedini pa ni najvažniji uvjet gospodarskog razvoja, ali je uvjet bez kojega se ne mogu očekivati željeni gospodarski učinci koji se očekuju postavljanjem vizije hrvatskog gospodarstva u razdoblju koje je pred nama.

Za uspostavu vladavine prava potrebno je da budu osposobljeni i oni koji djeluju u primjeni prava. Tu važnu ulogu imaju pravnici, kojima nije lako snalaziti se u silnim, učestalim promjenama u pravu s kojima se susreću, a osobito kad se njima u pravo uvode potpuno nove stvari.  Zato im u tome treba pomoći. Tu ulogu ima i ovogodišnje okupljanje pravnika u Opatiji. Zadaća Saveza je da okupljene pravnike i pripadnike drugih zainteresiranih struka obavijesti o novim stvarima u pravu, najčešće da se razmotre pitanja koja su manje poznata ili manje obrađena, a značajna su za primjenu prava. Kao i uvijek to je učinjeno i ovoga puta. 

Daleko je najveći broj društava bez pravne osobnosti, iako je riječ o manje tipova društava od onih koja su pravne osobe. Dovoljno je samo spomenuti da je svako osnovano društvo s pravnom osobnošću prije upisa u sudski ili drugi registar, društvo bez pravne osobnosti (preddruštvo), da je svako ortaštvo (tzv. obično, konzorcij, pool, zajednički pothvat i dr.) takvo društvo, da je to tajno društvo  i da je svaka udruga koja nema pravnu osobnost, društvo bez pravne osobnosti. Ta se društva kod nas rijetko obrađuju i malo se o njima govori, iako imaju važnu ulogu u građanskim i gospodarskim odnosima, a uz to su i najčešća. Napose se ne obrađuje možda i najvažnije pitanje tih društava – imovina u njima. Kada je riječ o pravnoj osobi, pitanje njezine imovine je jasno, ali zato imovina u društvima o kojima je ovdje riječ, zahtijeva da se o njoj nešto kaže. Stoga je ta tema stavljena na dnevni red ovogodišnjeg Susreta u Opatiji.

Poslovanje vrijednosnim papirima relativno je novija stvar kod nas. O njima se kod nas zapravo počelo ozbiljno raspravljati tek u novije vrijeme, dok se prije to ograničavalo praktički samo na mjenicu i ček, koji danas više nisu poslovno zanimljivi. Brojne nove vrste vrijednosnih papira i detaljno uređenje tržišta tim papirima uvelo je u hrvatsko pravo i nove pravne institute te nove pravne poslove. To područje, zbog sve veće važnosti u odnosima na tržištu kapitala, koje je iz razumljivih razloga pod posebnim nadzorom državnih tijela zahtijeva da ga se razmotri s pravne strane. Zato su mu posvećene dvije teme. Jednom se obrađuje tzv. emisijski posao, pa se raščlanjuju odnosi između društva izdavatelja, pokrovitelja izdanja i ulagatelja, što je vrlo važno zbog sudjelovanja više osoba u različitim ulogama u tome poslu, a  drugom pravni posao skrbništva nad vrijednosnim papirima.

7.3. Obveze obavještavanja u dioničkom društvu
Djelovanje dioničkih društava postaje iz dana u dan sve složenije. Ono se ne uređuje samo Zakonom o trgovačkim društvima nego i brojnim pratećim propisima donošenje kojih je pod jakim utjecajem europske pravne stečevine. Ona svakim danom postaje sve opsežnija zahvaljujući brojnim aferama u poslovanju dioničkih društava ili instrumentima koje ona izdaju. Svaka veća nova afera, kao što je primjerice neodgovorno poslovanje derivativima koje je proteklih godina izazvalo svjetsku financijsku krizu i stvorilo krizu u realnoj ekonomiji globalnih razmjera, ima za posljedicu donošenje novih propisa kojima se poslovanje dioničkih društava želi otvoriti javnosti. Njima se propisuje sve više obveza izvještavanja unutar društva i društva prema trećima. U dioničkim društvima i oko njih ima toliko interesnih skupina opravdano zainteresiranih za njihovo poslovanje, da im to daje pravo uvida u to kako se ono obavlja. To se postiže obavještavanjima na raznim razinama, obveza kojih je propisana brojnim propisima u kojima je nekada teško i utvrditi neki red te imati puni  uvid. Posljedice propusta da se ispuni obveza obavještavanja mogu biti teške pa je stoga obveza obavještavanja unutar dioničkog društva i izvan njega predmet posebnog razmatranja na ovogodišnjem Susretu.

Česte promjene propisa dovele su u posljednje vrijeme i do temeljitih promjena u nekim tradicionalnim područjima prava koja se često koriste u praksi. Tu je u prvom redu riječ o propisima o ovrsi. Najnovije vrlo značajne promjene otvorile su i brojna pitanja, koja upućuju da pretenzije s kojima se ušlo u te promjene i nisu baš ostvarene. Kako je ovrha kod nas vrlo česta pa su slijedom toga javni bilježnici i sudovi opterećeni i velikim brojem ovršnih predmeta, trebalo je i ovrhu staviti na dnevni red Susreta. Razumljivo je da se pritom nije išlo za prikazom sustava ovrhe i iznošenjem već poznatih stvari nego je namjera bila razmotriti samo aktualna pitanja primjene novih propisa o ovrsi.

U posljednje vrijeme značajne su promjene tečaja švicarskog franka izazvale burnu raspravu u našoj javnosti, jer je znatan broj zajmova kod banaka uzet vezivanjem nacionalne valute uz švicarski franak, tako da su se značajno povećale obveze zajmoprimaca. Nerealan tečaj hrvatske nacionalne valute prema drugim valutama doveo je u nezavidan položaj sve koji su orijentirani na izvoz i potaknuo uvoznike, što ima za posljedicu sustavno upropaštavanje proizvodnje u Republici Hrvatskoj, a bez poticanja proizvodnje i izvoza ne može se očekivati ni izlazak iz krize. Kako su krediti kod nas, u pravilu, zbog bojazni od devalvacije nacionalne valute izazvane nekim prijašnjim iskustvima, davani vezivanjem obveze vraćanja u nacionalnoj valuti uz neku drugu valutu, najčešće uz euro, a to se često čini i u drugim ugovorima, otvorilo se pitanje kako bi uvođenje realnog tečaja nacionalne valute, što traže proizvođači i izvoznici, utjecalo na standard visoko zaduženih građana i uopće na nacionalnu ekonomiju s tako velikim brojem ugovorenih obveza plaćanja s primjenom valutne klauzule. Počelo se čak raspravljati i o ukidanju valutnih klauzula pa, sasvim  nerazumno, i s retroaktivnim učinkom.

Područje radnog prava obrađivalo se na svim dosadašnjim susretima pa će se to činiti i ubuduće. Prestanak radnog odnosa jedno je od neuralgičnih pitanja radnog prava o kojemu se vodi najviše sporova i koje je uvijek i najspornije. Kad bi se napravilo pregled svih tema iz područja radnog prava obrađenih u ovih gotovo pola stoljeća održavanja godišnjih susreta pravnika u Opatiji, gotovo je sigurno da bi tematski upravo područje prestanka radnog odnosa bilo najzastupljenije, ali ne tako da se ponavljaju iste stvari nego da se razmatraju uvijek nova pitanja koja se javljaju u pojedinim razdobljima primjene propisa iz tog područja. Zato će se i na ovom Susretu obraditi tema iz toga područja – aktualna pitanja otkaza ugovora o radu, jer se o tome ima što reći i jer  to i te kako zanima sve koji se bave radnim pravom.

Upravno sudovanje doživljava kod nas temeljitu reformu. Desetljećima primjenjivan sustav upravnog sudovanja mijenja se iz temelja. Riječ je o potpuno novim rješenjima koja se razlikuju od dosadašnjeg sustava upravnog sudovanja. To zaslužuje da bude posebno obrađeno, jer je riječ o stvarima koje zanimaju svakog pravnika praktičara. Očekuje se da će se time ukloniti usko grlo nastalo u postupcima pred Upravnim sudom RH, koje je do sada dovodilo do toga da se odlučivanje u upravnim stvarima neprihvatljivo odugovlačilo po nekoliko godina.

7.8. Zaštita imovine trgovačkih društava
I kazneno pravo nalazi se pred temeljitom reformom. Njome će se izmijeniti i kaznenopravni režim odgovornosti za djela iz područja gospodarstva. Bića tih kaznenih djela bila su doista zastarjela, neka od njih sadrže čak i elemente koji potječu još iz vremena Zakona o udruženom radu temeljene na društvenom vlasništvu, potpuno neprimjerene sadašnjem vremenu i ustroju trgovačkih društava. U tome je dijelu reforma kaznenog prava bila prijeko potrebna. Zato je bilo potrebno na dnevni red Susreta staviti i obradu zaštite imovine trgovačkih društava u novom kaznenom pravu. 

Uz susrete pravnika ide i objavljivanje časopisa Pravo u gospodarstvu,poslije  Zbornika Pravnog fakulteta Sveučilišta u Zagrebu najstarijeg pravničkog časopisa u zemlji.