Tom uspjehu komunista prethodili su izvrsni rezultati koje su ostvarili na općinskim izborima održanima u lipnju 1920., kad su pobijedili u velikom broju gradova (između ostalog, u Zagrebu i Beogradu).

Obznanom^[1] je naređeno:

1. Da se do rješenja Ustava, zabrani svaka komunistička i druga razorna propaganda, obustave njihove organizacije, zatvore njihova zborišta, zabrane njihove novine i svi drugi spisi, koji bi pomućivali spokojstvo i mir države, propovijedali, pravdali ili hvalili diktaturu, revoluciju ili ma kakvo nasilje. Odmah se imadu uzaptiti svi pozivi na generalni štrajk i do mjesec dana zatvoriti svi koji ih čine usmeno ili pismeno.
2. Zabranit će se sve tiskane stvari kojima se umanjuje značaj ovih mjera naređenih za održavanje slobode, reda i vlasnitšva. Podrazumijeva se da ostaje netaknuta sloboda javne riječi i pisanja, ako se njima ne vrijeđa Država i ne izaziva javna demoralizacija.
3. Da se u svakom slučaju nereda s razornim karakterom, prvo poduzimaju oštre mjere protiv vođa i moralnih podbadača, bili oni tu ili činili umjetni alibi.
4. Zavodi se obvezna prijava oružja. Tko ne prijavi vatreno oružje i eksplozive, kaznit će se do 3 mjeseca zatvora s radom.
5. Za sve vrijeme rada Ustavotvorne Skupštine zabranjene su u Beogradu svake manifestacije rastrojnog i uzbudljivog karaktera. Vojnom sudu na suđenje predaju se svi, koji bi pružali oružani otpor državnim tijelima sigurnosti.
6. Da se s našeg zemljišta protjeraju svi stranci koji bi se smutnjama pridruživali i jačali ih.
7. Da se iz državne službe otpuste svi činovnici viši i niži, koji bi produžili propagandu boljševizma u našoj zemlji, a da se oduzme pomoć za školovanje svima studentima komunistima.

Obznanu je donio Ministarski savjet i potpisao ju je njezin predsjednik. Naredba nije bila objavljena u službenom listu te je osvanula u novinama, kao proglas, što je u stvari i bila jer zbog izostanka kraljeva potpisa nije mogla imati narav uredbe. Unatoč tome, proizvela je pravne učinke - izabranim zastupnicima KPJ-a onemogućen je rad u Skupštini, imovina stranke bila je zaplijenjena, a svi sindikalni domovi zatvoreni. Razlozi donošenja naredbe dani su u uvodu, gdje je navedeno da „s više strana i iz više pouzdanih izvora, državne vlasti imaju saznanje, da rastrojni i reakcionarni elementi spremaju ovih dana napad na državu, njezino ustrojstvo i društveni red sa zadatkom da po ruskom boljševičkom primjeru, sve sruše što danas postoji od zakona, ustanova i dobara javnih i privatnih, a na mjesto svega zavedu kao u Rusiji, vlast nekoliko ljudi koji će raspolagati životom, slobodom i imanjem građana, a državu našu otvoriti invaziji stranaca. To oni zovu diktaturom proleterijata....

... I naša država ne smije dopustiti prolijevanje krvi. Proliveno je i suviše. Narod traži mir da bi liječio svoje ratne rane i patnje. Pošto su prevratni elementi izabrali ove dane, kad Velika Narodna Skupština počinje uređivanje države, da počnu s općom obustavom rada, koju bi potom pretvorili u nered, krvavu pomutnju i rasulo. Vlada je odlučila da se snaga države stavi u službu slobode i reda.“[2] Autor Obznane bio je ministar unutarnjih poslova Vlade Milorad Drašković, na kojeg je 1921. u Delnicama zbog toga izvršen atentat. Ustavotvorna skupština kasnije je osnažila tu naredbu, a ubojstvo ministra imalo je za posljedicu donošenje Zakona o zaštiti javne sigurnosti i poretka u državi, u koji su pretočene i pooštrene odredbe Obznane.

[1]    Izvor: https://sr.wikisource.org/wiki - Obznana Kraljevske vlade SHS od 29. decembra 1920. (prilagođeno na hrvatski).
[2]    Ibid.