Vijeće Europske unije, 3. lipnja 2003., prihvatilo je Direktivu o oporezivanju kamate na štednju1, s ciljem da se osigura minimum oporezivanja kamata na štednju u okviru Europske zajednice. Građani Europske unije mogu uložiti svoju štednju tamo gdje očekuju najbolje kamate, ali porez moraju plaćati u državi čiji su rezidenti. Međutim, države članice gube dio prihoda ako njihovi rezidenti ne prijavljuju u svojoj državi kamate od štednje koju ostvaruju u drugoj državi članici. Od 1. srpnja 2005., Direktiva o kamatama na štednju osigurava da isplatitelji kamate ili izvješćuju o isplaćenim kamatama fizičkim osobama rezidentima druge države članice ili ubiru porez po odbitku na kamate koje isplaćuju.2 Europska je komisija nedavno prihvatila prijedlog nacrta izmjena Direktive o kamatama na štednju, koje bi trebale popuniti praznine postojeće Direktive i smanjiti opasnost od poreznih utaja. Te su izmjene nastale kao rezultat izvješća Komisije o provedbi Direktive o kamatama3. U izvješću je istaknuto da je Direktivu u postojećim okvirima moguće izbjegavati. Stoga je bilo potrebno postojeću Direktivu proširiti i dopuniti ne bi li se osiguralo oporezivanje kamata čije se isplate usmjeravaju raznim kanalima radi izbjegavanja plaćanja poreza. Također, predloženo je da se područje primjene Direktive proširi i na dohodak koji je izjednačen s kamatama, a odnosi se na ulaganja u neke financijske instrumente kao i u određene instrumente životnog osiguranja. Kada Republika Hrvatska pristupi u članstvo Europske unije, morat će, poput drugih država članica, sudjelovati u razmjeni informacija vezanih uz Direktivu. U članku autorica daje prikaz Direktive i prijedloga za njezinu izmjenu i dopunu.