Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama

Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama podnijela je Vlada Republike Hrvatske 24. rujna 2020. godine po redovnom postupku. U prijedlogu je između ostalog navedeno:

“U cilju postizanja pravne sigurnosti u odnosima s kreditnim institucijama nakon uspostave bliske suradnje Hrvatske narodne banke s Europskom središnjom bankom u obavljanju poslova supervizije kreditnih institucija u okviru Jedinstvenoga nadzornog mehanizma, Zakonom o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (Narodne novine, broj 47/20) precizirane su aktivnosti koje navedena nadzorna tijela poduzimaju u okviru svojih ovlasti. Ujedno je riječ o koraku koji je bio sastavni dio procedure za ulazak Republike Hrvatske u Europski tečajni mehanizam II (u daljnjem tekstu: ERM II).

Ovaj Prijedlog zakona o izmjenama i dopunama Zakona o kreditnim institucijama (u daljnjem tekstu: Prijedlog zakona) dio je zakonskog paketa mjera kojim se nacionalno zakonodavstvo usklađuje se s pravnom stečevinom Europske unije, odnosno „Paketom mjera za smanjenje rizika" (eng. Risk reduction measures, u daljnjem tekstu: RRM paket). RRM paketom nastavlja se reforma bankovnog sustava Europske unije s ciljem očuvanja otpornosti europskog bankovnog sustava uz daljnje jačanje sposobnosti banaka da podnesu moguće šokove.

Prijedlogom zakona uređuje se ujednačeni pristup primjene načela proporcionalnosti kroz uvođenje definicije male i jednostavne kreditne institucije. Budući da se promiče i načelo jednakih plaća radnika i radnica za jednak rad ili rad jednake vrijednosti, kako je utvrđeno u članku 157. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU), Prijedlogom zakona propisuje se provođenje rodno neutralne politike primitaka. Uvodi se i definicija malih primitaka radnika kreditne institucije (čiji bruto varijabilni primici na godišnjoj osnovi ne prelaze iznos od 200.000,00 kuna i ne čine više od jedne trećine njegovih bruto ukupnih primitaka na godišnjoj osnovi). Prijedlogom zakona precizira se redoslijed nalaganja dodatnog kapitala ističući da bi dodatni kapitalni zahtjev koji trebaju odrediti nadležna tijela trebalo utvrditi za pokriće rizika ili elemenata rizika koji su izričito isključeni iz kapitalnih zahtjeva utvrđenih u Uredbi (EU) br. 575/2013 ili njima nisu izričito pokriveni samo u mjeri u kojoj se to smatra potrebnim u pogledu specifičnog položaja institucije. Ti bi zahtjevi u relevantnom redoslijedu kapitalnih zahtjeva trebali biti pozicionirani iznad relevantnih minimalnih kapitalnih zahtjeva te ispod zahtjeva za kombinirani zaštitni sloj. Zahtjev za pokriće rizika prekomjerne financijske poluge predstavlja paralelan, a ne dodatni, zahtjev u odnosu na klasične kapitalne zahtjeve. Definiraju se i uvode smjernice o dodatnom regulatornom kapitalu koje supervizor izražava kao očekivanje, a služe prvenstveno za rizika kojima bi kreditna institucija mogla biti izložena, odnosno koji se očekuje da institucija održava kako bi se mogla nositi sa stresnim scenarijima u budućnosti. Uvodi se novi način izračunavanja i praćenja kamatnog rizika koji proizlazi iz poslova koji se vode u knjizi pozicija kojima se ne trguje. Novi način uvodi supervizorski test ne samo najednom kamatnom šoku, koji se sastoji od paralelnog pomaka krivulje za 200 baznih bodova, već na šest različitih unaprijed definiranih šokova. Ujedno se učinak ne mjeri samo kao učinak na ekonomsku vrijednost kapitala, već i na neto kamatnu maržu. Kako bi se isto provodilo na usklađen način u Europskoj uniji u slučajevima kada interni sustavi koje institucije primjenjuju za mjerenje tog rizika nisu zadovoljavajući, Europska komisija će donijeti regulatorne tehničke standarde za izradu standardizirane metodologije za ocjenu takvog rizika, koje kreditne institucije u tom slučaju moraju primijeniti.”

Prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava

Vlada Republike Hrvatske podnijela je po redovnom postupku 24. rujna 2020. godine Saboru Prijedlog zakona o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava, u kojem je između ostalog navedeno:

“Zakonom o sanaciji kreditnih institucija i investicijskih društava (Narodne novine, br. 19/15, 16/19 i 47/20, u daljnjem tekstu: važeći Zakon) uređuju se pravila, postupci i instrumenti za sanaciju kreditnih institucija i investicijskih društava, zatim ovlasti i zadaci sanacijskih i nadležnih tijela te osnivanje, financiranje i korištenje sredstava sanacijskog fonda i upravljanje njime.

Financijska kriza pokazala je da je na razini Europske unije postojao značajan nedostatak odgovarajućih instrumenata za djelotvorno rješavanje problema propadajućih kreditnih institucija i investicijskih društava (u daljnjem tekstu: institucija). Stoga je donesena Direktiva 2014/59/EU s namjerom uspostavljanja sustava koji će nadležnim i sanacijskim tijelima država članica pružiti skup instrumenata za dovoljno ranu i brzu intervenciju u instituciji koja propada ili će vjerojatno propasti, kako bi se osigurao nastavak ključnih funkcija institucije uz istovremeno ograničavanje utjecaja njezinog propadanja na gospodarski i financijski sustav na najmanju moguću mjeru. Zbog velike međusobne povezanosti financijskih tržišta Europske unije, rješavanje takvih institucija bilo je potrebno uskladiti na razini Europske unije.

Kao jedna od mogućih sanacijskih mjera Direktivom 2014/59/EU predviđena je primjena instrumenta unutarnje sanacije kojim se, u skladu s redoslijedom namirenja u stečajnom postupku, obveze institucije smanjuju radi pokrića gubitaka odnosno pretvaraju se u kapital radi dokapitalizacije i osiguravanja da institucija ispunjava uvjete za odobrenje za rad. S ciljem osiguranja da institucije raspolažu dostatnim kapacitetom za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju kako bi se osiguralo neometano i brzo pokriće gubitaka te dokapitalizacija s minimalnim utjecajem na financijsku stabilnost i nastojalo izbjeći utjecaj na porezne obveznike, Direktivom 2014/59/EU utvrđeno je da se na sve institucije u Europskoj uniji primjenjuje minimalni zahtjev za regulatorni kapital i podložne obveze (u daljnjem tekstu: minimalni zahtjev), specifičan za svaku instituciju. U skladu s Direktivom 2014/59/EU institucije moraju, na zahtjev sanacijskog tijela, djelomično ispunjavati minimalni zahtjev pomoću podređenih obveza kako bi se u najvećoj mogućoj mjeri smanjio rizik pravnog pobijanja od strane vjerovnika koji nisu bili isključeni od primjene instrumenta unutarnje sanacije prilikom provođenja postupka sanacije, a koji bi zbog toga što se njihove tražbine nalaze u istom isplatnom redu kao obveze koje su isključene od primjene instrumenta unutarnje sanacije eventualno snosili veće gubitke u sanaciji od gubitaka koje bi pretrpjeli da je nad institucijom bio proveden stečajni postupak (načelo prema kojem niti jedan vjerovnik ne smije biti doveden u nepovoljniji položaj). Kako bi se poboljšala mogućnost sanacije institucija, Direktiva (EU) 2017/2399 u svrhu ispunjavanja minimalnog zahtjeva predviđa uspostavu nove kategorije dužničkih instrumenata prihvatljivu za potrebe ispunjavanja zahtjeva za podređenost, dok institucije u svrhu vlastitog financiranja ili koju drugu operativnu svrhu mogu koristiti obične, odnosno nepodređene dužničke instrumente kao cjenovno povoljnije.

Republika Hrvatska kao i druge punopravne članice Europske unije dužna je u svoje zakonodavstvo prenijeti Direktivu (EU) 2019/879, kao pravno obvezujući akt Europske unije. Ciljevi sanacije i načela na kojima se temelji Prijedlog zakona ne odstupaju od ciljeva te načela važećeg Zakona, ponajprije načela da vjerovnici ne trpe veće gubitke od onih koje bi pretrpjeli da je nad institucijom ili subjektom bio proveden stečajni postupak, već je riječ o implementaciji međunarodnih standarda u hrvatski pravni poredak. Usklađivanjem institucija s minimalnim zahtjevom koji je specifičan za svaku instituciju na način kako je predloženo Prijedlogom zakona osigurava se da institucije raspolažu dostatnim kapacitetom za pokriće gubitaka i dokapitalizaciju kako bi se osiguralo neometano i brzo pokriće gubitaka i dokapitalizacija s minimalnim utjecajem na porezne obveznike i financijsku stabilnost. Također, Prijedlogom zakona osigurava se transparentnost minimalnih zahtjeva koje su institucije dužne ispunjavati. Utvrđivanjem sanacijskih subjekata i ostalih članica sanacijske grupe te podložnih obveza kojima ispunjavaju minimalni zahtjev, kao i određivanjem da se nad podložnim obvezama članica sanacijske grupe koje nisu sanacijski subjekt može izvršavati ovlast za smanjenje vrijednosti i pretvaranje i bez otvaranja postupka sanacije nad istima, omogućava se provedba odabrane sanacijske strategije. Dodatno, uspostavom sanacijskih ovlasti na predloženi način pojednostavljuje se provedba ovlasti predviđenih Prijedlogom zakona te suradnja s Jedinstvenim sanacijskim odborom.”

Odabrale i pripremile:
Lea Jagar
Ana Turić, mag.iur.