Piratski proizvodi odnose se na sadržaj auditivnih, audiovizualnih i drugih autorskih djela snimljenih na nosačima zvuka ili slikama bez odobrenja autora, odnosno nositelja srodnih prava te proizvodi kojima se povrjeđuje industrijski dizajn, a neovlašteno omogućavanje korištenja, skidanja i distribuiranja takvih djela te softvera na internetu naziva se internet piratstvom.¹

Pojedine radnje glede piratskih proizvoda inkriminirane su u glavi 27. Kaznenog zakona, pod nazivom „Kaznena djela protiv intelektualnog vlasništva“, od kojih se posebno ističe članak 285. stavak 1., koji se odnosi na nedopuštenu uporabu autorskog djela ili izvedbe umjetnika izvođača, s predviđenom kaznom zatvora od tri godine počinitelju koji reproducira, preradi, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije ili priopći javnosti tuđe autorsko djelo ili dopusti da se to učini i na taj način pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu. Također, u stavku 3. istog članka propisana je ista kazna za počinitelja koji reemitira tuđe emitiranje, ili javno priopći tuđe emitiranje uz plaćanje ulaznica ili stavi na raspolaganje javnosti tuđe emitiranje ili dopusti da se to učini. U članku 286. istog Zakona kojim se štiti od povreda drugih autorskom srodnih prava navedeno je u stavcima 1. i 2. da će se kazniti kaznom zatvora do jedne godine počinitelj koji reproducira, distribuira, skladišti ili poduzima druge radnje radi distribucije, ili stavi na raspolaganje javnosti tuđi fonogram ili videogram ili dopusti da se to učini i na taj način pribavi znatnu imovinsku korist ili prouzroči znatnu štetu, a u stavku 3. je ista kazna propisana za počinitelje koji reemitira tuđe emitiranje ili javno priopći tuđe emitiranje uz plaćanje ulaznica ili stavi na raspolaganje javnosti tuđe emitiranje ili dopusti da se to učini, dok je u stavku 4. ista kazna predviđena za počinitelja koji osujećuje tehničke mjere za zaštitu srodnih prava proizvođača fonograma, videograma ili organizacija za radiodifuziju ili ukloni ili preinači podatke o upravljanju tim pravima ili dopusti da se to učini. Prema tome, upravo se radnjom internet piratstva te daljnim korištenjem piratski pribavljenih proizvoda mogu ostvariti sastavna obilježja navedenih kaznenih djela.

Nadalje, imovinska prava autora koja se povrjeđuju radnjama internet piratstva štite se odredbama Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima. U članku 32. navedenog Zakona detaljnije je utvrđen sadržaj autorovih imovinskih prava, koji obuhvaća umnožavanje, distribuiranje, priopćavanje autorskog djela javnosti te pravo prerade, a te su sastavnice tog sadržaja razrađene od članka 34. do članka 54. istog Zakona.

Neizostavno je spomenuti i Zakon o olakšavanju uporabe financijskih i drugih informacija u svrhu sprječavanja, otkrivanja, istraživanja ili progona teških kaznenih djela, koji u prilogu 1. navodi upravo u točki 19. krivotvorenje i piratstvo proizvoda, kao kategoriju teških kaznenih djela.

Unatoč takvoj detaljnoj regulaciji, usporedno s porastom cijena pretplata streaming servisa, smanjenjem dostupnog sadržaja na jedinstvenoj platformi, kao i prenošenjem dostupnosti istog sadržaja među različitim platforamama, u ponovnom je porastu broj osoba koje se, nakon pada korištenja piratskog sadržaja dolaskom Netflix streaming servisa 2012. godine te daljnim razvojem takvih usluga, sad ponovno okreću virtualnim privatnim mrežama (u nastavku teksta: VPN) i ilegalnim streaming servisima, sve kako bi preuzeli audio, audiovizualne i srodne sadržaje.² VPN „maskira“ IP adresu korisnika i time omogućuje pristup blokiranim stranicama, a sama njegova uporaba u većini EU država nije kazneno sankcionirana, ali je sankcionirana radnja kojoj takva usluga služi.

Da je to tako, razvidno je i iz rada neovisne agencije „MUSO“, koja djeluje u području istraživanja i izvještavanja o mjerenju aktivnosti piratstva i zaštite autorskog sadržaja. Navedena agencija u svom je istraživanju utvrdila da je 2020. godine uočen blagi porast u takvim aktivnostima, odnosno da su piratske stranice te godine bile posjećene više od 130 milijardi puta, od čega posjećivanje zbog televizijskog sadržaja zauzima 65.5 milijardi pogleda, dok je u posljednjem izvještaju u kojem su analizirani takvi podaci za 2024. godinu utvrđeno da se broj posjeta piratskim stranicama povećao na 216.3 milijardi, od čega je posjećivanje radi televizijskog sadržaja 96.8 milijardi.³ Radi takvih rastućih trendova i povrata piratstva, održan je skup Hrvatske gospodarske komore i Telemacha Hrvatska, pod imenom „Borba protiv piratstva u digitalnom dobu“, u kojem se naglasilo da se piratstvo u digitalnom okruženju smatra velikim problemom koji ozbiljno šteti autorima i nositeljima prava na sadržaj.⁴ Iznesene su procjene da je u Hrvatskoj od 150 do 200 tisuća korisnika ilegalnih servisa, što uzrokuje otprilike od 50 do 60 milijuna eura štete operatorima, odnosno  od 15 do 16 milijuna eura poreznih prihoda nenaplaćenog PDV-a na godinu, što na razini Europske unije iznosi više desetaka milijardi eura štete.

Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo (EUIPO) izradio je izvještaj pod nazivom “Kršenje autorskih prava na internetu u Europskoj uniji: filmovi, glazba, publikacije, softver i TV, 2017. - 2023“, u kojem je utvrdio visok stupanj piratskih aktivnosti u EU-u te da korisnici interneta pristupaju takvom ilegalnom sadržaju minimalno deset puta mjesečno, od čega televizijski sadržaj čini polovicu ukupnog digitalnog piratstva.⁵ U izvješću je potvrđeno da upravo ekonomski i društveni čimbenici, uključujući nejednakost u prihodima i visoke stope nezaposlenosti mladih, potiču potražnju za piratskim sadržajem. Izvršni direktor EUIPO-a istaknuo je potrebu za sveobuhvatnim pristupom borbi protiv online piratstva kroz rješavanje uzroka ovog ponašanja, a koji često proizlazi iz nedostatka pristupa pristupačnom legalnom sadržaju i potrebi za većom sviješću javnosti o posljedicama piratstva. Jedan od alata koji potiče svijest potrošača jest „Agorateka“, europski portal za online sadržaj koji pomaže korisnicima da pronađu legitimni digitalni sadržaj.⁶ Na internetskim stranicama Europske promatračnice za povrede prava intelektualnog vlasništva, koja djeluje pri EUIPO-u, dostupna je baza podataka pravne prakse u području prava intelektualnog vlasništva koja obuhvaća izbor prvostupanjskih odluka EUIPO-a te odluka Žalbenog vijeća EUIPO-a, presuda Općeg suda, presuda Suda Europske unije te značajnijih presuda nacionalnih sudova država članica Europske unije u području provedbe prava intelektualnog vlasništva.⁷

Piratstvo je bilo na svom vrhuncu prvo desetljeće 21. stoljeća te su, osim predstavljanja Netflixa, kao inovativnog rješenja pružanja takvog sadržaja za (tad) prihvatljivu cijenu, i drugi čimbenici utjecali na njegov nagli pad, odnosno na potrošačke navike bivših „pirata“, kao što je marginalizacija najpoznatije piratske stranice „The Pirate Bay“, koju je pokrenula švedska organizacija za borbu protiv autorskih prava „Piratbyrån“ (Ured za piratstvo), s ciljem osporavanja tradicionalnih zakona o autorskim pravima i zalaganja za slobodnu razmjenu digitalnog sadržaja.⁸ Prije torrent tehnologije, piratstvo se odvijalo putem mreža poput Napstera (ugašen 2001.) i LimeWirea (ugašen 2010.), čime je BitTorrent protokol preuzeo dominantnu ulogu, a o tom će protokolu biti riječ u nastavku teksta.

Navedena se marginalizacija velikim dijelom pravno ostvarila donošenjem presude Europskog suda (Drugo vijeće) broj C-610/15 od 14. lipnja 2017., Stichting Brein protiv Ziggo BV i XS4ALL Internet BV ECLI:EU:C:2017:456. Stichting Brein je zaklada koja štiti interese nizozemskih nositelja autorskih prava, a Ziggo i XS4ALL dva su nizozemska pružatelja internetskog pristupa, kojima je bilo naloženo, na inicijativu zaklade, a prema odluci Okružnog suda u Haagu, blokirati pristup The Pirate Bayu. Navedena odluka bila je ukinuta u drugom stupnju pa se Stichting Brein obratio Vrhovnom sudu Nizozemske (Hoge Raad der Nederlanden), koji je uputio dva prethodna pitanja⁹ Europskom sudu:

„Smatra li se priopćavanjem javnosti u smislu čl. 3. st. 1. Direktive 2001/291 priopćavanje putem operatera internetske stranice kad ta internetska stranica ne sadržava zaštićena djela, ali postoji sustav pomoću kojega se za korisnika indeksiraju i kategoriziraju metapodaci o zaštićenim djelima koji se nalaze na računalima korisnika, temeljem kojih korisnik može pronaći, učitati ili skinuti zaštićena djela?; Ako je odgovor na prvo pitanje niječan: nude li čl. 8. st. 3. Direktive 2001/29 i čl. 11. Direktive 2004/482 osnovu za nalog protiv posrednika u smislu ovih odredbi, koji na način opisan u prvom pitanju trećim osobama olakšava protupravne radnje?“

Dakle, kako je objašnjeno u parafu 2. navedene odluke, predmet se temeljio na zahtjevu Stichting Breina da se potonjima naloži onemogućavanje pristupa korisničkom imenu domene i IP adresama internetske platforme za razmjenu datoteka „The Pirate Bay” (u nastavku teksta: platforma za razmjenu datoteka TPB) te je zatraženo tumačenje članka 3. stavka 1. i članka 8. stavka 3. Direktive 2001/29/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 22. svibnja 2001. o usklađivanju određenih aspekata autorskog i srodnih prava u informacijskom društvu i, s druge strane, članka 11. Direktive 2004/48/EZ Europskog parlamenta i Vijeća od 29. travnja 2004. o provedbi prava intelektualnog vlasništva.

U parafima od 9. do 11. objašnjeno je kako su Ziggo i XS4ALL pružatelji pristupa internetu, a znatan dio njihovih pretplatnika koristio se platformom za razmjenu datoteka TPB, indeksatora datoteka BitTorrent. BitTorrent je protokol pomoću kojega korisnici (nazvani ravnopravni članovi ili „peers”) mogu dijeliti datoteke koje se dijele segmentirane, što omogućuje da se ne nalaze na jednom glavnom poslužitelju za skladištenje, čime se smanjuje opterećenje pojedinačnih poslužitelja u procesu dijeljenja. Kako bi se datoteke mogle dijeliti, korisnici prvo moraju preuzeti poseban program pod nazivom „client‑BitTorrent”, a korisnici (pod nazivom „seeders”) koji žele staviti na raspolaganje datoteku koja se nalazi na njihovu računalu drugim korisnicima (pod nazivom „leechers”), moraju pomoću svojeg client‑BitTorrenta stvoriti torrent datoteku, koja se onda upućuje na središnji poslužitelj (pod nazivom „tracker”). Taj „tracker“ zatim prepoznaje korisnike dostupne za dijeljenje pojedine torrent datoteke, koje seedersi učitavaju u TPB zbog daljnjeg indeksiranja, kako bi ih korisnici platforme za razmjenu datoteka mogli naći i kako bi se djela na koja te torrent datoteke upućuju mogla preuzeti (download) na računala potonjih u manjim segmentima, pomoću client‑BitTorrenta. Često se umjesto torrent datoteka koriste „magnetne poveznice“ koje prepoznaju sadržaj torrent datoteke i na nju upućuju putem digitalnog potpisa. Torrent datoteke koje se nude na platformi za razmjenu datoteka TPB upućuju u većini na djela zaštićena autorskim pravom, a da nositelji tih prava nisu dali ovlaštenje administratorima ili korisnicima tih platformi za ostvarivanje odnosnog čina dijeljenja. Na temelju takvih okolnosti Stichting Brein je zahtijevao da se pružateljima Ziggo i XS4ALL naloži blokiranje imena domene i IP adrese platforme za razmjenu datoteka TPB, sve radi onemogućavanja da se usluge tih pružatelja pristupa internetu koriste za povredu autorskih i drugih srodnih prava nositelja prava čije interese štiti Stichting Brein.

U odnosu na prvo postavljeno pitanje, na koje je odgovoreno u parafima od 18. do 48. navedeno je da u čl. 3. st. 1. Direktive 2001/29 nije definiran pojam „priopćavanje javnosti” te da taj pojam ujedinjuje dva kumulativna elementa, točnije „radnju priopćavanja” nekog djela i priopćavanje tog djela određenoj „javnosti”. U odnosu na pojam „javnosti“ istaknuta je nezaobilazna uloga korisnika i namjernost njegove intervencije. Naime, korisnik poduzima radnju priopćavanja kada omogućuje svojim klijentima pristup zaštićenom djelu, i to osobito kad ti klijenti ne bi mogli ili ne bi mogli bez teškoća uživati u emitiranom djelu kad ne bi bilo takvog djelovanja. Sud je pojasnio da pojam „javnosti” obuhvaća neograničen broj potencijalnih adresata te usto podrazumijeva znatan broj osoba, a ni lukrativna narav priopćavanja javnosti u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29 nije irelevantna. Za postojanje „radnje priopćavanja” dovoljno je da se djelo stavi na raspolaganje određenoj javnosti tako da mu korisnici mogu pristupiti, s mjesta i u vrijeme koje sami odaberu. U tom pogledu Sud je i prije ocijenio da stavljanje na internetsku stranicu poveznica na koje je moguće kliknuti, a koje vode do zaštićenih djela objavljenih bez ograničenja pristupa drugoj internetskoj stranici, nudi korisnicima prve stranice izravan pristup navedenim djelima (presuda od 13. veljače 2014., Svensson i dr., C‑466/12, EU:C:2014:76, t. 18.; rješenje od 21. listopada 2014., BestWater International, C‑348/13, EU:C:2014:2315, t. 15. i presuda od 8. rujna 2016., GS Media, C‑160/15, EU:C:2016:644, t. 43.). Stoga, iz te sudske prakse može se zaključiti da, u načelu, svaka radnja korisnika koja omogućuje njegovim klijentima pristup zaštićenim djelima, može predstavljati „radnju priopćavanja” u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29. Stoga, Sud je zaključio da stavljanjem na raspolaganje i upravljanjem platformom za razmjenu datoteka TPB njegovi administratori svojim korisnicima nude pristup tim djelima pa da imaju nezaobilaznu ulogu u stavljanju odnosnih djela na raspolaganje. Osim toga, ne može se osporiti da se stavljanje na raspolaganje TPB-a provodi s ciljem stjecanja dobiti jer ta platforma ostvaruje znatne prihode od oglašavanja. Zbog navedenog, stavljanje na raspolaganje platforme za razmjenu datoteka i upravljanje njome, poput onoga u glavnom postupku, predstavlja „priopćavanje javnosti” u smislu članka 3. stavka 1. Direktive 2001/29. Također, s obzirom na odgovor prvog pitanja, nije bilo potrebno odgovarati na drugo pitanje.

Potrebno je naglasiti kako je navedenom odlukom Europski sud zauzeo stavove koji se primjenjuju na različite vrste online platformi, kao i na operatere s različitim stupnjevima znanja o povredama koje su počinili korisnici njihovih usluga. U praktičnom smislu, ova presuda dala je svim nacionalnim sudovima unutar EU-a jasnu pravnu osnovu za nalaganje blokiranja takvih platformi, čime je sistematski otežan pristup TPB-u kroz cijelo europsko tržište - što je upravo mehanizam kojim je TPB u razdoblju nakon 2012. bio sve više marginaliziran u pravnom i faktičnom smislu, prvotno na temelju djelovanja nacionalnih prava, a ta su djelovanja zatim potvrđena navedenom presudom.

No, dok se većina torrent stranica urušila pod takvim pravnim pritiskom i otežanim pristupom korisnicima, upravo je TPB uspio zadržati svoje postojanje kroz određene mehanizme, kao što su stalne promjene domena, prihvaćanje donacija Bitcoinom, prelazak na magnetne poveznice, proxy stranice, mirrore, alternativna hosting rješenja i sl. Takva rješenja zadržala su funkcionalnost i kontinuitet TPB-a, no sve prije navedeno, a posebno pojava alternativnih rješenja (poput pojave tad cjenovno pristupačnih streaming platformi) bili su smanjili promet stranice, odnosno broj korisnika nakon 2012. godine. Ipak, različiti su faktori utjecali da se danas korisnici vraćaju piratstvu, kao što je pojava sve većeg broja streaming platformi, što utječe na decentralizaciju medijskog sadržaja te potrebu za više različitih pretplata čija se cijena periodično povisuje i specificira, prebacivanje dostupnosti istog sadržaja s jedne na drugu platformu, uvođenje reklamnog sadržaja na platforme i sl.

Kako pokazuju svjetski podaci, prema Državnom zavodu za intelektualno vlasništvo, znatni udio aktivnosti piratstva potiču organizirane kriminalne skupine i njihove mreže, a roba koju krivotvoritelji i proizvođači piratskih proizvoda proizvode i distribuiraju često su kvalitetom ispod uobičajenih standarda i mogu predstavljati opasnost za zdravlje i sigurnost potrošača.¹⁰ U gospodarskom smislu,  krivotvorenje i piratstvo potkopavaju inovacije, koje u današnjem svijetu predstavljaju ključan čimbenik gospodarskog rasta te se takvim aktivnostima smanjuje opseg legalnog poslovanja, što dovodi do gubitka radnih mjesta i znatnog gubitka prihoda od poreza i drugih naknada. Ujedno, takve aktivnosti umjetničkoj zajednici oduzimaju nagradu za kreativni napor i ulaganje, a suvremeni globalni razmjeri i učinci krivotvorenja i piratstva toliko su značajni da zahtijevaju snažno i trajno djelovanje državne administracije, poslovnog sektora i potrošača.

Jedna od aktivnih i najutjecajnijih kreativnih zajednica današnjice su „influenceri“ pa je EUIPO doprinio inicijativi o influencerima, mladima i robnim markama pod nazivom „Žigovi i dizajni Zajednice“, a koja uključuje niz aktivnosti osmišljenih za podizanje svijesti o alatima dostupnim za zaštitu nematerijalne imovine.¹¹ EUIPO se posvetio osnaživanju influencera znanjem i alatima potrebnim za snalaženje u području intelektualnog vlasništva kao sredstva borbe protiv aktivnosti piratstva, zbog čega je taj Ured, zajedno s Europskom komisijom pokrenuo obuku o intelektualnom vlasništvu za influencere na „Influencer Legal Hubu“, namjenskoj stranici sa zbirkom materijala, uključujući video obuke, pisane pravne sažetke, preglede važnih europskih zakona i slučajeva, kao i poveznice na relevantna nacionalna tijela za zaštitu potrošača i daljnje resurse. Osnovna obuka na navedenoj stranici sastoji se od dva videa popraćena pisanim pravnim sažecima, koji pružaju sveobuhvatan pregled prava intelektualnog vlasništva, s naglaskom na autorska prava, žigove i dizajn – najrelevantnija prava intelektualnog vlasništva za influencere¹², a kojoj je prethodilo EUIPO istraživanje koje je obuhvatilo 300 influencera aktivnih na Instagramu, TikToku i YouTubeu iz svih 27 država članica EU-a. U tom je istraživanju utvrđeno da influenceri na društvenim mrežama imaju sve veću i snažniju ulogu u oblikovanju stavova, ponašanja i obrazaca potrošnje europskih građana, a posebno mladih. Stvaranje sadržaja influencera postala je profesionalna aktivnost, pri čemu 92 % ispitanika kaže da ostvaruju prihod od svog sadržaja, ali samo 18 % posjeduje prava intelektualnog vlasništva (npr. žigove ili dizajne). Utvrđeno je da su influenceri koji registriraju prava intelektualnog vlasništva obično puno napredniji u svom poslovnom putu, no gotovo polovica ispitanika vjeruje da razgovor o poštovanju intelektualnog vlasništva ne bi utjecao na broj njihovih pratitelja, dok se 1 od 6 boji da bi to moglo smanjiti broj njihovih pratitelja.

Iz svega navedenog razvidno je da internet piratstvo nije fenomen koji je moguće eliminirati isključivo represivnim pravnim mehanizmima, što potvrđuje i činjenica da The Pirate Bay, unatoč desetljećima sudskih naloga, blokiranja i pravnih pritisaka utemeljenih na pravu EU-a i danas nastavlja s radom. Pravni okvir, kako na nacionalnoj razini kroz odredbe Kaznenog zakona i Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima, tako i na razini Europske unije kroz Direktivu 2001/29/EZ i praksu Suda EU-a, postoji i kontinuirano se razvija, no njegova učinkovitost ovisi o čimbenicima koji nadilaze puku normativnu regulaciju. Podaci MUSO agencije, koji bilježe porast broja posjeta piratskim stranicama sa 130 milijardi u 2020. na 216 milijardi u 2024. godini, kao i procjene od 150 do 200 tisuća korisnika ilegalnih servisa samo u Hrvatskoj, jasno ukazuju da sve dok legalni sadržaj nije pristupačan, cjenovno i tehnički, dio korisnika pronalazit će alternativne putove. U tom smislu, optimizam nije neutemeljen – EUIPO-ove inicijative poput Agorateke i edukacije influencera, uz sve veću svijest o posljedicama piratstva, pokazuju da sveobuhvatan pristup koji kombinira regulaciju, edukaciju i tržišnu prilagodbu nosi potencijal za dugoročno smanjenje piratskih aktivnosti. Stoga je potrebno zaključiti da brod koji ne tone možda se ne može potopiti silom, ali može izgubiti putnike ako im se ponudi bolje prijevozno sredstvo.

Lucija Kljenak, mag. iur.
Fotografija: Pixabay

1 Dostupno na: https://gov.hr/hr/krivotvorine-i-piratstvo/550 (posjećeno 2. 4. 2026.).
2 Dostupno na: https://www.theguardian.com/film/2025/aug/14/cant-pay-wont-pay-impoverished-streaming-services-are-driving-viewers-back-to-piracy (posjećeno 2. 4. 2026.)
3 Dostupno na: https://www.muso.com/reports-and-webinars#id-1 (posjećeno 7. 4. 2026.).
4 Dostupno na: https://informator.hr/vijesti/8982?hls (posjećeno 7. 4. 2026.).
5 Ured Europske unije za intelektualno vlasništvo: Kršenje autorskih prava na internetu u Europskoj uniji: filmovi, glazba, publikacije, softver i TV, 2017. - 2023,  str. 11 - 13.
6 Dostupno na: https://www.euipo.europa.eu/en/publications/online-copyright-infringement-in-the-european-union-films-music-publications-software-and-tv-2017-2023 (posjećeno 7. 4. 2026.).
7 Dostupno na: https://www.stop-krivotvorinama-i-piratstvu.hr/hr/provedba-prava/sudska-praksa/ (posjećeno 7. 4. 2026.).
8 Dostupno na: https://yourstory.com/2025/03/pirate-bay-history-business-model-survival-secrets (posjećeno 7. 4. 2026.).
9 Dostupno na: https://informator.hr/eu-sudske-odluke/231870?hls=C-610%252F15 (posjećeno 3. 4. 2026.).
10 Dostupno na: https://www.dziv.hr/hr/provedba-prava/krivotvorenje-i-piratstvo/ (posjećeno 7. 4. 2026.).
11 Dostupno na: https://www.euipo.europa.eu/en/news/observatory/the-euipo-highlights-the-importance-for-influencers-to-protect-and-respect-ip-rights (posjećeno 7. 4. 2026.).
12 Dostupno na: https://www.euipo.europa.eu/en/observatory/awareness/ideas-powered/ip-for-influencers (posjećeno 7. 4. 2026.).