08.01.2018.

Vremeplov: Suđenje Ivani Orleanskoj – 9. siječnja 1431.

Ivana Orleanska, kći skromnih francuskih seljaka, u trinaestoj godini života čula je »glasove s neba«, sveca Mihovila i mučenica Katarine i Margarete, koji su joj objavili da je njezina zadaća osloboditi Francusku od engleske okupacije i okruniti Karla VII. za francuskog kralja.
S tim uvjerenjem došla je četiri godine kasnije pred kraljeve savjetnike, koji su joj s dozom sumnje, ali i nade, dali trupu od nekoliko stotina vojnika i poslali je u bitku za oslobođenje grada Orleansa. Bitka je trajala četiri dana i nakon šestomjesečne opsade Orleans je oslobođen 29. travnja 1429. Nakon krunidbe Karla za kralja Francuske, kod Compiegniea, 23. svibnja 1430. pala je u ruke pristaša engleskog kralja, koji su je prodali Englezima za 10 tisuća funti. Na inkvizicijski sud odvedena je u Rouen u studenom 1430. godine, s optužbom za herezu. 
Riječima: »Ovim počinje postupak u stvarima vjere protiv pokojne žene, Ivane, poznate pod imenom Djevojka«, pokrenuta je, 9. siječnja 1431., sudska istraga. Prethodnu istragu činila je provjera Ivanina karaktera, običaja i djevičanstva. Vojvotkinja od Bedforda potvrdila je da je Ivana djevica, a u Ivanino selo poslani su sudski izaslanici kako bi ispitali njezin život, navike i vrline. Rezultat prethodne istrage bio je da se optužba nije mogla dokazati. Nicolas Bailly, koji je bio zadužen za prikupljanje svjedočanstava, rekao je da »za Ivanu nije našao ništa što ne bi volio naći kod vlastite sestre«, što je naljutilo suca Pierra Cauchona, biskupa Beauvaisa, koji je bio na čelu inkvizicijskog suda, te ga je otpustio ne plativši mu odrađeni posao. 
Javno ispitivanje započelo je 21. veljače1431. pitanjem kako je mogla biti sigurna da je u Božjoj milosti. Ivana je odgovorila: »Ako nisam, neka me Bog tamo stavi, a ako jesam, neka me Bog tamo zadrži. Bila bih najgora osoba na svijetu da znam da nisam u Božjoj milosti.« Pitanje je bila namjerna zamka jer je crkvena doktrina tvrdila da nitko ne može biti siguran u Božju milost. Ako bi, pak, odgovorila s »ne«, to bi se isto moglo upotrijebiti protiv nje jer bi sudac mogao tvrditi da je time priznala grijehe. Dana 24. svibnja Ivana je priznala grijehe i osuđena je na doživotni zatvor. Četiri dana nakon toga povukla je svoje riječi, nakon čega je proveden novi postupak, i 30. svibnja osuđena je na smrt zbog hereze i povrata, jer samo oni koji su priznali grijeh i vratili im se, mogli su biti osuđeni na smrt. Izgorjela je na lomači, a njezin pepeo bačen je u Senu. Rehabilitirana je 1456., kada je inkvizitorski postupak preispitan, a sve su optužbe protiv Ivane odbačene. Proglašena je mučenicom, a sveticom je postala 1920. Na njezinu uspomenu 30. svibnja je spomendan u Francuskoj.