1. UVOD
Dana 23. ožujka 2022. godine u Nar. nov., br. 37/22 objavljene su Izmjene i dopuna Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika¹,². Izmjena Tarife donesena je na sjednici Hrvatske odvjetničke komore³, održanoj 12. veljače 2022., te je istog dana na tako utvrđen tekst suglasnost dao ministar pravosuđa i uprave Republike Hrvatske. Odredbom članka 6. Izmjene Tarife propisano je da stupa na snagu osmoga dana od dana objave u Narodnim novinama, što znači da je stupila na snagu 31. ožujka 2022. Navedena Izmjena Tarife četvrta je izmjena i dopuna važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika⁴.

Određivanje visine nagrade za rad odvjetnika te naknade troškova za njihov rad temelji se na odredbi članka 18. Zakona o odvjetništvu⁵, kojom je propisano da odvjetnici imaju pravo na nagradu za svoj rad te naknadu troškova u svezi s obavljenim radom sukladno tarifi koju utvrđuje i donosi Komora, uz suglasnost ministra nadležnog za poslove pravosuđa. Osim Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, pitanja nagrada i naknada za rad u kaznenim postupcima regulirana su i Pravilnikom o visini nagrade za rad odvjetnika prilikom obrana po službenoj dužnosti, obrana na teret proračunskih sredstava i odvjetnika kao opunomoćenika djeteta žrtve kaznenog djela⁶, kao i Zakonom o besplatnoj pravnoj pomoći⁷ odnosno Uredbom o vrijednosti iznosa za utvrđivanje naknade za pružanje sekundarne pravne pomoći koja se donosi za svaku kalendarsku godinu⁸.

Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ušla je u desetu godinu svojeg postojanja, a u međuvremenu je došlo do znatnih promjena kako u uređenju položaja odvjetništva, tako i u pozicioniranju te službe na tržištu usluga. Naime, odvjetnicima su faktično izravno ili neizravno oduzete neke usluge, uz stalno prisutnu financijsku krizu odnosno nevraćanje na razinu gospodarske aktivnosti prije 2008., što je dodatno potencirano uvjetima pandemije bolesti COVID-19 i posljedično uzrokovanom inflacijom, kao i inflatornim očekivanjima uzrokovanima ratnim zbivanjima u Ukrajini. Stoga je upitno je li Tarifa o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika optimum ravnoteže zahtjeva za zaštitom subjektivnih prava korisnika odvjetničkih usluga i gospodarskih interesa odvjetnika kao pružatelja odvjetničkih usluga, a kako to propisuje Zakon o odvjetništvu.

2. UKRATKO O NAJNOVIJOJ IZMJENI TARIFE
Izmjenom Tarife u do sada važeću Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika unesene su sljedeće izmjene i dopune:

• u Glavi I. Kazneni i prekršajni postupak:

• u Tbr. 2. - unesena je još jedna radnja za koju se može zahtijevati plaćanje odvjetničke nagrade, a to je sastav prijedloga za opoziv uvjetne osude u visini 50 bodova⁹
• u Tbr. 4. točku 1. unesene su sljedeće radnje za koje se može zahtijevati plaćanje odvjetničke nagrade, a to su: zastupanje na sjednici vijeća na kojem se nakon podnošenja optužnice odlučuje o određivanju, produljenju ili ukidanju istražnog zatvora (dok je prijašnja radnja obrane i zastupanje pred sudovima ili sucem za prekršaje usklađena s važećom odredbom Zakona o sudovima, s obzirom na pripojenje prekršajnih sudova općinskim sudovima) odnosno navedeno je da je riječ o obrani pred sudom nadležnim za prekršaje, a ne kao prije „pred sucem za prekršaje“
• u Tbr. 5. dodane su, kao radnje za koje odvjetnik ima pravo na nagradu, i žalba na rješenje suca istrage o odbijanju prijedloga oštećenog kao tužitelja za provođenje dokaznih radnji ili istrage.

• u Glavi II. Parnični postupak:

• u Tbr. 10. dodane su, kao radnje za koje odvjetnik ima pravo na nagradu, sastavljanje prijedloga za dopuštenje revizije te odgovora na prijedlog za dopuštenje revizije¹⁰

• u Glavi XIV. Zajedničke odredbe:

• u Tbr. 39. Posebna vrsta ugovaranja nagrade za rad izmijenjene su odredbe o posebnoj vrsti ugovaranja nagrade za rad na sljedeći način: sada je u svim pravnim stvarima moguće pisano ugovaranje nagrade za rad na bazi satnice, prilikom čega odvjetnici nisu vezani odredbom da naknada iznosi 25 bodova po utrošenom satu rada, dok je do sada bilo propisano u kaznenopravnim predmetima ugovaranje nagrade za rad na bazi satnice koja može biti i veća od naknade od 25 bodova po utrošenom satu, ali ne smije biti manja, a to je bilo i propisano za imovinskopravne predmete. Navedeno, dakle, znači da odvjetnici smiju smanjivati naknadu za rad na bazi satnice tako da bude manja od 25 bodova po utrošenom satu rada, ali isto tako mogu i ugovoriti veću¹¹.

Dakle, iz ovog pregleda Izmjene Tarife može se zaključiti da ona donosi isključivo usklađenje s postojećom zakonskom regulativom i popunjavanje praznina koje su postojale zbog nereguliranja pojedinih radnji. Isto tako vidljivo je da se pokušava ukidanjem minimuma za ugovaranje nagrade za rad na bazi satnice učiniti prvi korak prema odvjetništvu kao profesiji koja je na tržištu, ali zapravo legalizirati stanje koje je posljednjih godina prisutno u praksi odvjetnika jer mnogi, u želji da zadrže stranke, pristaju naplaćivati nagradu po satu rada u iznosu koji je jedinično manji od satnice od 250,00 kn (najčešće da se u računu prikaže manje sati rada nego što ih je stvarno utrošeno).

Očigledno je da Izmjena Tarife predstavlja kompromis i izraz je održavanja statusa quo u uvjetima već zacrtane liberalizacije tržišta odvjetničkih usluga, a u okviru zadnjih izmjena i dopuna Zakona o odvjetništvu¹², ali i stalno prisutnih tenzija između korisnika odvjetničkih usluga i odvjetnika, i to u okolnostima sve slabije platežne moći, jer korisnici usluga smatraju da su odvjetničke usluge preskupe, dok velikom broju odvjetnika plaćene usluge nisu dostatne da podmire sve troškove poslovanja, isplate primjerenu plaću i kontinuirano se školuju i usavršavaju.

3. NEKA PROMIŠLJANJA O VRIJEDNOSTI BODA U KONTEKSTU TRENUTAČNOG STANJA U ODVJETNIŠTVU, S PRIJEDLOZIMA ZA DALJNJE IZMJENE TARIFE
Zanimljivo je da je mjesec dana prije objave Izmjene Tarife Ministarstvo pravosuđa i uprave donijelo Pravilnik o visini nagrade za rad odvjetnika prilikom obrana po službenoj dužnosti, obrana na teret proračunskih sredstava i odvjetnika kao opunomoćenika djeteta kao žrtve kaznenog djela, kojim je propisano da se nagrada za rad odvjetnika prilikom obrana po službenoj dužnosti i obrana na teret proračunskih sredstava određuje u visini od 50 % od nagrade za rad koja bi odvjetniku pripadala za pojedine radnje u postupku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, dok je prijašnjim Pravilnikom o visini nagrade odvjetniku za obranu po službenoj dužnosti bilo propisano da se ta nagrada određuje u visini od 30 % od nagrade za rad koja bi odvjetniku pripadala za pojedine radnje u postupku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika¹³. Dakle, vidljivo je da i samo Ministarstvo pravosuđa Republike Hrvatske razumije da je zbog inflatornih kretanja te povećanja složenosti predmeta nagrada koja se određivala odvjetnicima kao braniteljima po službenoj dužnosti bila preniska te da ju je potrebno povećati.

Kada se uzme u obzir da je vrijednost boda u visini 10,00 kn određena Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika, koja je donesena sada već daleke 2004.¹⁴, a da je u Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika koja je bila na snazi od 9. veljače 1996. godine vrijednost boda bila utvrđena u iznosu 8,00 kn¹⁵, tada je sasvim jasno da sadašnja vrijednost boda od 10,00 kn nije dovoljna da predstavlja nagradu za rad odvjetnika, a koja bi, kao što je već navedeno, omogućila da se podmire troškovi poslovanja, isplati primjerena plaća i omogući školovanje te stručno usavršavanje.

Posebno je indikativno da u brojnim drugim djelatnostima i strukama dolazi do usklađivanja plaća s indeksom kretanja cijena ili se koristi neki drugi način obračuna koji omogućuje praćenje inflatornih kretanja. Isto tako, dolazi do povećanja naknada u drugim djelatnostima (npr. banke kontinuirano povećavaju svoje naknade), dok se za odvjetnike vrijednost boda obračunava kao i u vrijeme prije krize iz 2008. godine kada su cijene inputa bile mnogo niže, a obujam posla mnogo veći.

Štoviše, još Tarifom o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz 2009.¹⁶ propisana je jednokratna nagrada u visini od 200 bodova u postupcima: radi smetanja posjeda, radi služnosti, iz stambenih odnosa, radi razvoda ili poništenja braka, o postojanju ili nepostojanju braka, utvrđivanju ili osporavanju očinstva te o tome s kime će živjeti maloljetna djeca, iz radnih odnosa (poništenje otkaza, utvrđivanje prava na rad i sl., osim u procjenjivim predmetima) te za zakonsko uzdržavanje ili ukidanje obveze uzdržavanja. Cilj takvog uređenja je da se spriječi obijesno parničenje u tim i takvim parničnim postupcima, no praksa je pokazala da to nije dovelo do žurnijeg okončanja tih parničnih postupaka (posebno obiteljskopravnih predmeta i sporova iz radnih odnosa) pa je time nagrada za rad odvjetnika u prošlosti bila na razini rentabilnosti zastupanja, dok je u sadašnjim uvjetima i više nego nedovoljna. Posebno su problematični obiteljskopravni predmeti jer sporovi vezani uz zakonsko uzdržavanje te izvršavanje roditeljske skrbi nastaju post festum, kada je već brak pravomoćno razveden, i to potvrđivanjem plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je sklopljen pri Centru za socijalnu skrb u želji da se bračni drugovi čim prije razdvoje, dok post festum shvaćaju da plan nije zadovoljavajući jer ili je, primjerice, za jednoga bračnoga druga iznos alimentacije previsok ili se drugi bračni drug smatra ometanim u načinu kako je dogovoreno da se održavaju susreti i druženja s djecom.

Isto tako, izmjenama i dopunama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika iz 2014. godine izmijenjene su nagrade i naknade troškova za rad odvjetnika u ovršnim postupcima te je tako za prije navedene postupke u kojima je propisana jednokratna nagrada u prvostupanjskom postupku propisana nagrada u visini od 80 bodova, kao što je i za postupke u kojima je vrijednost glavne tražbine do 250,00 kn propisana nagrada u visini do 30 % nagrade od 25 bodova, a ako vrijednost glavne tražbine iznosi od 250,01 kn do 1.000,00 kn, u visini od 60 % od 25 bodova.

I naposljetku, odredbom Tbr. 8. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika limitiran je i broj podnesaka u prvostupanjskom postupku, i to najviše četiri podneska, a koji su po sadržaju odgovor na tužbu i/ili očitovanje na odgovor na tužbu, odgovor na prigovor protiv platnog naloga i/ili očitovanje na prigovor protiv platnog naloga te očitovanje na nalaz i mišljenje vještaka, što već sada u složenim parničnim predmetima s multidisciplinarnim vještačenjima stvara konflikt između stranaka i odvjetnika¹⁷.

Dakle, osim što se vrijednost boda nije povećala već 18 godina, u međuvremenu su i limitirani odnosno smanjeni iznosi nagrada u pojedinim postupcima te je i ograničen broj podnesaka koji se upućuju sudu, s tim da se ocjenjuje je li postojala potreba za njihovim podnošenjem. To doista dovodi u pitanje postojanje ravnoteže socijalnih i gospodarskih interesa te jednakost u položaju primatelja i davatelja usluga, s obzirom na njihovu nejednakost u stručnom znanju kojim raspolažu. Tome treba pribrojiti i činjenicu stalnog opadanja broja novih predmeta na sudu, kao i dodjeljivanja sve većeg broja predmeta drugim službama. Pritom mislimo na javnobilježničku službu kojoj se širi prostor djelovanja tako da se već postojeći faktički ekskluzivitet u osnivanju trgovačkih društava proširi i na status blizak ekskluzivitetu u svezi s prometom nekretnina. Naime, javni bilježnici će za ugovore koje sastave kao javnobilježnički akt, koje potvrde/solemniziraju ili ovjere, sudeći prema Nacrtu prijedloga zakona o izmjenama i dopunama Zakona o zemljišnim knjigama,¹⁸ imati obvezu zatražiti i provedbu upisa u zemljišnim knjigama. U uvjetima kada stranke žele sve obaviti na jednom mjestu, takva odredba je razlog koji će ih motivirati da sve radnje obavi javni bilježnik (pa tako i sastavi npr. ugovor koji će ovjeriti). Ujedno, prema istom Nacrtu predviđa se mogućnost da javni bilježnici kao povjerenici suda sudjeluju u postupku obnove, preoblikovanja i osnivanja zemljišne knjige.

Uz konkurenciju pravnih osoba koje otkupljuju potraživanja te različitih pravnih osoba koje posreduju u naplati osigurnine očigledno je da povećanje vrijednosti boda može biti i jest onaj prvi korak u povećanju nagrade za rad odvjetnika odnosno dovođenja na razinu koja je primjerena složenosti rada odvjetnika, ali i koja odražava i čuva dostojanstvo odvjetništva. Naime, ne možemo se oteti dojmu da u složenom kolopletu odnosa država - korisnici odvjetničkih usluga – odvjetnici, a u uvjetima sve slabije kupovne moći, odvjetnici su ti koji moraju snositi najveći teret ublažavanja neželjenih socijalnih posljedica tako što pristaju obavljati svoje usluge svjesni da su dužni, pa čak i obvezni, pružiti zaštitu prava fizičkih i pravnih osoba, i to po cijeni koja najčešće nije dostojna plaće za sav uloženi trud.

4. ZAKLJUČAK
Izmjena Tarife nije učinila nikakvu bitnu promjenu niti predstavlja pomak u poboljšanju materijalnopravnog statusa odvjetnika, nego nekim svojim odredbama predstavlja zadržavanje postojećeg stanja. Takvo stanje, a koje je zapravo održavanje statusa quo između onoga što se još uvijek deklarativno iznosi kao posebna služba koja ne podliježe tržišnim zakonitostima, s jedne strane, i liberalizacije te usluge i de facto kotiranje odvjetničke usluge na tržištu, s druge strane, stvara sve veći problem odvjetničkoj profesiji i uzrokuje nepovoljne okolnosti za rad sve većeg broja odvjetnika.

Očigledno je da je postojanje Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika nužno, no je li ona jedina mjerodavna za odmjeravanje troškova koji se dosuđuju u sudskim postupcima na teret druge strane koja nije uspjela u postupku, upitno je. Naime, teba pronaći i druge načine da stranka, koja je angažirala odvjetnika kojemu je plaćala veću nagradu i ostvarila uspjeh u postupku, u što većoj mjeri ostvari povrat tih sredstava. Dakako, sve to zahtijeva i promjenu očekivanja kod korisnika odvjetničkih usluga odnosno prihvaćanje da, ako i utroše iznos na pružanje usluge zaštite svojih prava koji neće biti u cijelosti vraćen, to nije njihov gubitak odnosno da se dobitak ili gubitak ne može mjeriti samo materijalnim ekvivalentom. No, takav pristup zahtijeva i promjenu samih odnosa u društvu, što je dugotrajan proces, ali koji se ne može odgađati unedogled i sve je bliže dan kada ćemo se svi s tim morati suočiti.