U vrijeme uključenosti Republike Hrvatske u socijalistički pravni krug, u hrvatski pravni sustav uveden je institut društvenog vlasništva, koji je u bitnome odstupao od načela jednovrsnosti vlasništva. Posljedice toga bile su vidljive i pri razlikovanju zakonskih pretpostavki za stjecanje prava vlasništva dosjelošću na nekretninama koje su bile u društvenom vlasništvu, u odnosu na nekretnine koje nisu bile u društvenom vlasništvu. Naime, prema tada važećim propisima, gledajući od Ustava do zakona, isključivala se mogućnost stjecanja prava vlasništvu dosjelošću na nekretninama u društvenom vlasništvu, iako je sudska praksa donekle omogućavala da se i na društvenom vlasništvu stekne pravo vlasništva dosjelošću. U zemljišnim knjigama nerijetko se i danas nailazi na upise društvenog vlasništva, iako je društveno vlasništvo prestalo postojati još 1990. godine . Analizom instituta dosjelosti nastojimo prikazati sve posebnosti vezane uz stjecanje prava vlasništva na nekretninama u društvenom vlasništvu.