Nisu pronađeni povezani dokumenti.

Detalji dokumenta

1050 str.

978-953-7327-60-6

Ostalo

2009.

04420001

Hrvoje Kačer, Hrvoje Momčinović, Mladen Žuvela

Liber amicorum in honorem

IN HONOREM JADRANKO CRNIĆ

SUDAC I USTAVNA DEMOKRACIJA: DR. SC. JADRANKO CRNIĆ KAO ČUVAR USTAVA

1. Uvodna napomena

2. Demokracija i sudbena vlast

2.1. O legitimnosti sudova

3. O diobi vlasti, mjestu i ulozi sudstva u tripartizmu demokratske vlasti

3.1. Klasična Montesquieuova doktrina o podjeli vlasti

3.2. Odnos sudaca i legislatora

3.3. Ograničenost pojma diobe vlasti

4. O ustavnom sudu kao »čuvaru ustava« i odnosima nove demokracije i ustavnosti

5. Zaključak

USTAVNE PROMJENE I HRVATSKI PARLAMENTARNI SUSTAV ARGUMENTI U PRILOG POZITIVNOG USTAVNOG MODELA USTROJSTA VLASTI

1. Uvod

2. Prijedlozi ustavnih promjena

2.1. Sjednica saborskog Odbora za Ustav, Poslovnik i politički sustav

2.2. Inicijativa profesora Žarka Puhovskog

2.3. Prijedlog profesora Sokola

2.4. Reakcije javnosti i propast inicijativa ustavnih promjena

2.5. Slabosti podnesenih prijedloga: što je to »čisti parlamentarni sustav«?

3. Poredbena i hrvatska iskustva

3.1. Komparativna i povijesna iskustva primjene provjera i ravnoteža

3.2. Razlozi primjene polupredsjedničkog sustava u Hrvatskoj

3.3. Pregled razvitka hrvatskog sustava ustrojstva vlasti

3.4. Polupredsjednički sustav u praksi

3.5. Ustavne promjene i primjena načela diobe vlasti

3.6. Provjere i ravnoteže: formula Radne skupine

3.7. Ustavni položaj i ovlasti predsjednika Republike

4. Djelotvornost sustava kohabitacije

4.1. Teška kohabitacija (Mesić – Račan, 2000. – 2003.)

4.2. Konstruktivna kohabitacija (Mesić – Sanader, 2003. – 2007.)

V. Zaključak

JEDNAKOST U USTAVNOSUDSKOJ PRAKSI

1. Jednakost prema Ustavu Republike Hrvatske

2. Ocjena suglasnosti zakona s Ustavom

2.1. Jednakost u ustavosudskoj praksi u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom

2.1.1. Načelo jednakosti/jednakost pred zakonom – članak 3. i 14. stavak 2. Ustava

2.1.2. Načelo jednakosti i pravednosti – članak 51. stavak 2. Ustava

2.1.3. Ustavnopravno prihvatljivi razlozi za nejednakost, pozitivne mjere – članak 14. stavak 1. Ustava

3. Ustavna tužba

3.1. Ustavne osnove za podnošenje ustavne tužbe

3.2. Uvodne napomene

3.3. Jednakost u ustavnosudskoj praksi povodom ustavne tužbe

3.3.1. Načelo jednakosti/ jednakost pred zakonom – članak 3. i 14. stavak 2. Ustava

NAČELO AUTONOMIJE (SVEUČILIŠTA) I NAČELO SUPSIDIJARNOSTI

I. Uvod

II. Društveni razvoj i okruženje

III. Relevantne teorije

IV. Regulatorni sustav

V. Pravo na obrazovanje

VI. Načelo supsidijarnosti

VII. Načelo autonomije

VIII. Ustavno sudovanje o sveučilištu

IX. Rektorski zbor i sindikat o integriranom sveučilištu

X. Umjesto zaključka

USTAVNO I KONVENCIJSKO JAMSTVO PRAVA VLASNIŠTVA

1. Uvodne napomene

2. Članak 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju

2.1. Široko područje slobode prosudbe država ugovornica

2.2. Pozitivne obveze država ugovornica

3. Autonomno značenje pojma ‘vlasništva’ u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju

3.1. Značenje engleskih pojmova ‘property’ i ‘posssessions’ u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju

3.2. Predmet zaštite članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju

3.2.2. Što se ne smatra imovinom u smislu članka 1. Protokola br. 1

4. Tri pravila o zaštiti vlasništva u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju

4.1. Temeljni sadržaji triju pravila

4.2. Drugo pravilo: oduzimanje imovine

4.2.1. De facto oduzimanje imovine

4.2.2. Primjena drugog pravila u praksi Europskog suda u odnosu na Republiku Hrvatsku

4.3. Treće pravilo: kontrola korištenja imovine

4.3.1. Primjena trećeg pravila u praksi Europskog suda u odnosu na Republiku Hrvatsku

4.4. Prvo pravilo: miješanje u samu bit vlasništva

4.4.1. Primjena prvog pravila u praksi Europskog suda u odnosu na Republiku Hrvatsku

5. Test opravdanosti miješanja u pravo vlasništva

5.1. Vladavina prava i zakonitost

5.2. Legitiman cilj u općem ili javnom interesu

5.2.1. Test javnog interesa

5.3. Razmjernost

5.3.1. Slučajevi Gashi protiv Hrvatske (2007.) i Gabrić protiv Hrvatske (2009.)

6. Sažetak pravnih stajališta Europskog suda u primjeni članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju

7. Usporedba prakse Ustavnog suda i Europskog suda u zaštiti vlasništva

7.1. Izostanak tumačenja strukture ustavnih odredbi o vlasništvu u praksi Ustavnog suda

7.2. Od užeg prema širem poimanju predmeta ustavnosudske zaštite prava vlasništva

7.3. Svođenje ustavnosudske zaštite prava vlasništva u okvire kontrole zakonitosti

7.4. Zaključci

PRAVA IZ SOCIJALNOG OSIGURANJA I SOCIJALNE SKRBI U POSTUPCIMA APSTRAKTNE KONTROLE USTAVNOSTI ZAKONA

1. Uvod

2. Socijalna prava kao temeljna ljudska prava

3. Ovlasti ustavnog suda u apstraktnoj kontroli zakona i drugih propisa

4. Apstraktna kontrola ustavnosti zakona iz područja socijalnog osiguranja i socijalne skrbi

4.1. Mirovinsko osiguranje

4.1.1. Odluka o »dugu umirovljenicima«

4.1.2. Odluke o zakonima kojima se izvršava odluka Suda o »dugu umirovljenicima«

4.1.3. Odluka o najvišoj mirovini

4.1.4. Odluka o spolnoj diskriminaciji pri stjecanju prava na starosnu mirovinu

4.1.5. Odluka o pravu izvanbračnih udovica/udovaca na obiteljsku mirovinu

4.2. Zdravstvena zaštita i zdravstveno osiguranje

4.2.1. Odluka o sužavanju zdravstvene zaštite na hitnu medicinsku pomoć

4.2.2. Odluka o pravnom sredstvu za zaštitu prava pacijenata

4.3. Osiguranje za slučaj nezaposlenosti

4.4. Opći sustav socijalne skrbi

4.5. Socijalna skrb o djeci

4.6. Skrb o ratnim veteranima i žrtvama rata

5. Zaključak

USTAVNI ACQUIS COMMUNAUTAIRE I USTAVNI POREDAK REPUBLIKE HRVATSKE

1. Uvod

2. Predmet Simmenthal II i nove ovlasti nacionalnih sudova

3. Domaći Ustavi kao temelj prihvaćanja zahtjeva koji proizlaze iz predmeta Simmenthal

4. Simmenthal u Hrvatskoj

4.1. Članak 140. Ustava RH kao temelj za nadređenost europskog prava

4.2. Prenošenje dijela suverenih ovlasti kao temelj za nadređenost europskog prava

4.3. Prihvaćanje ustavne nadređenosti europskog prava

4.4. Ovlast sudova da kontroliraju valjanost zakona

4.5. Članak 37. Ustavnog zakona o Ustavnom sudu

5. Zaključak

ORGANSKI ZAKONI I USTAVNI SUD REPUBLIKE HRVATSKE U USPOREDNOPRAVNOJ PERSPEKTIVI

1. Uvod – zašto uopće govoriti o organskim zakonima u Republici Hrvatskoj?

2. Pojam organskih zakona

2.1. Sadržaj organskih zakona: preuski opseg pojma »ljudskih prava« u RH?

2.2. Ratio i funkcija organskih zakona

3. Organski zakoni u hijerarhiji izvora prava

3.1. Francuska

3.2. Portugal

3.3. Španjolska

4. Ustavni sud RH i akti s nadzakonskom pravnom snagom

4.1. Ustavni zakoni

4.2. Međunarodni ugovori

4.3. Što s organskim zakonima u RH?

5. Zaključak

NAČIN IZBORA USTAVNIH SUDACA U REPUBLICI HRVATSKOJ – PLAIDOYER ZA PROMJENU

1. Uvod

2. Samostalnost i neovisnost ustavnih sudaca prema hrvatskom Ustavu i Ustavnom zakonu o Ustavnom sudu Republike Hrvatske

3. Izbor sudaca ustavnih sudova u europskim državama

4. Izbor ustavnih sudaca u Njemačkoj

5. Politizacija izbora sudaca američkog Vrhovnog suda

6. Zaključak: Izbor ustavnih sudaca dvotrećinskom većinom u Hrvatskom saboru

USTAVNI SUD I ČLANSTVO REPUBLIKE HRVATSKE U EUROPSKOJ UNIJI

1. Interakcija nacionalnih ustavnih sudova i Europskog suda

1.1. Uloga nacionalnih ustavnih sudova u ratifikaciji Osnivačkih ugovora i kontroli ustavnosti nacionalnih propisa koji provode pravo Zajednice i Unije

1.2. Nacionalni ustavni sudovi i evolucija prava EU

1.3. Ustavni sudovi i prethodna pitanja – demarkacija ustavnosudske nadležnosti

2. Ustavni sud RH i članstvo u EU

2.1. Ocjena ustavnosti međunarodnih ugovora i provedbenih propisa

3. Zaključak

DOSTIGNUĆA VIJEĆA EUROPE U NEOVISNOSTI SUDSTVA

I. Uvod

II. Odbor ministara

III. Preporuke odbora ministara vijeća europe

IV. Zaključne napomene

REI VINDICATIO U KLASIČNOM RIMSKOM PRAVU

1. Uvodne napomene

2. Problematika aktivne i pasivne legitimacije

3. Predmet dokazivanja

4. Formula reivindikacije: sadržaj tužbenog zahtjeva, tuženikovih prigovora i protuzahtjeva

5. Završne napomene

PRAVO GRAĐENJA

1. Uvod (pojam, karakteristike)

2. Uspostava prava građenja

3. Mogućnosti primjene prava građenja u praksi

4. Zaštita i prestanak prava građenja

5. Zaključak

OVLAST HIPOTEKARNIH VJEROVNIKA NA NAMIRENJE HIPOTEKARNE TRAŽBINE SEKVESTRACIJOM NEKRETNINE DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA

I. Uvod

II. Sekvestracija-prikaz povijesnog razvoja, pojam i vrste

1. Prikaz povijesnog razvoja instituta sekvestracije

III. Pojam i vrste sekvestracije

IV. Sekvestracija u hrvatskom pravu

V. Sekvestracija u njemačkom pravu

1. Općenito

2. Prinudna uprava

2.1. Određivanje prinudne uprave

2.2. Provedba prinudne uprave

VI. Zaključak

RASPOLAGANJE NEKRETNINAMA U VLASNIŠTVU JEDINICA LOKALNE I PODRUČNE (REGIONALNE) SAMOUPRAVE – NEKA PITANJA –

1. Uvod

2. Lokalna samouprava u Republici Hrvatskoj

2.1. Pravo građana na lokalnu samoupravu

2.2. Pravo građana na lokalnu i područnu (regionalnu) samoupravu

3. Nekretnine u vlasništvu JLS-a, odnosno JLP(R)S-a

4. Pretvorba prava korištenja društvenog vlasništva nekretnina bivših općina i drugih društvenopravnih osoba kojih su sljednici JLS, odnosno JPRS

4.1. Sporazumno preuzimanje imovine bivših općina

4.2. Pretvorba prava korištenja društvenog vlasništva nekretnina bivših općina

4.3. Pretvorba prava korištenja društvenog vlasništva nekretnina bivših općina prema prelaznim i završnim odredbama ZV-a

4.4. Prijedlog za upis prava vlasništva JLS-a, odnosno JPRS-a u zemljišnim knjigama

5.1. Pojam »pravne osobe javnog prava«

5.2. Nekretnine koje se koriste za obavljanje javnih službi

5.3. Javna dobra u općoj uporabi u vlasništvu JLS-a, odnosno JPRS-a

5.4. Obveza otuđenja ili na drugi način raspolaganja nekretninama na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj vrijednosti

5.4.1. Neki nedostatci odredbe članka 391. ZV-a

5.4.2. Prva novela članka 391. ZV-a

5.4.3. Druga novela članka 391. ZV-a

5.4.4. Treća novela članka 391. ZV-a

5.4.5. Četvrta novela članka 391. ZV-a

5.4.6. Peta novela članka 391. ZV-a

5.4.7. Šesta novela članka 391. ZV-a

6. Još neka pitanja o nekretninama u vlasništvu JLS-a, odnosno JPRS-a

6.1. Ulaganje nekretnina u vlasništvu JLS-a, odnosno JPRS-a radi stjecanja udjela u kapitalu trgovačkih društava

6.2. Imovina koja je predmet naknade na temelju odredaba ovoga Zakona glede kojih zahtjev za naknadu nije podnesen ili je pravomoćno odbijen

USPOSTAVA JEDINSTVA NEKRETNINA NA IZGRAĐENOM GRAĐEVINSKOM ZEMLJIŠTU

Uvod

2. Postupak nacionalizacije i eksproprijacije na nekretninama

2.1. Nositelji prava upravljanja i korištenja na nekretninama u društvenom vlasništvu

3. Raspolaganje nekretninama u društvenom vlasništvu

3.1. Pravo raspolaganja izgrađenim nacionaliziranim zemljištem

3.2. Promjene nositelja stvarnih prava

3.3. Upis stečenih prava u zemljišne knjige na nacionaliziranim nekretninama

4. Uspostava jedinstva nekretnina prema odredbama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

4.1. Stjecanje prava vlasništva na izgrađenom građevinskom zemljištu prema stanju zemljišne knjige

4.2. Presumpcije glede stjecatelja prava vlasništva

4.2.1. Pretvorba društvenog vlasništva u privatno vlasništvo (jedinstvo nekretnina)

4.2.2. Uspostava jedinstva nekretnina na izgrađenom građevinskom zemljištu

4.2.3. Pravno sjedinjenje zemljišta i upisane zgrade

4.2.4. Pravno sjedinjenje zemljišta i neupisane zgrade

4.2.5. Pravno sjedinjenje nekretnine i pretvorba prava upravljanja, korištenja ili raspolaganja

5. Upis posebnih dijelova nekretnina (povezivanje etažnoga vlasništva sa suvlasništvom)

5.1. Uspostava jedinstva nekretnina na upisanim stanovima (posebnim dijelovima nekretnine)

5.2. Upis posebnih dijelova nekretnine nakon stupanja na snagu Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

5.3. Zatečeno stanje u zemljišnoj knjizi

5.4. Upis posebnih dijelova nekretnine (etažnog vlasništva) do stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

5.5. Upis posebnih dijelova nekretnina nakon stupanja na snagu Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima

6. Opravdanost koncepta uspostave jedinstva nekretnina i pretvorbe društvenog vlasništva u privatno vlasništvo na izgrađenom zemljištu

7. Zaključak

POVEZIVANJE ZEMLJIŠNE KNJIGE I KNJIGE POLOŽENIH UGOVORA – DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA –

1. Uvod

2. Zakon o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo

3. Knjiga položenih ugovora

3.1. Općenito o knjizi položenih ugovora

3.2. Sastavni dijelovi knjige položenih ugovora

4. Uspostava načela pravnog jedinstva nekretnine

5. Postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora

5.1. Općenito o postupku povezivanja

5.2. Postupak povezivanja zemljišne knjige i knjige položenih ugovora

5.2.1. Upis u posjedovnici

5.2.2. Upisi u vlastovnici

5.2.3. Upisi u teretovnici

5.2.4. Dostava rješenja u postupku povezivanja

5.2.5. Postupak povezivanja u slučaju kad za određeni posebni dio nije otvoren poduložak u knjizi položenih ugovora

6. Zašto se postupak povezivanja ne primjenjuje u praksi?

7. Moguća rješenja ili umjesto zaključka

KAKO POSTIĆI DA ZEMLJIŠNOKNJIŽNI SUDOVI NA JEDINSTVEN NAČIN EVIDENTIRAJU POMORSKO DOBRO (DE LEGE LATA I DE LEGE FERENDA)

1. Uvod

2. Propisi

3. Neki problemi vezani uz ZPDML

4. Postupak prije zemljišne knjige

5. Postupak zemljišne knjige

6. Kako može nastati zbrka?

7. Primjer iz prakse

8. De lege ferenda

9. Zaključak

ULOGA ZEMLJIŠNIH KNJIGA U PRAVNOM PROMETU BRAČNOM STEČEVINOM

1. Uvod

2. Pravni stavovi u odlukama ustavnog suda

2.1. Odluke koje ne prihvaćaju stjecanje na temelju povjerenja

2.1.1. Odluka U-III/493/02

2.1.2. Odluka U-III-821/2007

2.2. Odluke koje prihvaćaju stjecanje na temelju povjerenja: U-III-3620/2004

3. Pravni stavovi u odlukama Vrhovnog suda

3.1. Odluke koje ne prihvaćaju stjecanje na temelju povjerenja

3.2. Odluke koje prihvaćaju stjecanje na temelju povjerenja: Gzz-101/01 i Rev-335/06

4. Problemi u primjeni aktualnih pravnih stavova

4.1. Općenito

4.2. Primjena na bračne stečevine stečene prema ZBPO-u

4.2.1. Koji je propis mjerodavan za bračnu stečevinu i valjanost raspolaganja?

4.2.2. Je li ugovor kojim je jedan bračni drug raspolagao bračnom stečevinom ništav?

4.2.3. Zaštita povjerenja u istinitost ili zaštita povjerenja u potpunost?

4.2.4. Kako zaštititi neupisanog bračnog druga?

4.2.5. Vrijedi li odgoda zaštite povjerenja za neupisanog bračnog druga kao izvanknjižnog zajedničkog vlasnika?

4.3. Primjena na bračne stečevine stečene prema ObZ-u (1998. i 2003.)

5. Zaključak

USTAVNOSUDSKA DEROGACIJA POVJERENJA U ZEMLJIŠNE KNJIGE – OZBILJNO UPOZORENJE NA DEROGACIJU USTAVNE ULOGE VRHOVNOG SUDA

1. Uvod, postavljanje problema i zadatka

2. Prijašnja praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske

3. Dvije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske

4. Povjerenje u evidenciju – condicio sine qua non zemljišnika

4.1. Povjerenje u istinitost i potpunost zemljišnika

4.2. Odgoda povjerenja

4.3. Radi li se o navodno odgođenom povjerenju u istinitost ili u potpunost zk stanja?

5. Pravna sudbina raspoložbi bračnom stečevinom bez suglasnosti bračnoga druga

5.1. Stečevina kao zajedničko vlasništvo

5.2. Raspolaganje zajedničara

5.3. Stečevina kao suvlasništvo

5.4. Raspolaganje suvlasnika

5.5. (Ne)valjanost ugovora koji bračni drug sklopi za stvar iz bračne stečevine

6. Jesu li u sukobu načela povjerenja i nemo plus iuris ... stjecanje stvarnih prava od nevlasnika

7. Sudska praksa nakon odluke Ustavnog suda

8. Judikatura Ustavnog suda – modelator pravnog sustava

8.1. Interpretacija propisa

8.2. Jednakost pred zakonom i sudovima

9. Lux in tenebris lucet

10. Zaključno

NOVO PRAVNO UREĐENJE KONCESIJA

I. Uvod

II. Opće odredbe novog Zakona o koncesijama

III. Pripremne radnje za davanje koncesije

IV. Postupak davanja koncesije

V. Ugovor o koncesiji

VI. Prestanak koncesije

VII. Pravna zaštita

VIII. Politika koncesija

IX. Ostale odredbe novog Zakona o koncesijama

X. Zaključak

POSTUPAK STJECANJA KONCESIJE PREMA ZAKONU O KONCESIJAMA

1. UVOD

2. Općenito o postupku davanja koncesije

2.1. Obilježja postupka davanja koncesije

2.2. Tajnost dokumentacije u postupcima davanja koncesije

2.3. Načela postupka davanja koncesije

2.4. Izuzeća od primjene postupovnih odredaba ZK-a

3. Davatelj koncesije i stranke u postupku

3.1. Davatelj koncesije

3.2. Stranke u postupku davanja koncesije

3.2.1. Vlasnik nekretnine

3.2.2. Ponuditelj

4. Obavijest o namjeri davanja koncesije i ponude

4.1. Pravna narav obavijesti o namjeri davanja koncesije

4.2. Postupak davanja koncesija – primjena

4.3. Sadržaj obavijesti o namjeri davanja koncesije

4.4. Ponuda

5. Odluka o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

5.1. Pravna narav odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

5.2. Donošenje odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

5.3. Sadržaj odluke o odabiru najpovoljnijeg ponuditelja

6. Odluka o poništenju postupka davanja koncesije

7. Ugovor o koncesiji

7.1. Općenito o ugovoru o koncesiji

7.2. Sadržaj ugovora o koncesiji

UGOVOR O NAGODBI PREMA ZAKONU O OBVEZNIM ODNOSIMA

1. Uvodne napomene

2. Ugovor o nagodbi

2.1. Općenito

2.2. Pojam ugovora o nagodbi

2.2.1. Dvostranoobvezni ugovor

2.2.2. Postojanje spora, odnosno neizvjesnosti o nekom pravnom odnosu

2.2.3. Uzajamno popuštanje

2.2.4. Oblik nagodbe

2.3. Predmet (sadržaj) nagodbe

2.4. Nagodba o nevaljanom pravnom poslu

2.4.1. Nagodba o pobojnom pravnom poslu

2.4.2. Nagodba o ništetnom pravnom poslu

2.5. Sposobnost za sklapanje ugovora o nagodbi

2.6. Nagodba i prekomjerno oštećenje

2.7. Pravni učinci ugovora o nagodbi

2.7.1. Općenito

2.7.2. Učinak nagodbe prema jamcima i zalogodavcima

2.7.3. Učinak nagodbe za solidarne obveze

2.8. Nevaljanost nagodbe

2.8.1. Ništetnost nagodbe

2.8.2. Pobojnost nagodbe

2.9. Ugovor o nagodbi i postupak pred sudom

UGOVOR O NAJMU STANA

1. Od stanarskog prava do najma stana

2. Zaštićeni najam (najmoprimac)

3. Ugovor o najmu stana

3.1. Pojmovno određenje i obilježja

3.2. Oblik (forma) ugovora

3.3. Subjekti najma

3.4. Sklapanje ugovora – Prava i obveze ugovornih strana

3.4.1. Najamnina

3. 5. Prestanak najma

4. Zaključna napomena

PRAVNA STEČEVINA EUROPSKE UNIJE I HRVATSKO POMORSKO PRAVO

1. Uvod

2. Novine Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika iz 2007. godine

3. Novine Zakona o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika iz 2008. godine

PRAVNI POLOŽAJ NEMATERIJALNIH KULTURNIH DOBARA

1. Uopće

2. Pravni izvori

3. Stjecanje statusa kulturnog dobra

4. Upis kulturnog dobra u Registar kulturnih dobara Republike Hrvatske

5. Mjere za zaštitu i očuvanje nematerijalnih kulturnih dobara

6. Spomenička renta

7. Zaključak

ZAKONSKI NASLJEDNICI U HRVATSKOM PRAVU

1. Uvod

2. Pravni izvori

3. Postavljanje i raščlamba problema

3.1. Općenito

3.2. Povijesni razvitak

3.2.1. Mogući kriteriji odabira kriterija podjele ili svrstavanja

3.2.2. Uređenje prema RZN-u

3.2.3. Uređenje prema ZN-u

4. Zaključak

NASLJEDNIČKA IZJAVA

1. Uvod

2. Pravna vrela

3. Pojam nasljedničke izjave

4. Podjele nasljedničke izjave prema različitim kriterijima

5. Pravna obilježja nasljedničke izjave

6. Oblik nasljedničke izjave

7. Pravni učinci nasljedničke izjave

8. Uvjeti pravno valjane nasljedničke izjave

9. Pravne mogućnosti »napadanja« nasljedničke izjave

10. Zaključak

DIONICA KAO VRIJEDNOSNI PAPIR NAKON STUPANJA NA SNAGU ZAKONA O TRŽIŠTU KAPITALA

1. Uvod

2. Pojam vrijednosnog papira

3. Dionica kao vrijednosni papir

4. Dionica za koju je izdana isprava o dionici

5. Dionica kao nematerijalizirani vrijednosni papir

NOMOTEHNIČKE PRETPOSTAVKE ZA AUTONOMNO UREĐIVANJE RADNIH ODNOSA

1. Uvod

2. Temeljne nomotehničke pretpostavke

2.1. Heterogenost reguliranja, realiziranja i zaštite radnih odnosa

2.1.1. Subjekti radnoga odnosa

2.1.2. Sadržaj radnog odnosa

2.1.3. Uređivanje (reguliranje) radnih odnosa

2.1.4. Ekspanzija normi radnog prava

2.2. Nomotehnika u radnom zakonodavstvu

2.2.1. Prostorno i vremensko važenje propisa

2.2.2. Izražavanje u propisima u oblasti rada i radnih odnosa

3. Pravo i obveza poslodavca da uređuje radne odnose

3.1. Objektivne pretpostavke

3.1.1. Nadležnost

3.1.2 Postupak

3.1.3. Sadržaj

3.2. Primjena načela in favorem laboratoris

4. Znanstveno normiranje i kolektivni ugovori

4.1. Uvod

4.2. Određivanje pojmova

4.2.1. Određivanje pojma kolektivnog ugovora

4.2.2. Udruge poslodavaca

4.2.3. Sindikati

4.3. Nomotehničke napomene uz kolektivni ugovor

4.3.1. Objektivne pretpostavke za sklapanje kolektivnih ugovora

4.3.1.1. Nadležnost

4.3.1.2. Postupak

4.3.1.3. Sadržaj kolektivnog ugovora

4.3.1.4. Djelovanje kolektivnog ugovora u prostoru i vremenu

4.3.2. Subjektivne pretpostavke za sklapanje kolektivnih ugovora

4.3.2.1. Pravna svijest

4.3.2.2. Znanje

4.3.2.2.1. Opća znanja

4.3.2.2.2. Znanje jezika i sposobnost jezičnog izražavanja

4.3.2.2.3. Poznavanje političkog i pravnog sustava

4.3.2.2.4. Poznavanje materijalnog prava

4.3.2.2.5. Znanje nomotehnike

4.3.2.3. Priprema gradiva i timski rad (proces kolektivnog pregovaranja)

5. Nomotehničke pretposvatvke za izradu i donošenje Pravilnika o radu

6. Nomotehničke napomene uz sporazum Radničkog vijeća s poslodavcem

7. Zaključak

DOSTOJANSTVO VERSUS MOBBING NA RADNOM MJESTU

1. Uvod

2. Dostojanstveni uvjeti rada i življenja

2.1. Pravni izvori

2.2. Dostojanstveni uvjeti rada i življenja u aktima o socijalnom nauku Crkve

3. Dostojanstvo na radu

3.1. Europska paradigma dostojanstva i američka paradigma dostojanstva

4. Je li mobbing neriješeni problem radnoga prava?

5. Umjesto zaključka

INSTITUT PRETVARANJA RADNOG ODNOSA NA ODREĐENO VRIJEME U RADNI ODNOS NA NEODREĐENO VRIJEME U SVJETLU NOVIJE SUDSKE PRAKSE I KONAČNOG PRIJEDLOGA (NOVOG) ZAKONA O RADU

1. Uvod

2. Sklapanje ugovora o radu

3. Pretpostavke pod kojima se može sklopiti ugovor o radu na određeno vrijeme

4. Pretpostavke pod kojima ugovor o radu na određeno vrijeme prelazi u ugovor o radu na neodređeno vrijeme

4.1. Novosti vezane uz pretpostavke pod kojima ugovor o radu na određeno vrijeme prelazi u ugovor o radu na neodređeno vrijeme koje uvodi Konačni prijedlog Zakona o radu

4.2. Utjecaj stečaja na pretvaranje radnog odnosa na određeno vrijeme u radni odnos na neodređeno vrijeme

5. Ugovor o radu na određeno vrijeme i zaštićene kategorije radnika

6. Dopuštenost revizije u sporovima kojima se traži utvrđenje pretvaranja ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme

7. Zaključak

GLAVNE ZNAČAJKE TUŽBE ZA UTVRĐENJE

I. Uvodne napomene

II. Pojam tužbe za utvrđenje

III. Predmet tužbe za utvrđenje

IV. Pravni interes za podizanje tužbe za utvrđenje

V. Posebni propisi koji predviđaju podizanje tužbe za utvrđenje

VI. Prejudicijelna tužba za utvrđenje

VII. Zaključne napomene

PREJUDICIJELNI ZAHTJEV ZA UTVRĐENJE

1. Uvod

2. Zakonske osnove

3. Terminološko-semantička pitanja

4. Pretpostavke dopustivosti isticanja prejudicijelnog deklaratornog zahtjeva

5. Odlučivanje o prejudicijelnom zahtjevu za utvrđenje

6. Obvezatnost isticanja prejudicijelnih zahtjeva za utvrđenje

7. Završne napomene

OSOBNA UPRAVA U STEČAJNOM POSTUPKU

1. Uvodne napomene

2. Stečajni dužnik

3. Osobna uprava

3.1. Obustava osobne uprave

4. Stečajni povjerenik

4.1. Suglasnosti za poduzimanje radnji

5. Ostala pravila o osobnoj upravi

5.1. Izvješćivanje vjerovnika, unovčenje predmeta i namirenje

5.2. Stečajni plan i nedostatnost stečajne mase

6. Završne napomene

BIBLIOGRAFIJA

Pisati o velikom istraživaču duha i dosega pravne misli u hrvatskoj jurističkoj znanosti i praksi teško je, a možda još uvijek i prerano. Dr. sc. Jadranko Crnić je zadužio hrvatsko zakonodavstvo, pravnu znanost i pravnu praksu izuzetnom iskrom svjetla, žarom, marom i neobičnim darom istraživača koji se kontinuirano trudio povezati propise sa svakodnevnom životnom praksom. Bio je klasičar obdaren mnogim znanjima, a njemu svojstveni ars scribendi i ars dicendi, protkani njegovim dubokim humanizmom i pogledom prema svakom čovjeku, učinili su ga posebnom osobom čije provođenje načela vladavine prava u djelo treba tek postati predmetom istraživanja. To načelo, kojim je protkao i prožeo obilje sudskih odluka i članaka, bit će putokaz, kako pokazuje i ova knjiga, kojim pravna misao treba kreta...

Kao dugogodišnji »čuvar Ustava« dr. sc. Jadranko Crnić je na najbolji mogući način iskazivao suštinsku prirodu autoriteta ustavne pravde u političkom sustavu nove hrvatske demokracije. Njegova je duboka i iskrena vjera u vladavinu prava bila inspiracija svima onima koji obranom i afirmacijom Ustava ostvaruju važnu i osjetljivu ulogu u svakodnevnom provođenju ustavne politike. Prestiž funkcije predsjednika Ustavnog suda RH, osobni ugled koji je dr. sc. J. Crnić gradio tijekom duge pravničke prakse, promišljena stajališta, koja je zauzimao kao predsjednik i sudac u odnosu na pitanja koja su dolazila pred Ustavni sud, omogućili su dr. sc. J. Crniću da na osebujni način bude reprezentant te visoke institucije. Temperament, iskustvo i povezanost s profesionalnim bratstvom konvergirala je dje...

U radu razmatramo prijedloge za izmjene sustava ustrojstva vlasti, uspostavljenog ustavnim promjenama iz 2000. i 2001. godine, koji je u bitnome utemeljen na prijedlozima Radne skupine predsjednika Republike sadržanim u dokumentu pod naslovom Stručne osnove mogućeg prijedloga ustavnih promjena. Polazeći od argumenata Radne skupine, kao i novijih teorijskih koncepata i rezultata empirijskih istraživanja u komparativnoj znanosti ustavnog prava, zalažemo se za očuvanje i razvijanje postojećeg, koliko god »hibridnog« modela, kao oblika primjene sustava provjera i ravnoteža na najvišoj razini organiziranja izvršne vlasti.Taj se je model, koliko god ga neki smatrali nesavršenim zbog njegova hibridnog značaja, u proteklih osam godina, potvrdio u praksi kao relativno djelotvorno sredstvo uređiv...

Predmet ovoga rada je pravna jednakost u ustavnopravnom poretku Republike Hrvatske.Pravne jednakosti najviše su vrednote ustavnog poretka Republike Hrvatske i temelj za tumačenje Ustava Republike Hrvatske,one među inim načelima prava određuju okvir i granice zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda kako zakonodavcu, tako i tijelima državne vlasti i pravnim osobama s javnim ovlastima. One pretpostavljaju zabranu diskriminacije. Ustav poznaje dvojnost pojma jednakosti, jednakost kao temeljno načelo i jednakost pred zakonom. Ustavni sud Republike Hrvatske u brojnim odlukama izrazio je stajališta o načelu jednakosti/ jednakosti pred zakonom.U radu su prikazana stajališta ustavnosudske prakse zauzeta u postupku ocjene suglasnosti zakona s Ustavom i ustavnosudskom postupku povodom ustavne t...

U ovom radu autor traga za korelacijama između načela autonomije (sveučilišta) i načela supsidijarnosti, ali i načela vladavine prava, načela razmjernosti i dr. Na taj način ističe važnost kauzalno-teleološke metode, koja zahtijeva dobro poznavanje relevantnih teorija, ali i dobre prakse. Stoga elaborira događanja u okruženju (globalizacija; diferenciranje i integriranje; tranzicija) i definiranja društvenog razvoja (individualni; organizacijski; gospodarski; kulturalni). Ističe holisitčki pristup, koji je zajednički nazivnik relevantih teorija (teorija autopoiesis; teorija sustava, teorija samoorganizacije, suvremena federalistička teorija). Autor ukazuje i na regulatorni sustav koji za predmet ima konkretni konstitucionalni inženjering, tragajući za optimalnim institucijama za odabran...

Praksa Ustavnog suda u području zaštite ustavnog jamstva prava vlasništva nije usklađena s onom Europskog suda za ljudska prava. Novije presude Europskog suda u odnosu na Republiku Hrvatsku (Gashi, Gabrić) ukazuju da će usklađivanje prakse Ustavnog suda s onom Europskog suda u području zaštite prava vlasništva biti jedna od najvažnijih zadaća Ustavnog suda u predstojećem razdoblju.Rad je posvećen tumačenju i primjeni jamstva zaštite vlasništva u praksi Europskog suda. U prvom dijelu rada obrađuju se autonomni pojmovi vlasništva i imovine u smislu članka 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda. U drugom se dijelu naznačuje temeljna struktura tog članka Konvencije koja se, prema praksi Europskog suda, sastoji od tri pravila (načelo mirnog uživanja vl...

Osim općeg određenja Republike Hrvatske kao socijalne države i socijalne pravde kao najviše vrednote ustavnog poretka, Ustav Republike Hrvatske sadržava i relativno brojne odredbe o posebno zaštićenim ustavnim pravima među kojima su i neka posebno značajna za socijalno osiguranje i socijalnu skrb kao što su pravo na socijalnu sigurnost i zaštitu osoba s invaliditetom te zdravstvenu zaštitu. U hrvatskom pravnom sustavu relativno su brojni i zakoni kojim se ta prava podrobno uređuju. Zbog važnosti navedenih prava za socijalnu sigurnost građana u uvjetima gospodarske i političke tranzicije, Ustavni sud Republike Hrvatske u većem broju slučajeva ocjenjivao je ustavnost zakona kojima se uređuju ta prava.Neke od najznačajnijih odluka Ustavnog suda, po kojima je taj sud prepoznat u javnosti, u...

Ovaj članak analizira opcije koje pruža trenutni ustavni poredak Republike Hrvatske za prihvaćanje zahtjeva koji rezultiraju iz nadređenosti europskog prava pravima država članica. Najprije se ukratko izlaže pojam i učinci nadređenosti, posebice za nacionalne sudove, iz gledišta Europskog suda te iz gledišta ustavnih poredaka nekih država članica EU. Osnovni i s aspekta domaćih ustavnih poredaka problematičan zahtjev jest stvaranje ovlasti sudovima da kontroliraju usklađenost nacionalnih zakona u odnosu na europsko pravo te im uskrate primjenu u slučaju konflikta. Autorica potom razmatra moguće ustavne prepreke priznavanju ovakve ovlasti hrvatskih sudova, jednom kad Hrvatska uđe u članstvo EU. Također se nude moguće interpretacije postojećeg Ustava RH koje bi omogućile prihvaćanje nadre...

O pravnoj se prirodi organskih zakona Ustavni sud Republike Hrvatske (u nastavku teksta: RH) očitovao u više navrata izrijekom navodeći kako su »organski zakoni prema pravnoj snazi ispod Ustava, ali iznad ostalih zakona«, što je posljedica kvalificirane većine koja se traži za njihovo donošenje. Istovremeno, zauzeto je stajalište kako Ustavni sud nije nadležan za međusobnu ocjenu suglasnosti dvaju zakona, bez obzira na to što jedan od njih može biti organski zakon, dakle akt s višom pravnom snagom. Osnovna je kontroverza, koja se iščitava iz takve prakse Ustavnog suda RH, sljedeća: koja je praktična posljedica nedvojbeno utvrđene više pravne snage organskih zakona u ustavnopravnom poretku RH? Moraju li tzv. obični (ordinarni) zakoni biti sadržajno suglasni s organskim zakonima? I dalje,...

Temeljne značajke posljednjeg izbora ustavnih sudaca 2007.–2008. godine u Hrvatskom saboru, prema prevladavajućem mišljenju, ogledaju se u tome da je taj proces bio predugačak, nedovoljno transparentan i prožet međusobnim optužbama parlamentarne većine i opozicije. Osim toga, postupak saslušanja i ispitivanja kandidata u nadležnom Odboru provodio se prebrzo i bez dužne pažnje.Na temelju komparativne analize izbora ustavnih sudaca u europskim državama i sudaca Vrhovnog suda u Sjedinjenim Državama, autor zaključuje da je Hrvatska jedna od rijetkih država u kojoj je izbor ustavnih sudaca prepušten najblažoj kvalificiranoj parlamentarnoj većini (većina od ukupnog broja zastupnika), a u izboru ne sudjeluje neki drugi ogranak vlasti. Stoga se autor zalaže za takve promjene Ustava Republike Hr...

Očekivani ulazak Republike Hrvatske u Europsku uniju znatno će utjecati na položaj Ustavnog suda, kako u novom europskom okolišu, tako i u nacionalnom pravnom i političkom sustavu. Neke od očekivanih promjena bit će nužno urediti novim zakonskim i ustavnim odredbama, a neke će morati biti uređene kroz ustavnosudsku praksu i kroz redefiniranje samosvijesti Ustavnog suda i načina na koji razumije svoju misiju. Promjene će biti duboke, te će iz korijena promijeniti dioptriju kroz koju pravna profesija i građani gledaju na Ustavni sud, čitavo pravosuđe i društvenu funkciju prava. U oblikovanju neposredno dolazećih promjena, Ustavni sud će ili predvoditi, ili biti vođen, ili postati nebitan.Moja je polazna pretpostavka da je nacionalno ustavno pravosuđe u Europi bitan element ravnoteže izmeđ...

Vijeće Europe postoji već više od 50 godina i danas predstavlja nezaobilaznog čimbenika bilo kakvog procesa u ujedinjenoj Europi. Taj, danas već velik i razgranat mehanizam, kroz svoja tijela, stalne i ad hoc odbore, stvara okvir za ujednačen i miran razvoj demokratskih standarda u svim zemljama članicama.Uloga sudstva i pravosuđa uopće, nezaobilazna je u demokratskom razvoju bilo kojeg društva pa stoga nije iznenađujuće da Vijeće Europe (u nastavku teksta: VE) veliku brigu posvećuje razvoju i ulozi sudstva u svakoj od zemalja članica.Odbor ministara VE kao tijelo koje donosi odluke do danas je izradilo brojne preporuke iz područja pravosuđa kojima se, s jedne strane, žele potaknuti zemlje članice da svoja nacionalna zakonodavstva prilagode načelima sadržanim u tim preporukama, a, s dru...

Cilj sljedećeg rada istražiti je uređenje reivindikacije (rei vindicatio) kao stvarnopravne tužbe za zaštitu kviritskog vlasništva (dominium ex iure Quiritium) u klasičnom rimskom pravu. U tom će se kontekstu autor osvrnuti na pitanje određenja reivindikacije, obraditi problematiku aktivne i pasivne legitimacije za reivindikaciju, analizirati formulu reivindikacije te istražiti sadržaj tužbenog zahtjeva kao i tuženikovih prigovora i protuzahtjeva kod navedene tužbe. Na temelju navedene analize, autor u završnom dijelu rada nastoji definirati pravnu narav i bitna obilježja reivindikacije u klasičnom rimskom pravu kao temelja uređenja reivindikacijskog zahtjeva u suvremenim građanskopravnim sustavima.Ključne riječi: rei vindicatio, vlasništvo, rimsko pravo

Pravo građenja je stvarno pravo iako ima nedvojbenih sličnosti s pravom služnosti, podijeljenim vlasništvom, pa čak i s ugovorom o zakupu. Ono predstavlja ograničeno stvarno pravo na nečijem zemljištu koje ovlašćuje svoga nositelja da na površini toga zemljišta ili ispod nje ima vlastitu zgradu, a svagdašnji vlasnik toga zemljišta dužan je to trpjeti.Pravo je građenja u pravnom pogledu izjednačeno s nekretninom, što znači da se za samo pravo građenja fingira da je zemljište i smatra se posebnim zemljišnoknjižnim tijelom. Prema toj konstrukciji građevina nije izgrađena na tuđem zemljištu nego na pravu građenja koje je fiktivno zemljište. Na taj se način, na temelju fikcije da je pravo građenja nekretnina, održava načelo jedinstvenosti nekretnine kao temelj našega stvarnopravnoga uređenja...

U radu se analizira institut privatnopravne sekvestracije u svjetlu stvarnopravnog ovlaštenja koje hrvatsko pozitivno pravo daje hipotekarnom vjerovniku ovlašćujući ga da se namiri ovršnom sekvestracijom. Raščlanjuje se pojam i vrste instituta te sugerira u ovom smjeru moguća primjena odredbi ranijih propisa kao pravnih pravila. Raspravlja se i upozorava na redakciju čl. 76/4. Ovršnog zakona prema kojem se na namirenje iz plodova koje daje pravo plodouživanja posredstvom nekog pravnog odnosa (najamnine, zakupnine) na odgovarajući način primjenjuju pravila OZ-a o ovrsi na pravima i upozorava na problematičnost primjene te prezentira u novijoj literaturi zastupljeno stajalište o mogućoj aplikaciji pravila o prinudnoj upravi nekretninom iz Zakona o izvršenju i obezbjeđenju. Razmišlja se de...

U ovom radu autorica ukazuje na složenost odredbi propisa kojima je izvršena pretvorba prava korištenja društvenog vlasništva bivših općina i društvenopravnih osoba kojih su pravni sljednici jedinice lokalne samouprave i jedinice područne (regionalne) samouprave, te ukazuje na potrebu pobližeg određivanja pojmova značajnih za raspolaganje imovinom u vlasništvu pravnih osoba, kao što su: pravne osobe javnog prava, nekretnine koje se koriste za obavljanje javnih službi i javna dobra u općoj uporabi u njihovu vlasništvu. U radu su prikazane odredbe zakona o načinu raspolaganja nekretninama u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne (regionalne) samouprave, s osvrtom na najnovija zakonska rješenja glede ovlasti za raspolaganje nekretninama prema novom ustroju izvršne vlast...

Pretvorba privatnog vlasništva na izgrađenom i neizgrađenom građevinskom zemljištu započela je donošenjem uredbi, uputstava, te zakona kojim je propisan prijenos prava vlasništva na nekretninama koje su u privatnom vlasništva, a koje nekretnine su činile sva zemljišta koja se nalaze u gradovima i naseljima gradskog karaktera bez obzira na to jesu li izgrađena ili nisu i u koju svrhu se upotrebljavaju. Zemljišta su se smatrala građevinskim zemljištem samim time što su se nalazila unutar granica gradova i naselja gradskog karaktera. Zemljišta koja su bila neizgrađena imala su status građevinskih zemljišta iako su se nalazila izvan područja ili naselja gradskog karaktera koja su urbanističkim planovima ili odlukom općinske skupštine, koja taj plan zamjenjuje, određena za izgradnju stambeni...

U radu je riječ o razlozima zbog kojih je uvedena knjiga položenih ugovora kao posebna privremena evidencija u koju su se mogli upisivati samo stanovi koji su prodani prema Zakonu o prodaji stanova na kojima postoji stanarsko pravo. Isto tako prikazan je postupak povezivanja knjige položenih ugovora i zemljišne knjige, kako je propisano u odredbama Zemljišnoknjižnog po­slo­v­nika, a jasno je naznačeno da se taj postupak ne primjenjuje u praksi ze­mljišnoknjižnih sudova. Analiziraju se razlozi zbog kojih se taj postupak ne primjenjuje u praksi, s time da su dani prijedlozi kako bi taj postupak mogao biti djelotvorniji, brži, jeftiniji, s konačnim ciljem da se stvori potpuna evidencija o pravnom stanju nekretnina na kojima postoji vlasništvo posebnoga dijela nekretnine (etažno vlasništvo)...

Nakon što je 1994. godine u Republici Hrvatskoj donesen propis – Pomorski zakonik- koji je u sebi sadržavao odredbe o pomorskom dobru i u praksi i teoriji izazvao mnogo problema. 2003. godine materija pomorskog dobra odvojena je u zaseban propis – Zakon o pomorskom dobru i morskim lukama. I nakon njegove izmjene i dopune 2006. godine ostale su mnoge dvojbe glede instituta pomorskog dobra, kako određivanja granice pomorskog dobra tako i evidentiranja u katastar i zemljišnu knjigu. Budući da je u relativno kratkom vremenskom razdoblju teritorij na kojem je Republika Hrvatska prešao pravne režime u području nekretnina od kapitalizma preko socijalizma i opet do kapitalizma, to je ostavilo neizbrisiv trag i na pomorskom dobru.Tako i danas imamo: spor, neučinkovit i prekompliciran sustav odre...

U radu autori detaljno analiziraju razvoj sudske prakse u području imovinskopravnih odnosa bračnih drugova na nekretninama i uloge zemljišnih knjiga u raspolaganjima bračnom stečevinom. Posebno su razmotrena stajališta Ustavnog suda Republike Hrvatske kao i Vrhovnog suda Republike Hrvatske o tim pitanjima. U svojoj analizi autori identificiraju skupine odluka visokih sudova koje svojim stavovima pružaju snažniju ulogu zemljišnim knjigama u pravnom prometu bračnom stečevinom, te skupine odluka istih sudova koje u većoj mjeri zanemaruju tu ulogu. Autori analiziraju probleme u primjeni relevantnih odredbi te razvoj stavova o (ne)prihvaćanju načela povjerenja u pravnom prometu nekretnina bračnih drugova. Autori se zalažu za prihvaćanje snažnije uloge zemljišnih knjiga nakon prestanka primje...

Ističem važnost prakse Ustavnog suda u kontekstu zaštite ljudskih prava i temeljnih sloboda (povodom ustavnih tužbi), te navodim da je taj Sud, u razdoblju od 1991. do 2007., po svim vrstama ustavnih tužbi odlučio u sveukupnom broju od 32 665 predmeta: »To ne treba zaboraviti, pa ni tada kada se piše članak kao što je ovaj, čiji je sadržaj: kritika, kritika i opet kritika« (dr. sc. Jadranko Crnić).U radu se razmatraju slučajevi kada Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima dopušta stjecanje vlasništva i/ili drugih stvarnih prava, prvenstveno na nekretninama, od javno evidentiranoga nositelja tih prava, makar on i nije vlasnik. Dvije odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, iz 2004. i 2008. godine, dovele su u pitanje ostvarivanje takvoga stjecanja, odbijajući primijeniti pravilo o z...

U Republici Hrvatskoj od 1992. godine pa sve do 1.siječnja 2009. bio je na snazi Zakon o koncesijama koji je imao samo deset članaka i koji je bio potpuno podnormiran i nedostatan da bi zadovoljio potrebe reguliranja pitanja koncesija u uvjetima razvoja tržnog gospodarstva, stranih ulaganja i sve veće potrebe za raspolaganjima osoba javnog prava putem pravnog instituta koncesija. Prijašnji zakon je zapravo prepustio reguliranje pitanja davanja koncesija, ugovora o koncesiji, prestanka koncesije i pravne zaštite posebnim zakonima koji su vrlo često nekonzistentno regulirali pitanja koncesija, što je imalo za posljedicu nejednako postupanje zavisno od pojedine vrste koncesije.Donošenjem novog Zakona o koncesijama takvo stanje u svezi s pravnim uređenjem koncesija je izmijenjeno na način d...

Zakonom o koncesijama, koji je stupio na snagu 1. siječnja 2009., zamijenjen je nakon šesnaest godina primjene dosadašnji ZK/92. Novim ZK-om prije svega uređuju se postupci davanja koncesije, prestanak koncesije, pravna zaštita u postupcima davanja i prestanka koncesije. Naime, materijalnopravna i postupovna pitanja davanja, korištenja i prestanka koncesija do sada su bila regulirana, osim ZK-om/92., i mnogim posebnim zakonima što je rezultiralo neujednačenošću uređivanja ovog instituta. Osnovna koncepcija ZK-a je da se postupak sklapanja ugovora o koncesiji i pravna zaštita iz koncesijskih sporova posebnim zakonima ne mogu uređivati na drukčiji način od onog propisanog u ZK-u (ZK-om su predviđene iznimke od ovog pravila), kako bi se »povećala transparentnost primjenom prvenstveno jedin...

Ugovor o nagodbi osoba između kojih postoji spor ili neizvjesnost o nekom pravnom odnosu, uzajamnim popuštanjima prekidaju spor, odnosno otklanjaju neizvjesnost, i određuju svoja uzajamna prava i obveze. Nagodba je jedan od ugovora koji mogu dovesti do promjene sadržaja pravnog odnosa u vezi s kojim je sklopljena.U radu se obrađuje ugovor o nagodbi koji Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05 i 41/08 – u nastavku teksta: ZOO) uređuje člancima 150.–159.Nakon uvodnih napomena, slijedi prikaz pojma ugovora o nagodbi s posebnim naglaskom na obradu značajki toga ugovora. O predmetu (sadržaju) nagodbe riječ je u nastavku teksta.Nagodba o nevaljnaom pravnom poslu obrađena je prvo tekstom glede nagodbe o pobojnom pravnom poslu, a zatim tekstom koji govori o nagodbi o ništetnom pravnom p...

Autor piše o novom pravnom uređenju stambenih odnosa uspostavljenih donošenjem Zakona o najmu stanova i prestankom važenja Zakona o stambenim odnosima.Uvodno autor piše o transformaciji stanarskog prava u zaštićeni najam podrobno obrađujući ugovor o najmu stana od njegovog pojmovnog određenja pa do prestanka najma. Piše tako o obilježjima ugovora, subjektima, objektu najma, obliku ugovora, sadržaju ugovora, predaji stana na upotrebu i plaćanju najamnine i još nekim pravima i obvezama ugovornih strana. Autor se posebno osvrće na odredbe novog Zakona o obveznim odnosima (ZOO/05.), koji je po prvi put u našem pravnom sustavu uredio ugovor o najmu kao opći propis, a posebno i na sudsku i ustavnosudsku praksu koja se je razvila u primjeni Zakona o najmu stanova. Kritički se osvrće na nedjelo...

Novi Pomorski zakonik Republike Hrvatske stupio je na snagu 29. prosinca 2004. godine. U njemu Republika Hrvatska prihvaća nove međunarodne konvencije pomorskog upravnog i imovinskog prava i dosljedno ih ozakonjuje u domaćem pravu. Također slijedi pravnu stečevinu Europske unije. Zakon o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika stupio je na snagu 31. srpnja 2007. i on slijedi nova rješenja europske pravne stečevine. Pomorski zakonik iz 2004. izmijenjen je još jedanput Zakonom o izmjenama i dopunama Pomorskog zakonika koji je stupio na snagu 25. prosinca 2008. godine. I ovaj Zakon, inter alia, unosi neke novine pravne stečevine Europske unije.

U hrvatskom pravnom poretku kulturna dobra su ustavna kategorija kao dobra od posebnog interesa za Republiku Hrvatsku, koja uživaju njezinu osobitu zaštitu. Osobita zaštita kulturnih dobara se ostvaruje kroz poseban pravni režim uspostavljen Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara. Nematerijalna kulturna dobra podvrsta su kulturnih dobara čiji je poseban status u našem pravnom poretku prvi put priznat Zakonom o zaštiti i očuvanju kulturnih dobara iz 1999. g. Svojstva nekog nematerijalnog dobra ne daju status kulturnog dobra, taj se status stječe odlukom Ministarstva kulture, koje za pojedino dobro svojstvo kulturnog dobra utvrđuje rješenjem. Nematerijalno kulturno dobro, kojem je dodijeljen taj status (jednako kao i materijalno), upisuje se u Javni registar kulturnih dobara koji v...

U ovom radu autor se bavi problemom zakonskih nasljednika u hrvatskom pravu. Navedena su i kritički obrađena i različita rješenja tog pitanja kako u pravnoj književnosti, tako i u praksi. Posebna pozornost je posvećena pozitivnom hrvatskom nasljednom pravu, glede kojega je argumentirano ukazano na čitav niz loših rješenja, uključujući i pravne praznine. Posebno je istaknuto nedorečeno rješenje glede izvanbračne zajednice koje uzrokuje brojne probleme u praksi, a moglo ga se i moralo daleko bolje riješiti. Pored izvanbračne zajednice (koja je normativno riješena i to je samo po sebi dobro, ali je zato samo rješenje, posebno kada se uzme u obzir postojanje i drugih propisa koji daju definiciju izvanbračne zajednice, sigurno nedostatno kvalitetno) iznesen je i niz mogućih promjena de lege ...

Autorica u ovom radu obrađuje vrlo aktualnu (u smislu učestalosti pojavljivanja u životima ljudi), ali u hrvatskoj pravnoj književnosti i zanemarenu temu – institut nasljedničke izjave. Detaljno se u radu analizira ovaj institut, stavljajući naglasak na ono što izaziva pravnu nesigurnost i ugrožava vladavinu prava. Autorica u radu daje argumentirane prijedloge de lege ferenda, nadajući se da će rad biti doprinos većoj savršenosti (ili manjoj nesavršenosti) hrvatske pravne zbilje, makar samo na ovom malom, ali izuzetno značajnom i čestom, ali prilično zanemarenom području.Ključne riječi: nasljednička izjava, nasljednik, zapisovnik, izjava volje, mane volje, ništetnost, pobojnost

Raspravlja se o utjecaju Zakona o tržištu kapitala na značenje dionice da je vrijednosni papir. Ističe se da je to samo jedno od tri značenja pojma dionice i naglašava da je za preostala dva značenja – da je dionica dio temeljnog kapitala dioničkog društva te da je skup prava i obveza dioničara u društvu – na navedeni Zakon bez utjecaja. Napominje se da je za određenje dionice vrijednosnim papirom mjerodavan Zakon o tržištu kapitala, a za ostala pitanja u vezi s njom Zakon o trgovačkim društvima, uz poneki poseban zakon kojim se uređuju neka posebna stanja tog društva ili u vezi s njim. Ističe se da se za razmatranje svojstva dionice kao vrijednosnog papira moraju uzeti u obzir oba navedena zakona.Određuje se pojam vrijednosnog papira i iznosi mišljenje da se to mora učiniti, jer se to ...

Nomotehnika je znanstvena disciplina o jezičnom, logičnom i političkom izražavanju pravnih propisa. Kao opća znanost uvažava sve specifičnosti u izradi brojnih propisa, svih kategorija i kvalifikacija. To se odnosi i na radno zakonodavstvo, u najširem smislu riječi (heteronomno i autonomno, međunarodno i nacionalno).Nema izrade pravnog propisa bez ispunjavanja brojnih znanstvenih, prvenstveno objektivnih i subjektivnih (nomotehničkih) pretpostavki.U ovom radu o tim pretpostavkama (nadležnost, postupak, prostorno i vremensko važenje, znanje, timski rad, znanje nomotehnike i dr.) pišem s gledišta autonomnog uređivanja radnih odnosa u kolektivnim ugovorima, pravilnicima o radu i sporazumu radničkog vijeća s poslodavcem. To je najsloženiji oblik pravnog stvaranja.Ključne riječi: Nomotehnika...

Osobu možeš ubiti samo jednom, ali kad je ponižavaš, ubijaš je bezbroj putaTalmudU radu se analizira ljudsko dostojanstvo kao jedno od temeljnih i moralnih ishodišta EU. Navode se pravni izvori i akti socijalnog nauka Crkve glede dostojanstvenih uvjeta rada i življenja.Središnji dio rada predstavlja analiza dostojanstva kao temeljnog vrijednosnog i moralnog ishodišta. Također se daje analiza europskog versus-a američke paradigme dostojanstva, ukazujući na vrijednosne razdjelnice.Analizira se zlostavljanje na radu (mobbing), te razmatra kako sačuvati dostojanstvo na radu, na radnom mjestu, koje je postalo »bojno polje«.Autorice smatraju da je mobbing neriješeni problem radnoga prava i predlažu donošenje Zakona o sprječavanju zlostavljanja na radu u Republici Hrvatskoj.

Scire leges non est verba earum tenere, sed vim ac potestatemPretvaranje ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme jedan je od instituta radnog prava koji je u Zakon o radu naknadno uveden, i to kroz Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu iz 2003. godine (Nar. nov., br. 114/03). Do stupanja na snagu tog Zakona sudska praksa zauzimala je čvrsto stajalište da ugovor o radu na određeno vrijeme ne može prerasti u ugovor o radu na neodređeno vrijeme.Autorica u radu prikazuje i analizira tu »staru« sudsku praksu, primjenu novih odredaba Zakona o radu o tom pravnom području kao i sudsku praksu utemeljenu na novim odredbama.Ujedno, daje prikaz i novih odredaba o pretvaranju ugovora o radu na određeno vrijeme u ugovor o radu na neodređeno vrijeme iz Konačnog pr...

Predmet rada je tužba za utvrđenje i njene glavne značajke.U uvodnim napomenama ukazuje se na razlike između deklaratorne te konstitutivne i kondemnatorne tužbe. Pri tome se ističe da zakonodavac gleda na tužbu za utvrđenje s velikim oprezom i mogućnost njenog podnošenja podvrgava raznim ograničenjima. U nastavku teksta najviše je pozornosti posvećeno upravo tim ograničenjima, što je i razumljivo, jer bi se bez njih tužba, kojom se zahtijeva samo određeno utvrđenje, mogla podnijeti protiv bilo koga i iz bilo kojih razloga.Već prvo ograničenje deklaratorne zaštite nalazimo u zakonskim odredbama o predmetu tužbe za utvrđenje. Ne može se njome, naime, tražiti bilo kakvo utvrđenje, već utvrđenje samo onoga što je dopušteno člankom 187. stavak 1. Zakona o parničnom postupku, a to je utvrđenj...

Institut prejudicijelnog zahtjeva za utvrđenje jest praktično značajan pojavni oblik deklaratorne tužbe, koji se, zbog svojih specifičnosti, ipak, razlikuje od općeg uređenja instituta deklaratorne tužbe u pogledu pretpostavaka i pravozaštitne funkcije. U radu se izlažu zakonske osnove instituta, razmatraju se određena terminološko-semantička pitanja uvjetovana i genezom njegovog zakonskog uređenja, nastoje se utvrditi i raspraviti pretpostavke dopustivosti postavljanja prejudicijelnog zahtjeva, specifičnosti odlučivanja o tom zahtjevu te ocijeniti prikladnost i primjerenost nekih slučajeva u kojima je zakonski nametnuta nužnost isticanja specifičnih deklaratornih preambula uz određene glavne zahtjeve. Zaključno se sugeriraju izvjesne regulacijske intervencije kojima bi se de lege feren...

Stečajni postupak može se provesti nad pravnom osobom te nad imovinom dužnika pojedinca, a to su trgovac pojedinac i obrtnik.Otvaranjem stečajnoga postupka sva prava tijela dužnika pravne osobe prestaju i prelaze na stečajnoga upravitelja, odnosno na njega prelaze sva prava dužnika pojedinca na upravljanje i raspolaganje imovinom koja ulazi u stečajnu masu.No, od tog pravila postoji iznimka koju Stečajni zakon uređuje u Glavi VII., gdje su predviđena posebna pravila o osobnoj upravi, koja se može odrediti u slučaju stečajnog postupka nad imovinom dužnika pojedinca.Stoga autorica u ovom članku analizira pravila o određivanju osobne uprave te o pravima i obvezama stečajnog povjerenika.

Knjige, zbornici, separati1969. Crnić, J. i dr., Prava na nekretninama – propisi, objašnjenja, sudska i upravna praksa, primjeri i obrasci, II. knjiga – Eksproprijacija, nacionalizacija, određivanje građevinskog zemljišta, Informator, Zagreb, 1969. 1970. Crnić, J. Pavić, Đ., (prir.), Imovinski i stambeni odnosi: sudska praksa, objašnjenja, odgovori Vi-Mi, Informator, Zagreb, 1970. Crnić, J. i dr., Prava na nekretninama – propisi i objašnjenja, sudska i upravna praksa, III. knjiga – Iskorištavanje poljoprivrednog zemljišta, propisi o šumama i šumskim zemljištima, uređivanje i korištenje gradskog zemljišta, poljoprivredni zemljišni fond, agrarna reforma i kolonizacija, Informator, Zagreb, 1970. 1978. Crnić, J., Davanje stanova na korištenje i odobravanje stambenih kredita, Informator, Zag...