Već je na samom početku važno razlikovati dvije mogućnosti pristupa postupku razvoda koje zahtijevaju različita postupanja, a to su: razvod bračnih drugova koji nemaju zajedničku maloljetnu djecu, kad je postupak jednostavniji jer se sud ne bavi pitanjima roditeljske skrbi, stanovanja djeteta, uzdržavanja i sl. te razvod bračnih drugova koji imaju zajedničku maloljetnu djecu pa bračni drugovi prije pokretanja sudskog postupka moraju proći obvezno savjetovanje pred nadležnim područnim uredom Hrvatskog zavoda za socijalni rad.

Kad postoji suglasje između bračnih drugova, razvod se pokreće prijedlogom za sporazumni razvod braka, a ako razvod zahtijeva samo jedan bračni drug, tad se razvod zahtijeva tužbom, kako je propisano u članku 50. stavku 1. Obiteljskog zakona (u nastavku teksta: ObZ), no potrebno je istaknuti da muž nema pravo na tužbu radi razvoda braka za vrijeme trudnoće žene te sve dok njihovo dijete ne navrši godinu dana života.¹  

Tužba za razvod braka može se podnijeti zbog teško i trajno poremećenih bračnih odnosa ili ako je od prestanka bračne zajednice protekla godina dana², jer institucija braka nije istovjetna bračnoj zajednici. Naime, bračna zajednica je pravni standard za koji je potreban animus bračnih drugova da ostvaruju sadržaj braka, koji se očituje u međusobnom dijeljenju životnih sadržaja, a što se najčešće prekida iseljenjem bračnog druga iz zajedničkog kućanstva, iako se već nestanak volje za ostvarenje sadržaja braka tumači kao prestanak bračne zajednice, čak i kad bračni drugovi nastave živjeti pod istim krovom. Takvo tumačenje potvrđeno je u odlukama Gž Ob-1337/16 te Gž Ob-73/2018-2.

Razvod braka proizvodi pravne posljedice o kojima će se bračni drugovi ili sporazumjeti ili će o njima odluku donijeti nadležni sud. Pravne posljedice odnose se na uređenje imovinskih odnosa bračnih drugova te eventualno uzdržavanje bračnog druga, a kad bračni drugovi imaju zajedničko maloljetno dijete, potrebno je donijeti odluku o uzdržavanju tog djeteta, kao i mjestu stanovanja djeteta, obiteljskoj kući ili stanu koji će predstavljati obiteljski dom, načinu ostvarivanja roditeljske skrbi i ostvarivanju osobnih odnosa s djetetom, ali i drugim pitanjima koja se smatraju bitnim za dijete.³ Sporazum o pravnim posljedicama razvoda braka u dijelu koji se odnosi na dijete, čini sastavni dio plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a ako se bračni drugovi o navedenom ne mogu sporazumjeti, sud će donijeti odluku po službenoj dužnosti radi razvoda braka pokrenutog tužbom⁴, kao što je navedeno i u odluci Gž Ob-188/2018-2 u kojoj je istaknuto da kad se predloženik protivi odobrenju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi glede visine uzdržavanja, tada nema osnove za odobravanje takvog Plana, već će sud donijeti rješenje kojim će obustaviti izvanparnični postupak te odrediti da se postupak u toj pravnoj stvari pred njime nastavi kao parnični postupak.

Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi odobrava se kad postoji sporazum roditelja o tome, u kojem slučaju rješenje o odobravanju plana ne mora biti obrazloženo i može se izdati i otiskivanjem štambilja na prijedlogu za odobravanje tog plana, kako je navedeno u odluci Gž Ob-347/2017. Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi koji je odobren u postupku propisanom odredbama čl. 461. - 467. Obiteljskog zakona, predstavlja, sukladno čl. 107. st. 1. ObZ-a u svezi s 23. toč. 7. Ovršnog zakona, ovršnu ispravu, što je navedeno i u odluci Gž Ovr Ob-73/2022-2, a to znači da se radi izvršenja plana može izravno pokrenuti ovršni postupak bez prethodne tužbe. U praktičnom smislu, Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi treba pružiti strukturu i modalitet za svakodnevni život djeteta, a posebno koliko će vremena provoditi sa svakim roditeljem, kako će roditelji razmjenjivati informacije o školi, zdravlju i drugim bitnim okolnostima, tko će i u kojem iznosu plaćati uzdržavanje te kako će roditelji ubuduće rješavati sporna pitanja i sl., zbog čega plan ne bi trebao biti shvaćen kao puka formalnost potrebna za sud, nego kao dokument koji treba biti provediv u stvarnom životu djeteta.

Napominje se da su bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete, neovisno o tome pokreću li postupak razvoda tužbom ili je riječ o sporazumu, dužni sudjelovati u obveznom savjetovanju prije pokretanja takvog postupka na kojem bi trebali sastaviti prethodno navedeni Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, a ako ga ne sastave, bračni drugovi mogu pristupiti obiteljskoj medijaciji⁵, osim u slučajevima: postojanja tvrdnji o obiteljskom nasilju, ako su jedan ili oba bračna druga lišeni poslovne sposobnosti, a nisu u stanju shvatiti značenje i pravne posljedice postupka ni uz stručnu pomoć ili su nesposobni za rasuđivanje i ako bračni drug ima nepoznato prebivalište i boravište.⁶

Obvezno savjetovanje prije razvoda braka provodi se u Hrvatskom zavodu za socijalni rad u okviru najviše triju susreta stranaka i članova stručnog tima Zavoda, a na susrete u Zavod stranke mogu doći zajedno ili odvojeno.⁷ Svrha je obveznog savjetovanja upoznavanje bračnih drugova s bračnim savjetovanjem prije donošenja konačne odluke o razvodu te s pravnim i psihosocijalnim posljedicama razvoda braka, upućivanje u dobrobit djeteta prilikom donošenja odluka u brakorazvodu te izrada Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi. Ako su stranke sastavile Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi i suglasne su s njegovim sadržajem, obvezno savjetovanje može se dovršiti na prvom sastanku. Nadležnost suda i Hrvatskog zavoda za socijalni rad te Obiteljskog centra određuje se prema mjestu prebivališta djeteta ili zadnjeg zajedničkog prebivališta odnosno boravišta bračnih drugova.

Po okončanju obveznog savjetovanja sastavlja se izvješće, koje se prilaže sudu te vrijedi šest mjeseci od dana okončanja obveznog savjetovanja pa je važno voditi računa o vremenu pokretanja sudskog postupka jer su za postupak relevantni i dostavljeni uredni prilozi, stoga ako bračni drugovi koji imaju zajedničko maloljetno dijete uz prijedlog za sporazumni razvod ne dostave izvješće o obveznom savjetovanju ili Plan o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, odnosno ako sud utvrdi da plan nije u skladu s dobrobiti djeteta, pozvat će ih na dopunu ili ispravak, a ako je izvješće o obveznom savjetovanju starije od šest mjeseci, takav prijedlog sud će odbaciti.

Ako se na obveznom savjetovanju sporazumno ne sastavi plan, tada su bračni drugovi obvezni sudjelovati na prvom susretu obiteljske medijacije koju provodi Obiteljski centar, osim u slučajevima tvrdnji o postojanju obiteljskog nasilja.⁸ Glavna je svrha obiteljske medijacije ponovni pokušaj postizanju Plana o zajedničkoj roditeljskoj skrbi, ali se na tom susretu stranke mogu sporazumjeti i o svim drugim spornim pitanjima imovinske i neimovinske prirode. Pritom treba razlikovati odluku o razvodu braka od uređenja imovinskih odnosa bračnih drugova jer razvodom prestaje brak, ali to samo po sebi ne znači da su među bračnim drugovima razriješena sva pitanja bračne stečevine, vlastite imovine, zajedničkih obveza ili korištenja nekretnine, koja se isto tako mogu urediti sporazumno, a ako sporazum nije moguć, imovinski odnosi mogu biti predmet zasebnog postupka.

Medijacijski sastanak može se provesti kao jednokratan medijacijski sastanak ili kao višekratan medijacijski proces, a uobičajeno vrijeme za jedan medijacijski sastanak je u trajanju do 120 minuta, ovisno o složenosti spora.⁹ Višekratan medijacijski proces provodi se kroz dva do pet sastanaka, a iznimno, ako je izgledna mogućnost postizanja sporazuma, do osam sastanaka tijekom nekoliko tjedana, u vremenskim intervalima između susreta, u pravilu svaka dva do tri tjedna, a po potrebi i češće. Nadalje, provedba obiteljske medijacije može se usustaviti kroz zajedničke susrete obiteljskog medijatora sa svim sudionicima u sporu ili kroz odvojene susrete kada je prisutan obiteljski medijator i jedna strana u sporu, no moguće je pristupiti medijaciji u obliku komedijacije kao zajedničkom obliku rada dvaju obiteljskih medijatora s ciljem postizanja što većeg stupnja nepristranosti i oblikovanja poželjne međusobne komunikacije sudionika. Kad je riječ o prekograničnim sporovima, obiteljska medijacija isključivo se provodi u obliku komedijacije dvaju obiteljskih medijatora, od kojih je jedan psihosocijalnog usmjerenja, a drugi pravne struke radi potrebe poznavanja pravnih i psihosocijalnih aspekata visokokonfliktnih prekograničnih sporova.

U odnosu na samo sudjelovanje djeteta o pitanjima koja ga se tiču u postupku razvoda neizostavno je spomenuti Centar za posebno skrbništvo čiji djelatnici, i to posebni skrbnici, zastupaju djecu samostalno i neovisno o njihovim roditeljima.¹⁰ Posebnog skrbnika imenuje Hrvatski zavod za socijalni rad ili nadležni sud kako bi zaštitio pojedina osobna i imovinska prava i interese djeteta.¹¹ Poseban skrbnik dužan je zastupati dijete u postupku za koji je imenovan, obavijestiti dijete o predmetu spora, tijeku i ishodu na način koji je primjeren djetetovoj dobi i prema potrebi, kontaktirati s roditeljem ili drugim osobama koje su djetetu bliske. Poseban skrbnik mora biti osoba s položenim pravosudnim ispitom, zaposlena u Centru za posebno skrbništvo, osim ako je riječ o djetetu stranom državljaninu ili djetetu bez državljanstva koje se bez pratnje zakonskog zastupnika zatekne na teritoriju Republike Hrvatske, kad se može imenovati poseban skrbnik izvan Centra za posebno skrbništvo, koji mora ispunjavati uvjete propisane ObZ-om za imenovanje skrbnika.

U slučajevima kad su bračni drugovi iz različitih država članica Europske unije, razvod se može zatražiti zajedničkim zahtjevom ili to može učiniti jedan bračni drug samostalno, i to tako da se zahtjev podnosi sudu zemlje u kojem žive bračni drugovi ili sudu zemlje u kojoj živi jedan od bračnih drugova, a što podrazumijeva život od minimalno šest mjeseci u toj zemlji neposredno prije podnošenja zahtjeva te da je bračni drug državljanin te države ili sud u državi u kojoj su oba bračna druga državljani.¹² Sud koji je nadležan za odlučivanje o razvodu jest onaj sud pred kojim je prije podnesen zahtjev, ako ispunjava prethodno navedene uvjete te taj sud može ujedno odlučivati i o pitanjima roditeljske odgovornosti kad dijete živi u toj zemlji. Pravo kojim se uređuje razvod određuje se stupnjevito, odnosno tako da ako oba bračna druga žive u istoj zemlji, onda se primjenjuje pravo zemlje u kojoj žive oba bračna druga, a ako to nije slučaj, primjenjuje se pravo zemlje u kojoj su posljednje živjeli zajedno, pod uvjetom da su još uvijek živjeli zajedno godinu dana prije pokretanja sudskog postupka, a ako navedeno nije primjenjivo, tad se primjenjuje pravo zemlje državljanstva obaju bračnih drugova, a ako ni prethodno nije slučaj, onda se primjenjuje pravo zemlje u kojoj je podnesen zahtjev za razvod. Razvod odobren u jednoj zemlji EU-a priznaje se u drugim zemljama EU-a bez provođenja dodatnih postupaka (osim Danske).

Razvidno je prema svemu do sada navedenom da razvod braka ne predstavlja samo formalan prestanak bračne veze, nego postupak koji zahtijeva uređenje niza pravnih i životnih pitanja, a što je više stavki oko kojih se bračni drugovi sporazume, to je postupak u pravilu jednostavniji, kraći i manje opterećujući, osobito kad postoje zajednička maloljetna djeca. Ipak, kada sporazum nije moguć, ObZ predviđa mehanizme kojima se uređuju prava i obveze bračnih drugova, odnosno roditelja i djece, pri čemu je dobrobit djeteta središnje mjerilo svake odluke i jedno je od glavnih načela obiteljskopravne regulacije. Zato je prije pokretanja postupka korisno utvrditi postoje li uvjeti za sporazumni razvod, koja su pitanja među bračnim drugovima sporna te koje je odluke potrebno predložiti sudu. Pravodobna priprema i razumijevanje postupka ne uklanjaju emocionalnu težinu razvoda, ali mogu bitno smanjiti pravnu nesigurnost i omogućiti da se postupak razvoda provede s manje neizvjesnosti, jasnijim očekivanjima i većom usmjerenošću na zaštitu prava i interesa svih uključenih, osobito djece.

Lucija Kljenak, mag. iur.
Fotografija: Magnific

1 Članak 50. stavak 3. ObZ-a.
2 Članak 51. ObZ-a.
3 Članak 52. ObZ-a.
4 Članak 53. ObZ-a.
5 Članak 54. ObZ-a.
6 Članak 332. ObZ-a.
7.Članak 3. Pravilnika o obveznom savjetovanju (Nar. nov., br. 123/15, u nastavku teksta: POS).
8.Dostupno na: https://gov.hr/hr/razvod-braka/690?lang=hr (posjećeno 20. 5. 2026.).
9.Članak 10. Pravilnika o sadržaju i načinu vođenja Registra obiteljskih medijatora, uvjetima stručne osposobljenosti obiteljskih medijatora, prostornim uvjetima i načinu provođenja obiteljske medijacije (Nar. nov., br. 29/21, 146/25).
10.Dostupno na: https://informator.hr/strucni-clanci/aktualnosti-obiteljskih-sudskih-postupaka-obiteljski-odjeli-i-razvod-braka?hls=razvod%253A%253A%253Arazvoda%253A%253A%253Arazvodu#footnote-36700-6 (posjećeno 25. 5. 2026.).
11.Članak 240. ObZ-a.
12.Dostupno na: https://europa.eu/youreurope/citizens/family/couple/divorce-separation/index_hr.htm (posjećeno 26. 5. 2026.).