Prisilno određivanje korištenja godišnjeg odmora radi „pokrivanja“ izostanaka s rada zbog privatnih okolnosti radnika

Kad je radnik u tijeku radnog vremena imao bilo kakvu obvezu privatnog karaktera (nekoliko minuta ili sati), uz pisano odobrenje (e-mail) neposredno nadređenog kao i rukovoditelja, donedavno je mogao napustiti radno mjesto. Te bi sate izostanka poslije odradio. Novo rukovodstvo ukinulo je takvu praksu i traži od radnika da se takve situacije „pokrivaju“ godišnjim odmorom, čemu se radnici žustro protive. Poslodavac takvu praksu naziva preraspodjelom radnog vremena, no ona to nije u smislu Zakona o radu. Takva nova praksa nije propisana pravilnikom o radu niti bilo kojim drugim aktom poslodavca. On jednostavno ne dopušta radnicima da odrade “minuse” nego jednostrano određuje korištenje godišnjeg odmora. Je li takvo postupanje poslodavca u skladu s propisima radnog prava i je li poslodavac u prekršaju ako nastavi s praksom jednostranog određivanja korištenja godišnjeg odmora u zamjenu za “minuse”?