N. N. u sudskom postupku zahtijeva utvrđenje položaja tzv. zaštićenog najmoprimca (pravo na zaštićenu najamninu). Vlasnik stana osporava pravo na zaštićenu najamninu zato što N. N. nigdje nije naveden kao član obiteljskog domaćinstva, iako je živio s majkom (nositeljicom stanarskog prava) u predmetnom stanu dulje od dvije godine. Zahtjev za sklapanje ugovora o najmu majka tužitelja (nositeljica stanarskog prava) nije podnijela za života, pa ni nakon stupanja na snagu Zakona o najmu stanova. Ostvaruje li N. N. pravo iz čl. 38. tog Zakona, j. da prava u slučaju smrti najmoprimca prelaze na osobu navedenu u ugovoru? Vlasnik stana traži iseljenje N. N.-a iz stana. Treba li čekati pravomoćnost sudske odluke o utvrđivanju prava na zaštićeni najam, pa podnijeti tužbu za iseljenje ili se može protutužbenim zahtjevom zahtijevati iseljenje ako sud usvoji (ili ne usvoji) zahtjev za utvrđenje zaštićenog najma?