Na relaciji između mjesta prebivališta i mjesta rada zaposlenice postoji međumjesni javni prijevoz, koji nudi mogućnost kupnje godišnje karte i tzv. kuponsku autobusnu kartu. Mjesečna karta ne postoji. Usporedbom cijene godišnje karte i kuponske karte na toj relaciji utvrdilo se da je godišnja karta za poslodavca financijski nepovoljnija, jer na mjesečnoj bazi 1/12 godišnje karte iznosi 940,00 kuna, a 40 kupona za isto toliki broj vožnji na navedenoj relaciji iznosi 846,00 kuna. Moramo li zaposlenici dati naknadu godišnje karte ili se voditi »načelom« koje izrijekom nije propisano u članku 66. st. 7. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama, da će se naknada troškova prijevoza isplaćivati u onoj visini koja je povoljnija za poslodavca?