Poreznu osnovicu za obračun poreza na dodanu vrijednost (u nastavku teksta: PDV), prema odredbi članka 8. stavak 1. Zakona o porezu na dodanu vrijednost (Nar. nov., br. od 47/95 do 90/05 – u nastavku teksta: ZPDV) čini naknada za isporučena dobra ili obavljene usluge. Naknadom se smatra sve ono što primatelj dobara ili usluga treba dati ili platiti za isporučena dobra i obavljene usluge, osim PDV-a. Međutim, u obavljanju poduzetničke djelatnosti, poduzetnici-porezni obveznici često puta na svoj račun prime određena plaćanja u ime i za račun svojih klijenata, odnosno kupaca njihovih dobara i usluga, koja ne čine naknadu za obavljene isporuke i kao takve ne podliježu oporezivanju. U članku je pokušano, na primjerima, pojasniti neke od situacija u kojima se pojavljuju takva plaćanja.