Kamate općenito (ugovorne i zatezne) važan su regulator gospodarskih kretanja, na makro i mikro razini. U hrvatskom pravu one nemaju zadovoljavajuće normativno rješenje, jer su postojeće odredbe nepotpune, u teoriji se stavovi razilaze, ajudikatura ni približno adekvatno ne prati praksu, poslovnu, bankarsku i onu među građanima. U članku se pokušavaju distingvirati zatezne kamate od ugovornih, te dati odgovor na pitanja pravne prirode zateznih kamata, slobode ili zabrane ugovaranja njihove stope. Drugom prilikom obradit će se i sporna pitanja prirode kapitaliziranih kamata, mjesta kamata pri uračunavanju kod djelomičnog plaćanja obveza, te kontroverzije oko metodologije izračunavanja kamata, de lege lata i de lege ferenda. Ova su pitanja aktualizirana ne samo sve naglašenijim dvojbama u praksi, već i činjenicom da se u dvama Vladinim resorima, pravosudnom i financijskom, istovremeno priprema nova kamatna regulativa.