1. MEĐUNARODNI I EUROPSKI OKVIR RELEVANTAN ZA AUTORSKO PRAVO
Postoji velik broj međunarodnih konvencija, sporazuma i ugovora koji uređuju minimalne uvjete potrebne za ostvarivanje autorskopravne zaštite. Ugovor o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (The WIPO Copyright Treaty - WCT), poznat i kao „internetski ugovor WIPO-a“, koji je Republika Hrvatska ratificirala 2000¹., poseban je sporazum kojim se dopunjuje sadržaj Bernske konvencije za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886., a bavi se zaštitom djela i pravima njihovih autora u digitalnom okruženju. Iako su prava intelektualnog vlasništva uređena različitim međunarodnim i nacionalnim propisima, ona podliježu i zakonodavstvu EU-a sukladno članku 118. Ugovora o funkcioniranju Europske unije (UFEU).² Utvrđivanjem EU standarda smanjuju se nacionalne razlike, osigurava razina zaštite potrebna za poticanje kreativnosti i ulaganja u kreativnost te se olakšava pristup digitalnom sadržaju i uslugama na cijelom jedinstvenom tržištu.

U Republici Hrvatskoj od 23. listopada 2021. na snazi je novi Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima³, koji je zamijenio dotadašnji Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2003. godine⁴. To je posljedica usklađenja sa zakonodavnim okvirom Europske unije, osobito Direktivom (EU) br. 2019/790 od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu⁵. Zbog ubrzane digitalizacije koju nije pratilo jednako brzo donošenje i prilagodba propisa, velike internetske platforme za dijeljenje sadržaja kao npr. YouTube, koje organiziraju i nude tuđe sadržaje krajnjim korisnicima, iskoristile su podnormiranost glede odgovornosti za upotrebu i prijenos sadržaja zaštićenog autorskim pravima na svojim lokacijama te su ostvarivale profit na štetu nositelja autorskih prava. Stoga je cilj spomenute Direktive stvaranje sigurnijeg digitalnog prostora u kojem su zaštićena temeljna prava korisnika i stvoreni jednaki uvjeti za gospodarske subjekte. Zakonom o autorskom pravu i srodnim pravima iz 2021. implementirane su u hrvatski pravni sustav odredbe kojima se uređuje odgovornost davatelja usluga dijeljenja sadržaja putem interneta te se autorima osigurava primjerena naknada za korištenje njihovih djela (čl. 50.-53.), kao i novo srodno pravo nakladnika informativnih publikacija na njihovim informativnim publikacijama.

2. UVJETI ZA STJECANJE AUTORSKOPRAVNE ZAŠTITE
Autorsko pravo pruža pravnu zaštitu širokom spektru kreativnih, intelektualnih ili umjetničkih tvorevina, kolektivno govoreći djela, odnosno po svojoj naravi pripada fizičkoj osobi koja je stvorila autorsko djelo (autoru). Opći uvjet koji neko djelo mora ostvariti da bi bilo zaštićeno autorskim pravom jest, prije svega, originalnost. Stupanj originalnosti koji se traži za stjecanje autorskopravne zaštite može varirati ovisno o jurisdikciji, a u Hrvatskoj originalnost u smislu autorskog prava ne zahtijeva apsolutnu novost (izvornost), već novost u subjektivnom smislu. To podrazumijeva da je riječ o djelu individualnog karaktera do kojeg je autor došao samostalnim stvaranjem, a ne oponašajući drugo njemu poznato djelo.

Drugi uvjet koji prema hrvatskom zakonodavstvu djelo mora ispuniti da bi bilo zaštićeno autorskim pravom jest izraženost u materijalnom obliku, bilo putem pisane bilo izgovorene riječi, pokreta tijela, zvuka te različitih dvodimenzionalnih ili trodimenzionalnih oblika. Pisana riječ može se ostvariti u ispisanom ili elektroničkom (digitalnom) obliku. Digitalni sadržaj je svaki sadržaj pohranjen u obliku digitalnih podataka u određenom formatu, uključujući podatke koji se prenose ili emitiraju putem programskih signala broadcasting organizacija, streaming tehnologije pomoću koje korisnik istovremeno preuzima podatke i reproducira ih, za razliku od klasičnih gdje korisnik mora čekati da se preuzimanje završi kako bi izvršio reprodukciju (primjerice, Netflix i Spotify) ili informacije pohranjene u računalnoj datoteci (computer files).

Dakle, djela podliježu zaštiti autorskim pravom neovisno o načinu pohrane, prijenosa ili reproduciranja, a ne traži se niti uvjet kvalificiranosti autora. Ako su ispunjeni uvjeti originalnosti i izraženosti, predmetom zaštite može biti kako doktorska disertacija profesora, tako i crtež trogodišnjeg djeteta.

3. ŠTO AUTORSKO PRAVO ŠTITI, A ŠTO NE?
Prema Zakonu o autorskom pravu i srodnim pravima, autorsko pravo je pravo autora na njihovim djelima iz književnog, znanstvenog i umjetničkog područja.⁶ Popis djela koja mogu biti zaštićena autorskim pravom sadržan je u članku 14. stavak 2. navedenog Zakona, a s obzirom na to da nije taksativan i konačan, važno je razumjeti što sve ne može biti zaštićeno autorskim pravom. Naime, nisu predmet autorskopravne zaštite ideje, postupci, metode rada ili matematički koncepti kao takvi.⁷ Budući da navedeno predstavlja apstraktnu zamisao neke osobe, tek se vidljiva realizacija ideje može štititi autorskim pravom.

Određeni postupak ili metoda eventualno može biti zaštićena patentom ili poslovnom tajnom, ako je to prikladno. Nadalje, autorskim pravom ne mogu se štititi činjenice, neovisno o tome jesu li znanstvene, povijesne, biografske ili je riječ o dnevnim novostima i drugim vijestima koje imaju karakter običnih medijskih informacija. Samo je način na koji su takve činjenice iznesene, odabrane ili posložene podoban za stjecanje autorskopravne zaštite. Primjerice, kada dva autora u svojim knjigama iznose jednake činjenice o događajima u hrvatskoj povijesti, ali koristeći drukčiji način pripovijedanja i drukčije ilustracije, oba stvaraju autorsko djelo koje predstavlja predmet zaštite. Ovdje je riječ o istim povijesnim činjenicama, ali o dva različita spisateljska stila i dva jedinstvena načina razmišljanja.

Autorsko pravo ne štiti imena, titule, slogane i druge kratke fraze. Primjerice, ime proizvoda ili marketinškog slogana neke tvrtke obično ne ulazi u opseg autorskopravne zaštite, ali ako je riječ o nečemu globalno prepoznatljivom kao npr. Nike - Just do it, moguća je kombinacija više tipova zaštite (propisi o zaštiti žiga ili tržišnog natjecanja). Logotipi, nasuprot tome, mogu biti zaštićeni autorskim pravom kao umjetnička djela, ali i žigom, ako su uvjeti za takvu zaštitu ispunjeni. Nadalje, nisu autorska djela otkrića kao niti ideje ili načela na kojima se zasniva bilo koji element računalnog programa, uključujući i sučelja, ali se navedeno može štititi patentom. Službeni tekstovi iz područja zakonodavstva, uprave i sudstva, službeni programi (školski, akademski, radni i sl.), prostorni planovi, konzervatorske podloge te njihove zbirke, nisu zaštićeni autorskim pravom ako su učinjeni radi službenog informiranja javnosti i kao takvi objavljeni.

4. KAKO ZAŠTITITI SVOJE AUTORSKO PRAVO?
Da bi djelo bilo zaštićeno autorskim pravom nije potreban formalan postupak registracije, već se takva zaštita stječe od trenutka ostvarenja djela ako su ispunjeni prethodno navedeni uvjeti. Prema tome je autorsko pravo specifično u odnosu na ostale vrste prava intelektualnog vlasništva. Nije moguće primijeniti koncept prava prvenstva prijave ili utvrđivanja datuma prvenstva, kao kod, primjerice, patenta. Postavlja se pitanje, ako ne moramo formalno podnijeti zahtjev za registraciju prava, kako možemo znati da imamo autorsko pravo u više od jedne države. Ovdje se ponovno vraćamo na međunarodne ugovore i konvencije koje su vrlo važne u kontekstu autorskog prava. Temelj je postavila Bernska konvencija za zaštitu književnih i umjetničkih djela iz 1886. godine⁸, koju je prihvatila ukupno 181 država⁹, među njima i Republika Hrvatska, a prema kojoj autorsko djelo stvoreno u jednoj državi automatski stječe zaštitu u svim državama potpisnicama. Dakle, ako je netko državljanin ili rezident države potpisnice Bernske konvencije ili je nečije djelo prvi put objavljeno u nekoj od tih zemalja, to će djelo uživati zaštitu u svim državama potpisnicama. U biti, jedini slučaj u kojem će djelo uživati autorskopravnu zaštitu samo i jedino u državi gdje je prvi put objavljeno jest kada je autor ujedno državljanin ili rezident države koja nije potpisnica Bernske konvencije.

Prema vrsti povrede autorskog prava, zaštitu je moguće ostvariti primjenom pravnih normi iz građanskog, upravnog i kaznenog područja. Autorskopravna zaštita u slučaju povrede detaljno je regulirana odredbama članaka 273.-293. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Dio šesti), dok je odredbama članaka 294.-300. reguliran nadzor nad provedbom toga zakona i prekršaji.

5. KOLIKO DUGO TRAJE ZAŠTITA AUTORSKIM PRAVOM?
Za razliku od ostalih oblika intelektualnog vlasništva, trajanje autorskog prava je relativno dugo. Naime, autorsko pravo traje za života autora i 70 godina nakon njegove smrti, bez obzira na to kad je autorsko djelo zakonito objavljeno, ako zakonom nije drukčije određeno.¹⁰ Ovisno o vrsti djela, računanje toga roka definirano je člancima 120.-125. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima. Prestankom autorskog prava autorsko djelo postaje javno dobro te se može slobodno koristiti uz obvezu priznanja autorstva, poštovanja autorskog djela te časti i ugleda autora.¹¹

6. KOJI JE SADRŽAJ AUTORSKOG PRAVA?
Ako djelo koje je stvorila neka osoba ispunjava uvjete za zaštitu autorskim pravom, autor u vezi s tim djelom ima dvije specifične kategorije prava: moralna i imovinska. Moralna prava autora su osobne i duhovne veze autora s njegovim autorskim djelom, a imovinska prava autora su imovinski interesi autora glede njegova autorskog djela.¹²

Što sve čini moralna prava autora i koja je njihova svrha? Moralna prava štite kreativni integritet i reputaciju autora, a detaljno su regulirana odredbama članaka 27.-31. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima. Autor, prije svega, ima pravo odrediti hoće li, kada, gdje, kako i pod kojim uvjetima njegovo djelo biti prvi put objavljeno (tzv. pravo prve objave). Nadalje, ima pravo biti priznat i označen kao autor djela te se usprotiviti značajnim izmjenama, preradama, prilagodbama ili obradama kojima se dira u osnovni karakter djela, osim u slučajevima kad je za navedeno dao odobrenje. Naposljetku, ima pravo usprotiviti se korištenju autorskog djela na način kojim se povrjeđuju njegova čast ili ugled, kao i opozvati osnovano pravo iskorištavanja njegova autorskog djela pod zakonom određenim uvjetima.

Imovinska prava su, nasuprot tome, prenosiva. Autor i nositelj autorskih prava ne mora nužno biti ista osoba jer autor može prenijeti svoja imovinska prava na nekog drugoga. Ona štite ekonomske interese autora glede korištenja njegova autorskog djela, a uključuju pravo umnožavanja, pravo distribuiranja (stavljanja u promet), pravo priopćavanja autorskog djela javnosti i pravo prerade. Sadržaj imovinskih prava detaljno je reguliran odredbama članaka 33.-54. Zakona o autorskom pravu i drugim srodnim pravima.

7. KAKO ZNATI JE LI NEČIJE DJELO ZAŠTIĆENO AUTORSKIM PRAVOM?
U većini zemalja, pa tako i Republici Hrvatskoj, obavijest o autorskom pravu nije obvezan zakonski uvjet za stjecanje autorskopravne zaštite. Međutim, izostavljanje obavijesti o autorskom pravu ne znači automatski da djelo predstavlja javno dobro koje se može slobodno koristiti, prilagođavati i mijenjati, čak i ako je dostupno na internetskoj stranici. Ovdje u prvom redu treba istaknuti mogućnost postojanja Creative Commons (CC) licencijskih ugovora čija je osnovna svrha urediti uvjete raspolaganja zaštićenim autorskim djelima radi bržeg i lakšeg iskorištavanja u digitalnom okruženju. U svakom slučaju, uvijek se preporučuje uključiti u svoj sadržaj obavijest o autorskom pravu, koja treba biti vidljiva i lako dostupna javnosti, s ciljem informiranja i podsjećanja drugih na postojanje takvog prava.

Elementi koje obavijest o autorskom pravu mora sadržavati jesu riječ „Copyright“, skraćenica „Copr.“ ili tekst „Sva prava pridržana“ odnosno simbol © ili jednostavno (c), iza čega slijedi ime nositelja autorskog prava (koji ne mora nužno biti autor) i godina ostvarenja djela, tj. godina u kojoj je djelo prvi put izdano. Što se tiče kalendarske godine u kojoj je kreiran zaštićeni sadržaj, treba razlikovati specifične okolnosti pa se tako kod postojanja jednog datuma, primjerice, navodi „© 2022 ime nositelja autorskog prava“, a kod niza datuma ako je sadržaj ažuriran, osobito na internetskoj stranici, „© 2015-2022 ime nositelja autorskog prava“.

Nasuprot izrazu „Sva prava pridržana“ moguće je navesti „Neka prava pridržana“ ili „Nema pridržanih prava“, kao u slučaju kada je jasno vidljivo tko je autor, ali se nositelj autorskih prava izričito odrekao svojih prava te želi djelo učiniti dostupnim javnosti bez naplate. Ako djelo nije zaštićeno autorskim pravom, ono predstavlja javno dobro i bilo tko ga može slobodno koristiti u bilo koje svrhe (public domain).

8. UTJECAJ MONKIE SELFIE SLUČAJA NA PITANJE AUTORSKIH PRAVA UMJETNE INTELIGENCIJE
Poznati slučaj fotografija koje nije napravio čovjek, već majmun, postavio je zanimljivo pitanje koje se odnosi na autorstvo, odnosno priznavanje autorskih prava na tim fotografijama. Jesu li fotografije koje je napravila životinja podobne za stjecanje zaštite? Riječ je o nizu selfie fotografija koje je uslikao crni makaki majmun koristeći profesionalnu opremu britanskog fotografa divljine Davida Slatera za vrijeme njegova putovanja 2011. godine u rezervat na otoku Sulawesi u Indoneziji.¹³ Navedene fotografije objavljene su na Wikimedia Commons platformi u okviru Wikipedije, besplatne online enciklopedije, bez dopuštenja fotografa pod pretpostavkom da ne mogu biti predmet autorskopravne zaštite i da predstavljaju javno dobro, jer njihov autor nije čovjek nego životinja. Međutim, Slater nije dijelio mišljenje Wikipedije, već je smatrao da mu pripadaju autorska prava nad fotografijama divljih majmuna jer su nastale isključivo njegovom zaslugom, unatoč tome što ih nije osobno uslikao. Naime, projektirao je situaciju koja je dovela do snimanja fotografija tako da je otputovao u Indoneziju, upoznao se s njihovom vrstom, posvetio veliku količinu vremena za postavljanje opreme za snimanje u povoljnom okruženju, što je posljedično potaknulo divlje majmune da se koriste kamerom.

U prvom sporu David Slater vs. Wikimedia Commons¹⁴, Američki Ured za zaštitu autorskog prava (The US Copyright Office) 2014. donio je odluku da fotografije nisu prikladne za zaštitu jer „samo djela koja je stvorio čovjek mogu biti zaštićena autorskim pravom prema zakonodavstvu SAD-a, što isključuje slike i umjetnička djela stvorena od strane životinja ili strojeva bez ljudske intervencije”. Drugim riječima, zauzeo je stajalište da je autorsko pravo ograničeno samo na izvorne intelektualne zamisli autora te da nije moguće priznavanje autorskog prava nad djelima koje nije stvorilo ljudsko biće.

U drugom sporu Naruto vs. Slater¹⁵ iz 2015., udruga PETA (People for the Ethical Treatment of Animals) tužila je Slatera u ime crnog makaki majmuna Naruta na američkom Okružnom sudu u Kaliforniji. Nakon službene objave fotografija u knjizi "Wildlife Personalities", koja je postala dostupna javnosti putem izdavačke platforme Blurb, Inc. u prosincu 2014., PETA je optužila fotografa i izdavača za prisvajanje autorskih prava nad tim fotografijama te je zatražila priznavanje autorskih prava Narutu, a dodjelu administracije i upravljanja njegovim pravima PETA-i. Sud je zaključio da „Naruto, zajedno sa svim životinjama obzirom da nisu ljudi, ne može imati status autora prema američkom Zakonu o autorskom pravu“ te da „životinje nisu izričito ovlaštene za podnošenje tužbe radi kršenja autorskih prava i stoga, na temelju presedana, Naruto nema zakonsku legitimaciju u smislu Zakonu o autorskom pravu.“ PETA je 2016. uložila žalbu Žalbenom sudu SAD-a za 9. okrug, međutim prije rješavanja žalbe spor je okončan izvansudskom nagodbom u kolovozu 2017., prema kojoj će David Slater donirati 25 % prihoda od spornih fotografija udrugama za zaštitu životinja koje se bave očuvanjem prirodnog staništa divljih majmuna.

Koja je poveznica između opisanog slučaja i pitanja mogu li jednog dana strojevi dobiti status nositelja autorskog prava? Iako je pitanje umjetne inteligencije novi koncept promišljanja u kontekstu autorskog prava, o neljudskom autorstvu se na međunarodnoj razini već raspravljalo. Američki Ured za zaštitu autorskog prava zauzeo je jasno stajalište da je „ljudsko autorstvo“ nužan element za svako djelo koje se želi zaštititi autorskim pravom. Stoga se navedeno shvaćanje može primijeniti i kod eventualnih spornih pitanja proizašlih vezano uz djela proizvedena upotrebom strojeva i algoritama umjetne inteligencije.

9. EUROPSKI ZAKONODAVNI OKVIR AUTORSKOG PRAVA I UMJETNE INTELIGENCIJE
Kakvo je stajalište na razini EU-a o regulaciji autorskih prava i umjetne inteligencije? Naime, Rezolucija Europskog parlamenta od 20. listopada 2020. o pravima intelektualnog vlasništva za razvoj tehnologija umjetne inteligencije (2020/2015(INI))¹⁶, koja je donesena uzimajući u obzir izvješće Odbora za pravna pitanja (A9-0176/2020)¹⁷, ističe da stvaranje okružja koje pogoduje kreativnosti i inovacijama poticanjem upotrebe tehnologija umjetne inteligencije ne smije ići na štetu interesa ljudskih stvaratelja kao niti etičkih načela Unije.

Dakle, EU se zalaže za razvoj umjetne inteligencije i srodnih tehnologija, ali da to ostane instrument u službi ljudi i zajedničkog dobra. Je li to realna mogućnost ili samo utopija, pokazat će se u dogledno vrijeme, jer je na razini EU-a aktualno pitanje donošenja Akta o umjetnoj inteligenciji¹⁸, čiji je cilj utvrđivanje usklađenih pravila o korištenju umjetne inteligencije, ne samo u kontekstu autorskog prava, nego procjene rizika koji stvara takva tehnologija. U tijeku je glasovanje Europskog parlamenta o nacrtu zakona o umjetnoj inteligenciji, a zatim slijedi početak rasprava između država članica EU-a. Ako se zadani rok ispuni, očekuje se da će konačna verzija zakona koji uređuje korištenje umjetne inteligencije na razini EU-a biti usvojena do kraja 2023. godine.

Vezano uz pitanje autorskih prava treba se osvrnuti i na europski pravni okvir za korištenje zaštićenih autorskih djela dostupnih na internetu kao ulaznih podataka za obuku sustava koji se temelje na strojnom učenju (Machine Learning – ML). Naime, nakon usvajanja Direktive (EU) br. 2019/790 o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, usklađena su pravila na razini EU-a te je člancima 3. i 4. Direktive uveden niz iznimaka od autorskih prava koji se odnosi na tzv. rudarenje teksta i podataka (Text and Data Mining - TDM). Istraživači u akademskim institucijama te institucijama kulturne baštine slobodni su koristiti sva zakonito dostupna djela za obuku ML sustava, dok svi ostali, uključujući komercijalne programere, mogu koristiti samo zakonito dostupna djela glede kojih nositelji prava nisu izričito pridržali pravo rudarenja teksta i podataka (TDM).

10. ZAKLJUČAK
Zbog niza otvorenih pravnih pitanja koja su se pojavila zbog iznimno brzog razvoja tehnologije, digitalizacije i autonomne prirode sustava umjetne inteligencije, EU se prva prihvatila zadaće ujednačavanja zakonskog okvira za korištenje alata umjetne inteligencije. Najveći izazov predstavlja pronalaženje ravnoteže i postavljanje regulative tako da bude dovoljno jasna kako bi pružila sigurnost svim europskim građanima, a istodobno dovoljno fleksibilna kako bi poticala kreativnost i inovacije. Što se tiče bojazni da bi algoritmi u budućnosti mogli ugroziti ljudsku kreativnost i steći autorska prava, što bi rezultiralo uvećanjem profita velikih tehnoloških tvrtki, ostaje vjerovati da zakonodavac neće ići u smjeru dodjele pravne osobnosti alatima umjetne inteligencije zbog potencijalnog negativnog učinka na ljudske stvaratelje.

Kad je riječ o autorskim pravima, uvjet originalnosti, koji djelu daje pečat osobnosti njegova autora, mogao bi biti prepreka glede stjecanja zaštite nad djelima koja je stvorila umjetna inteligencija. Svako priznavanje prava trebalo bi ići ukorak s odgovornošću, stoga je prije svega nužno regulirati pitanje odgovornosti za povrede tuđih prava koje bi mogle nastati zbog umjetne inteligencije.

1 V. Zakon o potvrđivanju Ugovora o autorskom pravu Svjetske organizacije za intelektualno vlasništvo (Nar. nov. – MU, br. 6/2000).
2 Ugovor o funkcioniranju Europske Unije (pročišćena verzija), Službeni list Europske unije C 202/47.
3 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov., br. 111/21).
4 Zakon o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov., br. 167/03, 79/07, 80/11, 141/13, 127/14, 62/17 i 96/18).
5 Direktiva (EU) br. 2019/790 od 17. travnja 2019. o autorskom pravu i srodnim pravima na jedinstvenom digitalnom tržištu, Službeni list Europske unije L 130.
6 Čl. 1. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov., br. 111/21).
7 Čl. 18. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov., br. 111/21).
8 Berne Convention for the Protection of Literary and Artistic Works, https://www.wipo.int/export/sites/www/treaties/en/docs/pdf/berne.pdf (pristupljeno 4. 4. 2023.).
9 Status na dan 9. lipnja 2022.
10 Čl. 119. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov., br. 111/21).
11 Čl. 127. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov., br. 111/21).
12 Čl. 26. Zakona o autorskom pravu i srodnim pravima (Nar. nov., br. 111/21).
13 WIPO Magazine, Can the monkey selfie case teach us anything about copyright law?, Andres Guadamuz, Senior Lecturer in Intellectual Property Law, University of Sussex, United Kingdom, 2018., https://www.wipo.int/wipo_magazine/en/2018/01/article_0007.html (pristupljeno 4. 4. 2023.).
14 Kluwer Copyright Blog, Monkey business finally settled: the ‘monkey selfie’ disputes, Paulina Julia Perkal (IViR), 2018, https://copyrightblog.kluweriplaw.com/2018/02/05/monkey-business-finally-settled-monkey-selfie-disputes/ (pristupljeno 4. 4. 2023.).
15 Naruto v. Slater - 888 F.3d 418 (9th Cir. 2018), https://www.lexisnexis.com/community/casebrief/p/casebrief-naruto-v-slater (pristupljeno 4. 4. 2023.).
16 Rezolucija Europskog parlamenta od 20. listopada 2020. o pravima intelektualnog vlasništva za razvoj tehnologija umjetne inteligencije (2020/2015(INI)), https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/TA-9-2020-0277_HR.html (pristupljeno 4. 4. 2023.).
17 Izvješće EU Parlamenta o pravima intelektualnog vlasništva za razvoj tehnologija umjetne inteligencije od 2. 10. 2020 - (2020/2015(INI)), Odbor za pravna pitanja, https://www.europarl.europa.eu/doceo/document/A-9-2020-0176_HR.html (pristupljeno 4. 4. 2023.).
18 Prijedlog Uredbe Europskog Parlamenta i Vijeća o utvrđivanju usklađenih pravila o umjetnoj inteligenciji (Akt o umjetnoj inteligenciji) i izmjeni određenih zakonodavnih akata Unije, https://eur-lex.europa.eu/legal-content/HR/TXT/HTML/?uri=CELEX:52021PC0206&from=HR (pristupljeno 4. 4. 2023.).