Latinske pravne izreke i izrazi, njihovo porijeklo, pravno značenje i funkcija u suvremenim pravnim sustavima i pravnoj praksi.

Jeste li mislili

Ukupno dokumenata: 817
01.01.2014.

PATRONUS, lat. zaštitnik

U antičkom rimskom pravu, osoba koja je po propisima civilnog prava (ius civile) oslobodila svojeg roba (manumissio). Između patrona, bivšeg gospodara oslobođenog roba i oslobođenika (libertinus) nastao je patronatski odnos (patronatus), kojeg je ...
Pročitano
01.01.2014.

VINDICATIO NUMMORUM, lat. vindikacija određenog iznosa novca

U klasičnom rimskom pravu predmet (res) reivindikacije mogla je biti samo određena stvar (species), dok se generičke stvari (genus) načelno nisu mogle vindicirati. Iznimku je predstavljala mogućnost vindikacije određenog iznosa novca nazvana vindi...
Pročitano
01.01.2014.

SI EXTET RES VINDICETUR, SI CONSUMPTA SIT CONDICETUR, lat. ako oduzeta stvar postoji, može se tražiti vindikacijom, ako je potrošena podići će se kondikcija

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo privatnog prava prema kojem u situacijama u kojima se može podići vindikacija kao sredstvo zaštite stvarnih prava, ne može se podići kondikcija kao sredstvo zaštite obveznih prava i obratno.
Pročitano
01.01.2014.

UNIVERSITAS RERUM (I), lat. ukupnost stvari

U rimskoj pravnoj tradiciji, zbroj fizički samostalnih i međusobno koordiniranih stvari, koje su ujedinjene zajedničkom gospodarskom ili socijalnom svrhom te se zato u pravnom prometu javljaju kao cjelina pod zajedničkim nazivom.
Pročitano
01.01.2014.

UNIVERSITAS RERUM (II.)

Razvidno je da je objekt stvarnih prava, pa tako i predmet reivindikacije (rei vindicatio), u klasičnom rimskom pravu mogla biti i ukupnost stvari (universitas rerum), posebice stado (vindicatio gregis). Pojedini suvremeni stvarnopravni poredci, p...
Pročitano
01.01.2014.

UNIVERSITAS RERUM (III.)

Prema tome, uopće ne bi bilo iznenađujuće da hrvatsko stvarno pravo u bližoj budućnosti generalno odredi da i ukupnosti stvari budu objektom stvarnih prava, pa se time vrati na pozicije klasičnog rimskog prava u kojem je universitas rerum mogla bi...
Pročitano
01.01.2014.

UBI ACTIO IBI IUS, lat. gdje je tužba, ondje je i pravo

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava temeljno pravilo o odnosu tužbe (actio) i prava (ius). U vrijeme primjene legisakcijskog procesa (do II. st. pr. Kr.) i formularnog procesa (II. st. pr. Kr. – III. st. pos. Kr.), rimski pravni pore...
Pročitano
01.01.2014.

SI EGO QUASI DEPONENS TIBI DEDERO, TU QUASI MUTUAM ACCIPIAS NEC DEPOSITUM NEC MUTUUM EST, lat. ako ti ja ostavim stvar u namjeri da je kod tebe pohranim, a ti je primiš kao da je dana u zajam, ne nastaje ni ostava niti zajam

U rimskoj pravnoj tradiciji, pravno shvaćanje klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus) (Digesta 12, 1, 18, 1) koja sadržava pravilo o zabludi o prirodi pravnog posla (error in negotio) kao jedan tipični slučaj bitne zablude o činjenicama (error esse...
Pročitano
01.01.2014.

FALSA NOMINATIO NON NOCET (III.)

Kako smo vidjeli u prethodnom nastavku, i doktrina građanskog procesnog prava, pozivajući se često na rimsko pravilo falsa nominatio non nocet, zastupa shvaćanje da pogrešno nazivanje poduzetih pravnih radnji ne može stranci nanijeti procesne štet...
Pročitano
01.01.2014.

SI IGITUR EGO ME FUNDUM EMERE PUTAREM CORNELIANUM, TU MIHI TE VENDERE SEMPRONIANUM PUTASTI, QUIA IN CORPORE DISSENSIMUS, EMPTIO NULLA EST, lat. stoga, ako bih ja držao da kupujem Kornelijansko zemljište, a ti da mi prodaješ Sempronijansko, budući da se ne

U rimskoj pravnoj tradiciji, pravno shvaćanje klasičnog pravnika Ulpijana (Ulpianus)(Digesta 18, 1, 9, pr.) koja sadržava pravilo o zabludi o objektu ugovora (error in corpore) kao jedan tipični slučaj bitne zablude o činjenicama, tj. zablude o bi...
Pročitano
01.01.2014.

FALSA NOMINATIO NON NOCET (I.)

U rimskoj pravnoj tradiciji izreka koja sadržava pravilo prema kojem pogreška u nazivu ili imenu objekta pravnog posla - pod pretpostavkom da su stranke postigle sporazum glede samog tog objekta - ne utječe na njegovu valjanost.
Pročitano
01.01.2014.

BELLUM OMNIUM IN OMNES, lat. rat sviju protiv svih.

U zapadnoj filozofskoj tradiciji i državnopravnoj teoriji, shvaćanje kako je primordijalno, tj. prirodno čovjekovo stanje (status naturalis), rat sviju protiv svih. Navedeno shvaćanje oblikovao je znameniti engleski filozof Thomas Hobbes (1588.-16...
Pročitano
01.01.2014.

FALSA NOMINATIO NON NOCET (II)

Kako smo vidjeli u prethodnom nastavku, izreka falsa nominatio non nocet predstavlja još jedan slučaj u kojem građanskopravna doktrina - poradi nedostatka izričitih pozitivnih propisa - izravno preuzima pravila pripadna rimskoj pravnoj tradiciji k...
Pročitano
01.01.2014.

IUS EST ARS SINE QUA SCIRE NEMO POTEST QUID SIT SUUM QUID ALIENUM, lat. pravo je umijeće bez kojeg nitko ne može znati što je njegovo, a što tuđe

Prema općem mišljenju, slavna definicija klasičnog pravnika Celza (Celsus) - ius est ars boni et aequi (»pravo je umijeće dobrog i pravičnog«) – jedina je sačuvana rimska definicija prava. Celzova definicija nastala je u razdoblju klasičnog rimsko...
Pročitano
01.01.2014.

ERRANTIS VOLUNTAS NULLA EST, lat. zabludjelome je volja ništetna

U rimskoj pravnoj tradiciji, izreka koja sadržava pravilo koje određuje da osoba koja se nalazi u zabludi nema pravnorelevantnu volju.
Pročitano
01.01.2014.

NEGOTIUM FORMALE (I.), lat. formalni pravni posao

U rimskoj pravnoj tradiciji, izraz kojim se označava formalni pravni posao, tj. pravni posao koji mora biti sklopljen u određenom propisanom obliku da bi bio valjan.
Pročitano
01.01.2014.

NEGOTIUM FORMALE (II.)

Radikalni formalizam starog civilnog prava (ius civile), ponajbolje opisan u latinskoj izreci qui cadit a syllaba, cadit a toto („tko ispusti jedno slovo, izgubio je sve“) (o toj izreci usp. Triva/Dika, Građansko parnično procesno pravo, Zagreb, 2...
Pročitano
01.01.2014.

PRINCIPIA IURIS OBLIGATIONUM, lat. načela obveznog prava

Suvremeni europski obveznopravni sustavi u velikoj mjeri temelje se na rimskoj pravnoj tradiciji. To je posebice razvidno glede materije temeljnih načela obveznog prava. Tako i hrvatski Zakon o obveznim odnosima (Nar. nov., br. 35/05, 41/08 i 125/...
Pročitano
01.01.2014.

PAX DEORUM, lat. božji mir

U izvornoj rimskoj tradiciji, božji mir (pax deorum) između rimske zajednice (civitas) i njezinih bogova (dii) predstavljao je središnju vrednotu tadašnjeg rimskog života. Stanje mira (pax) i prijateljstva (amicitia) između bogova i zajednice mora...
Pročitano
01.01.2014.

LUSTRATIO (IV.)

Cenzori su, dakle, sudili isključivo o prijestupima kojima su se kršile moralne vrijednosti rimske zajednice odnosno djelima koja tada nisu bila pravno zabranjena. Najčešće se radilo o prijestupima protiv obitelji (npr. rasipništvo, raskalašen živ...
Pročitano
01.01.2014.

ACTIO CONFESSORIA PUBLICIANA, lat. publicijanska tužba na priznanje

Suvremenom građanskom pravu pojam kojim se označava tužba za zaštitu predmnjevanog ovlaštenika služnosti. Za razliku od tužbe ovlaštenika služnosti (actio confessoria), koja se temelji na dokazanom pravu služnosti (o actio confessoria v. detaljnij...
Pročitano
01.01.2014.

POSSESSIO NON VITIOSA, lat. nepogrešan posjed

U rimskoj pravnoj tradiciji, posjed (possessio) koji nije stečen silom (vi), ni potajno (clam), niti na zamolbu do opoziva (precario). Possessio non vitiosa kao posjed stečen na pravilan način bio je zaštićen protiv svih osoba interdiktima (interd...
Pročitano
01.01.2014.

A LA BRUXELLOISE, fr. na briselski način

Naziv za poseban regulatorni žargon tzv. europske birokracije. Budući da navedeni žargon često može biti vrlo nerazumljiv kako pravnicima, tako i laicima, postao je i predmetom posebne pravno-lingvističke analize.
Pročitano
01.01.2014.

DOMINIUM SIMPLEX, lat. jednostruko vlasništvo, jednovrsno vlasništvo

U rimskoj pravnoj tradiciji izraz kojim se označava načelo jednovrsnosti prava vlasništva. Navedeno načelo ima svoj temelj u Justinijanovim konstitucijama (Codex Iustinianus 7, 25, 1 i 7, 31, 1) iz 530.-531., kojima su sustavno ukinute sve razlike...
Pročitano
01.01.2014.

UBI ENIM PROBAVI REM MEAM ESSE, NECESSE HABEBIT POSSESSOR RESTITUERE, lat. gdje dokažem da je neka stvar moja, posjednik će biti dužan vratiti mi je

U suvremenom pravu, ako ima namjeru uspjeti u reivindikacijskom sporu, tužitelj mora - prema članku 162. stavak 2 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (ZV) (Nar. nov., br. 91/96, 68/98, 137/99 - Odluka USRH, 22/00 - Odluka USRH, 73/00, 11...
Pročitano
01.01.2014.

OMNE AUTEM IUS QUO UTIMUR VEL AD PERSONAS PERTINET VEL AD RES VEL AD ACTIONES, lat. svekoliko pravo koje koristimo odnosi se ili na osobe ili na stvari ili na tužbe

U rimskoj pravnoj tradiciji, koncepcija znamenitog klasičnog pravnika Gaja (Gaius) (Institutiones 1, 8), tzv. Gajeva triparticija, na kojoj se temelje njegove Institucije (Institutiones) kao antičko pravno djelo, namijenjeno pravnoj poduci (o klas...
Pročitano
01.01.2014.

CUIUS MERITO QUIS NOS SACERDOTES APPELLET: IUSTITIAM NAMQUE COLIMUS ET BONI ET AEQUI NOTITIAM PROFITEMUR, AEQUUM AB INIQUO SEPARANTES, LICITUM AB ILLICITO DISCERNENTES, BONOS NON SOLUM METU POENARUM, VERUM ETIAM PRAEMIORUM QUOQUE EXHORTATIONE EFFICERE CUP

Upravo zbog toga nas ponetko i naziva svećenicima: njegujemo pravednost i poučavamo poznavanju dobrog i pravičnog, dijeleći pravično od nepravičnog i odvajajući dopušteno od zabranjenog te potičući ljude k dobrom, ne samo strahom od kazni, nego i ...
Pročitano
01.01.2014.

USURA NON NATURA PERVENIT, SED IURE PERCIPITUR, lat. kamate ne dolaze po prirodi, već se stječu po pravu

U rimskoj pravnoj tradiciji izreka koja sadržava shvaćanje da kamate (usurae) nisu prirodni plodovi (fructus naturales), već civilni plodovi (fructus civiles), koji se stječu posredstvom nekog pravnog odnosa.
Pročitano
01.01.2014.

NATÜRLICHE RECHTSGRUNDSÄTZE (I.), njem. načela naravnog prava

Izraz sadržan u paragrafu 7 ABGB-a/OGZ-a, koji određuje da se »načela naravnog prava« (natürliche Rechtsgrundsätze) kao izvor prava trebaju primijeniti u svim onim situacijama kad se određeni pravni slučaj ne može riješiti pukom primjenom pozitivn...
Pročitano
01.01.2014.

NATÜRLICHE RECHTSGRUNDSÄTZE (II.)

Načela naravnog prava, prema shvaćanju starije austrijske doktrine, u velikoj su mjeri sadržana u rimskom pravu (V. npr. Pffaf/Hofmann, Commentar zum österreichischen allgemeinen bürgerlichen Gesetzbuche, Bd. I, Wien 1877., str. 206 i sl.; Unger, ...
Pročitano

Filteri