Pred čitateljima je drugi svezak izdanja Traditio iuridica.

Prvi svezak pod naslovom Regulae iuris (Zagreb, 2010.), obuhvaćao je najvažnije rimske pravne izreke koje i danas sadrže temeljna pravna načela.

Drugi svezak, pod naslovom Verba iuris, obuhvaća izbor važnih pravnih izraza, instituta, propisa i drugih pravnih fenomena pripadnih rimskoj pravnoj tradiciji te u pojedinim slučajevima i određenim drugim pravnim tradicijama prisutnima u europskom i mediteranskom kontekstu. Naslovi svezaka slijede posljednja dva titula Justinijanovih Digesta: De verborum significatione (50, 16) te De diversis regulis iuris antiqui (50, 17).

Ova su Verba iuris ponajprije svojevrstan romanistički dnevnik koji sam posljednjih osam godina iz tjedna u tjedan ispisivao na stranicama lista Informator, pišući na fragmentaran način o različitim pravnim temama u rasponu od dnevnih do neprolaznih. Stoga je izbor odrednica u ovom svesku tek dio jednog mogućeg budućeg sustava. Dijelovi odrednica koji se odnose na antičko rimsko pravo zasigurno ne predstavljaju inovativan doprinos u većini aspekata. Tu sam ponajprije odlučio slijediti dobro uhodane putove koje su u hrvatskom kontekstu svojim klasičnim udžbeničkim i leksikonskim pravnim djelima obilježili moji časni i iznimno zaslužni katedarski prethodnici iz prošlog stoljeća: Marijan Horvat i Ante Romac. Pri tome sam uvijek imao pred očima riječi sv. Pavla, koje mjerodavno određuju samu narav i svrhu tradicije: Tradidi enim vobis in primis, quod et accepi („Doista, predadoh vam ponajprije što i primih”) (1 Kor 15, 3). Pored toga sam - nadajući se da to u određenom smislu predstavlja novum - nastojao u obradi većine odrednica ocrtati u kojoj je mjeri i na koji način rimska pravna tradicija, kako u temeljnim načelima, tako i u filigranskim detaljima, i nadalje ostala caput et fundamentum našega današnjeg pravnog svijeta.

Ovaj svezak posvećujem uspomeni na mog oca, akademika Nikicu Petraka († 2016.), koji me je desetljećima nastojao podučiti značenju i vrijednostima europske klasične kulturne baštine i nasušnosti njezina neprestanog posadašnjenja.