Zakon o jamstvenom fondu za poticaj gospodarskom razvitku

Članak 1.

Ovim se Zakonom uređuju jamstveni fond za poticaj gospodarskom razvitku (u daljnjem tekstu: jamstveni fond), postupak dodjele jamstvenih kvota i davanja jamstava Republike Hrvatske poduzetnicima za jačanje njihove sposobnosti osiguranja izvora financiranja za održive investicijske projekte, razdoblje u kojem se daju jamstva, ovlasti i obveze Hrvatske banke za obnovu i razvitak te druga pitanja vezana uz jamstveni fond.

Članak 2.

Jamstva iz ovoga Zakona namijenjena su jačanju potencijala poduzetnika za pokretanje i provedbu investicijskih projekata s ciljem ublažavanja negativnih učinaka globalne krize na hrvatsko gospodarstvo i stvaranja uvjeta održivoga gospodarskog razvitka.

Članak 3.

Ako ovim Zakonom nije drugačije određeno, na jamstvo se odnose odredbe proračunskih propisa i zakona kojim se uređuju obvezni odnosi.

Članak 4.

Pojmovi koji se koriste u smislu ovoga Zakona imaju sljedeće značenje:

1. jamstvo predstavlja obvezu Republike Hrvatske kojom Republika Hrvatska jamči ispunjenje dijela obveze po glavnici kredita za koji se daje jamstvo,

2. jamstveni fond predstavlja ukupni iznos do kojega Republika Hrvatska na temelju ovoga Zakona daje jamstva bankama za kredite poduzetnicima u svrhu poticaja gospodarskome razvitku,

3. jamstvena kvota je dio jamstvenog fonda koji se dodjeljuje pojedinoj banci.

Članak 5.

(1) Jamstva, u skladu s ovim Zakonom, izdaju se zaključno do 30. travnja 2012.

(2) Jamstva dana na temelju ovoga Zakona nisu obuhvaćena iznosom državnih jamstava koji je utvrđen u zakonu koji uređuje izvršavanje državnog proračuna za tekuću godinu.

Članak 6.

Hrvatska banka za obnovu i razvitak (u daljnjem tekstu: HBOR) na temelju ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona, u ime i za račun Republike Hrvatske, pažnjom dobrog stručnjaka, provodi postupak davanja jamstava, provodi nadzor namjenskog korištenja kredita za koji je dano jamstvo te provodi nadzor, odnosno provodi postupak povrata sredstava s osnova naplaćenih jamstava. Banke u čiju su korist jamstva dana pažnjom dobrog stručnjaka provode osiguranja danih jamstava. U svrhu učinkovitijega postupanja, HBOR može ovlastiti banke u čiju su korist jamstva dana da pažnjom dobrog stručnjaka provode i ostale poslove iz ovoga članka.

Članak 7.

(1) Korisnici kredita, u smislu ovoga Zakona, jesu poduzetnici sa sjedištem, odnosno prebivalištem u Republici Hrvatskoj.

(2) Jamstva iz ovoga Zakona ne daju se za osiguranje obveza kreditnih institucija i kreditnih unija uređenih zakonima koji uređuju kreditne institucije i kreditne unije niti za osiguranje obveza financijskih institucija uređenih zakonom koji uređuje osiguranje i reosiguranje, odnosno zakonom koji uređuje mirovinske fondove i mirovinska društva.

Članak 8.

(1) Jamstva prema ovom Zakonu daju se za kredite koji su namijenjeni financiranju novih investicija i dovršavanju već započetih investicija, uključujući financiranje potrebnih obrtnih sredstava. Ovi krediti moraju biti primjereno osigurani.

(2) Krediti iz stavka 1. ovoga članka daju se na rok od najmanje 20 mjeseci, a najviše do 15 godina.

(3) HBOR može sudjelovati u financiranju kredita banaka iz stavka 1. ovoga članka.

(4) Vlada Republike Hrvatske propisat će dopuštenu razinu financiranja obrtnih sredstava i primjerenost osiguranja iz stavka 1. ovoga članka.

Članak 9.

(1) Jamstvo za pojedinačni kredit može iznositi najviše trideset posto iznosa glavnice kredita, ali ne više od pedeset milijuna kuna u trenutku izdavanja jamstva. Visina jamstva može se izračunavati na temelju tečaja kune u odnosu prema stranoj valuti.

(2) Nominalni iznos danog jamstva smanjuje se razmjerno otplati glavnice kredita, pri čemu se reprogramiranje, odnosno refinanciranje po ovome kreditu neće smatrati otplatom, uz uvjet kako se time ne povećava preostala glavnica kredita.

Članak 10.

Jamstva prema ovom Zakonu ne daju se korisnicima kredita:

a) za kredite namijenjene isključivo za obrtna sredstva,

b) za kupnju poslovnog udjela ili dionica ili za otplatu postojećih kredita korištenih za navedene svrhe,

c) ako korisnik kredita ima dug prema državi za koji po posebnim propisima nije odobrena obročna otplata ili odgoda plaćanja,

d) ako je korisnik kredita poduzetnik u teškoćama kako je definiran propisima o državnim potporama.

Članak 11.

(1) Jamstva dana prema ovom Zakonu neopoziva su i plativa na prvi valjani pisani poziv banke koja je dobila jamstvo, a pod uvjetima iz ovoga članka.

(2) Banka koja je dobila jamstvo obavještava HBOR o otkazu ugovora o kreditu i svim mjerama koje poduzima u svrhu osiguranja i ovrhe tražbina po danome kreditu.

(3) Valjani pisani poziv iz stavka 1. ovoga članka mora sadržavati dokaze kako je banka kao dobar stručnjak, nakon otkaza ugovora o kreditu, provela i naplatila sve mjere osiguranja i ovršne mjere po svim raspoloživim instrumentima osiguranja. Obveza po jamstvu na temelju valjanoga pisanoga poziva na plaćanje po jamstvu za iznos nenaplaćene glavnice, a do visine obveze utvrđene prema stavku 5. ovoga članka, dospijeva u roku 15 radnih dana od dostave ovog valjanog pisanog poziva na plaćanje po jamstvu.

(4) Iznimno od stavka 3. ovoga članka, protekom dvije godine od obavijesti HBOR-u o otkazu ugovora o kreditu iz stavka 2. ovoga članka, banka može podnijeti pisani poziv na plaćanje po jamstvu uz dokaz o pokretanju svih mjera iz stavka 3. ovoga članka. Takav poziv na plaćanje smatrat će se valjanim. Obveza po jamstvu na temelju valjanoga pisanoga poziva na plaćanje po jamstvu za iznos nenaplaćene glavnice, a do visine obveze utvrđene prema stavku 5. ovoga članka, dospijeva u roku 15 radnih dana od dostave ovog valjanog pisanog poziva na plaćanje po jamstvu.

(5) Visina obveze po danom jamstvu utvrđuje se na dan zaprimanja obavijesti o otkazu ugovora o kreditu iz stavka 2. ovoga članka.

(6) Vlada Republike Hrvatske detaljnije propisuje način, uvjete i rokove za jamstva dana prema ovom Zakonu.

Članak 12.

Jamstveni fond iznosi milijardu kuna.

Članak 13.

(1) Visina jamstvene kvote za svaku banku odredit će se na temelju ponude banke u skladu s kriterijima koji će biti objavljeni u pozivu za podnošenje ponuda.

(2) Vlada Republike Hrvatske propisat će osnovne elemente ponude banke i kriterije za dodjelu jamstvene kvote, uvjete i rokove za umanjenje dodijeljene jamstvene kvote te način korištenja jamstvene kvote.

Članak 14.

(1) Na jamstva dana na temelju ovoga Zakona plaćaju se naknade.

(2) Vlada Republike Hrvatske propisat će vrste, visinu, način utvrđivanja i rokove plaćanja naknada koje plaćaju banke u ime korisnika kredita.

(3) Naknade iz stavka 1. ovoga članka prihod su državnog proračuna.

(4) HBOR može utvrditi naknadu za obradu zahtjeva za davanje jamstva, a koja ne može biti viša od stvarnih troškova davanja jamstva. Visinu naknade utvrđuje HBOR svojim aktima, uz prethodnu suglasnost ministra financija. Ova naknada prihod je HBOR-a.

Članak 15.

(1) HBOR na svojoj internetskoj stranici objavljuje poziv bankama za podnošenje ponuda za jamstvene kvote, koji sadrži kriterije i uvjete te rok za podnošenje ponuda propisan ovim Zakonom i propisom donesenim na temelju ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske propisat će postupak ocjene zaprimljenih ponuda banaka, dodjeljivanje jamstvene kvote bankama, uvjete za sudjelovanje u podnošenju ponuda te kriterije i način davanja jamstva.

Članak 16.

(1) HBOR je dužan izvješćivati Ministarstvo financija o danim jamstvima, naplaćenim jamstvima, povratu sredstava s osnova naplaćenih jamstava i svim radnjama iz članka 18. ovoga Zakona.

(2) Vlada Republike Hrvatske propisat će način i rokove izvješćivanja Ministarstva financija.

Članak 17.

Ugovori o jamstvu sklopljeni suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenog na temelju ovoga Zakona ništetni su.

Članak 18.

Ako su sredstva kredita u cijelosti ili djelomično korištena suprotno odredbama ovoga Zakona i propisa donesenog na temelju ovoga Zakona u slučaju naplate jamstva, banka će na prvi poziv HBOR-a vratiti sve iznose plaćene iz toga jamstva zajedno sa zateznim kamatama od dana naplate jamstva do dana povrata.

PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 19.

Vlada Republike Hrvatske donijet će propise iz članka 8. stavka 4., članka 11. stavka 6., članka 13. stavka 2., članka 14. stavka 2., članka 15. stavka 2. i članka 16. stavka 2. ovoga Zakona u roku od 15 dana od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 20.

Ovaj Zakon stupa na snagu danom objave u »Narodnim novinama«.