Zakon o volonterstvu

1. OPĆE ODREDBE

Članak 1.

(1) Ovim se Zakonom uređuju osnovni pojmovi vezani za volontiranje, temeljna načela volontiranja, vrijednosti volontiranja, uvjeti volontiranja, prava i dužnosti volontera te organizatora volontiranja, uvjeti sklapanja ugovora o volontiranju, donošenje Etičkog kodeksa volontiranja, izdavanje potvrde o volontiranju, izdavanje potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje, državna nagrada za volontiranje te nadzor nad izvršenjem ovoga Zakona.

(2) Ovaj se Zakon primjenjuje na obavljanje usluga ili aktivnosti čije je obavljanje organizirano na način uređen ovim Zakonom.

Članak 1.a

Ovim Zakonom u hrvatsko zakonodavstvo preuzima se Direktiva 2011/93/EU Europskog parlamenta i Vijeća od 13. prosinca 2011. o suzbijanju seksualnog zlostavljanja i seksualnog iskorištavanja djece i dječje pornografije, te o zamjeni Okvirne odluke Vijeća 2004/68/PUP (SL L 335, 17. 12. 2011.).

Članak 2.

(1) Volontiranje se prepoznaje i promiče kao aktivnost ili usluga od interesa za Republiku Hrvatsku koja dovodi do poboljšanja kvalitete života, izgradnje socijalnog kapitala, osobnog razvoja, do aktivnog uključivanja osoba u društvena zbivanja te do razvoja humanijega i ravnopravnijega demokratskog društva.
(2) Volontiranjem se doprinosi društvenom razvoju, građanskom sudjelovanju, socijalnoj koheziji i socijalnom uključivanju.

(3) Volontiranjem se stječu iskustva i razvijaju kompetencije potrebne i korisne za aktivno sudjelovanje u društvu, osobni razvoj i osobnu dobrobit.

(4) Djecu i mlade u odgojno-obrazovnom sustavu Republike Hrvatske te u neformalnim oblicima učenja potrebno je upoznati s vrijednostima, ulogom i značajem volontiranja, omogućiti im stjecanje iskustva volontiranja, te kroz građanski odgoj i obrazovanje razviti cjelovitu osposobljenost za volontiranje, društvenu solidarnost i aktivno građanstvo.

Članak 3.

(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, smatra dobrovoljno ulaganje osobnog vremena, truda, znanja i vještina kojima se obavljaju usluge ili aktivnosti za dobrobit druge osobe ili zajednice, a obavljaju ih osobe na način predviđen ovim Zakonom, bez postojanja uvjeta isplate novčane nagrade ili potraživanja druge imovinske koristi za obavljeno volontiranje, ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Dugotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja redovito i kontinuirano, najmanje dva puta mjesečno u razdoblju od najmanje tri mjeseca bez prekida.

(3) Kratkotrajno volontiranje je ono koje volonter obavlja jednokratno ili povremeno u vremenski ograničenom trajanju.

(4) Volontiranje u kriznim situacijama je volontiranje koje volonter obavlja u situacijama koje nalažu hitnost i u izvanrednim društvenim situacijama.

(5) Volontiranje poslovnog subjekta je volontiranje koje poslovni subjekt, koji posluje s ciljem stjecanja dobiti, provodi za dobrobit zajednice, obvezno u suradnji s organizatorima volontiranja iz članka 7. ovoga Zakona, a koje njegovi zaposlenici obavljaju dobrovoljno i koje ne predstavlja njihovu radnu obvezu.

(6) Izrazi koji se koriste u ovom Zakonu, a imaju rodno značenje, odnose se jednako na muški i ženski rod.

Članak 4.

Briše se.

Članak 5.

(1) Volontiranjem se, u smislu ovoga Zakona, ne smatra:
– dobrovoljno obavljanje usluga ili aktivnosti koje su u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim obvezama,
– obavljanje usluga ili aktivnosti za koje postoji uvjet isplate ili potraživanja novčane nagrade odnosno druge imovinske koristi, a koje se obavljaju bez zasnivanja radnog odnosa,
– obavljanje poslova koji, s obzirom na narav i vrstu rada te ovlasti poslodavca, imaju obilježja poslova za koje se zasniva radni odnos,
– stručno osposobljavanje za rad bez zasnivanja radnog odnosa uređeno posebnim propisima,
– obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna ugovorna strana obvezna pružiti drugoj ugovornoj strani na temelju ugovora, osim ugovora o volontiranju,
– obavljanje usluga ili aktivnosti koje je jedna osoba obvezna pružiti drugoj osobi na temelju zakona ili drugih propisa,
– izvršavanje obveza sukladno sudskim odlukama i presudama,
– obavljanje usluga ili aktivnosti koje su uobičajene u obiteljskim, prijateljskim ili susjedskim odnosima,

– odrađivanje pripravničkog staža i drugi oblici osposobljavanja osoba koje se prvi put zapošljavaju u zanimanju za koje su se školovale, odnosno koje na taj način stječu radno iskustvo koje je zakonom ili drugim propisom utvrđeno kao uvjet za obavljanje poslova radnog mjesta zanimanja za koje su se školovale.
(2) Obavljanje usluga ili aktivnosti koje se ovim Zakonom smatraju volontiranjem ne uključuje besplatno i nepovratno davanje imovine, novca ili besplatno davanje na uporabu pokretnina i nekretnina.

Članak 6.

(1) Volonter je, sukladno odredbama ovoga Zakona, fizička osoba koja volontira u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, sukladno važećim nacionalnim i međunarodnim propisima, ako drugačije nije uređeno ovim Zakonom.
(2) Maloljetni volonter je osoba mlađa od 18 godina koja volontira u Republici Hrvatskoj ili u inozemstvu, sukladno odredbama ovoga Zakona.

Članak 7.

(1) Volontiranje organizira organizator volontiranja.
(2) Organizator volontiranja u smislu ovoga Zakona može biti udruga, zaklada, ustanova i svaka druga pravna osoba iz čijeg osnivačkog akta proizlazi da nije osnovana s ciljem stjecanja dobiti (neprofitna pravna osoba).
(3) Organizator volontiranja iz stavka 2. ovoga članka volontere može uključivati samo u one aktivnosti koje su usmjerene ka zajedničkoj dobrobiti.
(4) Državna tijela i tijela jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave mogu biti organizatori volontiranja sukladno odredbama ovoga Zakona, drugim propisima i preuzetim međunarodnopravnim obvezama.

(5) Organizator volontiranja izrađuje program volontiranja kojim utvrđuje potrebu za uključivanjem volontera, vrstu aktivnosti, odnosno usluga, način i postupke pružanja tih usluga te druge elemente od važnosti za provedbu programa volontiranja.

(6) Za provedbu programa volontiranja organizator volontiranja je u okviru svoje organizacije dužan odrediti koordinatora volontera koji je zadužen za učinkovito upravljanje programom volontiranja pri čemu: nadgleda uključivanje volontera u organizaciju, osigurava kvalitetu procesa upravljanja volonterima, usmjerava interakciju između volontera i svih unutarnjih i vanjskih dionika organizacije te je odgovoran za dokumentiranje i osiguranje priznanja volonterskog doprinosa u postizanju ciljeva organizatora volontiranja.

(7) Ustanove kojima je osnivač fizička osoba mogu biti organizatori volontiranja samo u dijelu neprofitnih aktivnosti.

(8) Pri provođenju programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja za određivanje pojma organizatora volontiranja i drugih pojmova vezanih uz volontiranje mjerodavna su i odgovarajuća programska pravila.

Članak 8.

Korisnik volontiranja je fizička ili pravna osoba koja prima usluge volontera.

Članak 8.a

(1) Program volonterskog centra je program kroz koji organizacije civilnoga društva posreduju između volontera, organizatora volontiranja i zajednice, pružajući potporu u organiziranju, koordiniranju i provedbi volonterskih aktivnosti, pružaju relevantne informacije iz područja volonterstva i promiču vrijednosti volontiranja, provode izobrazbu iz područja upravljanja volonterskim programom, promoviraju primjere dobre prakse te poduzimaju druge aktivnosti s ciljem jačanja volonterstva u zajednici u kojoj djeluju.

(2) Sredstva za provedbu programa volonterskih centara osiguravaju se u državnom proračunu u financijskom planu tijela državne uprave nadležnog za volonterstvo, a raspodjeljuju temeljem propisa kojim se određuju kriteriji, mjerila i postupci financiranja i ugovaranja programa i projekata od interesa za opće dobro koje provode udruge.

2. TEMELJNA NAČELA VOLONTIRANJA

Načelo zabrane diskriminacije volontera i korisnika volontiranja

Članak 9.

(1) Organizator volontiranja dužan je postupati prema volonterima u skladu s načelom jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i druga osobna obilježja te ostale osnove predviđene propisima kojima se uređuje materija suzbijanja diskriminacije ako drukčije ne proizlazi iz prirode volonterske aktivnosti, mogućnosti volontera ili ako nije drukčije uređeno ovim Zakonom.
(2) Organizator volontiranja i volonter dužni su postupati prema fizičkim osobama korisnicima volontiranja prema načelu jednakih mogućnosti za sve osobe bez obzira na: dob, rasu, boju kože, jezik, vjeru, spol, spolnu orijentaciju, rod i rodno izražavanje, političko ili drugo uvjerenje, nacionalno ili socijalno podrijetlo, imovinsko stanje, naobrazbu, društveni položaj, bračno stanje, obiteljske obveze, članstvo ili ne članstvo u političkoj stranci, udruzi ili sindikatu, zdravstveno stanje, invaliditet i druga osobna obilježja te ostale osnove predviđene propisima kojima se uređuje materija suzbijanja diskriminacije.

Načelo zaštite korisnika volontiranja

Članak 10.

(1) Organizatori volontiranja dužni su posvetiti osobitu pažnju izboru i edukaciji volontera koji volontiraju sa sljedećim skupinama korisnika volontiranja: djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti, uz posjedovanje osobnih znanja, iskustava i sposobnosti za rad s tim skupinama korisnika volontiranja.

(2) U slučaju volontiranja s korisnicima iz stavka 1. ovoga članka, organizatori volontiranja dužni su osigurati primjerenu stručnu pomoć i nadzor nad radom volontera.

(3) Volontiranje kojim se pružaju usluge djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti nije dopušteno:

– osobama kojima traje sigurnosna mjera obveznog psihijatrijskog liječenja, obveznog liječenja od ovisnosti, obveznog psihosocijalnog tretmana, zabrane obavljanja određene dužnosti ili djelatnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja, zabrane približavanja, uznemiravanja, uhođenja ili udaljenja iz zajedničkog kućanstva,

– osobama kojima traje sigurnosna mjera zabrane obavljanja zvanja, djelatnosti ili dužnosti koja je u vezi s djelatnosti volontiranja izrečena sukladno zakonu kojim se uređuju kaznena djela i kaznenopravne sankcije,

– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv života i tijela, protiv osobne slobode, kaznenih djela protiv spolne slobode, kaznenih djela spolnog zlostavljanja i iskorištavanja djeteta, kaznenih djela protiv braka, obitelji i djece, osim ako je nastupila rehabilitacija sukladno posebnom propisu,

– osobama koje su pravomoćno osuđene ili se protiv njih vodi kazneni postupak za neko od kaznenih djela protiv spolne slobode i spolnog ćudoređa, osim ako je nastupila rehabilitacija sukladno posebnom propisu,

– osobama prema kojima je izrečena prekršajnopravna sankcija propisana zakonom kojim se uređuje zaštita od nasilja u obitelji.

(4) Organiziranje volontiranja nije dopušteno organizatorima volontiranja iz članka 7. ovoga Zakona ako kod njihovih odgovornih osoba postoje okolnosti iz stavka 3. ovoga članka.

(5) U slučaju volontiranja iz članka 27. stavka 2. ovoga Zakona, organizator volontiranja dužan je osigurati stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja tijekom čitavog vremena volontiranja.

(6) U slučaju volontiranja iz članka 27. stavka 3. ovoga Zakona, organizator volontiranja dužan je osigurati stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem te osigurati da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja dok organizator volontiranja ne pribavi posebno uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije te druge dokaze da ne postoje okolnosti iz stavka 3. ovoga članka.

Načelo zabrane iskorištavanja volontera

Članak 11.

(1) Zabranjeno je volontiranje kojim se u cijelosti zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi.

(2) Nije dopušteno volontiranje u trajanju duljem od 38 sati tjedno u razdoblju duljem od tri mjeseca bez prekida od najmanje tri mjeseca, kao ni dugotrajno ili kontinuirano izvršavanje volonterskih poslova koji bi inače predstavljali naplatne ugovorne odnose.

(3) Iznimno, volontiranje iz stavaka 1. i 2. ovoga članka dopušteno je u slučaju nastanka posebnih okolnosti koje podrazumijevaju događaj ili određeno stanje koje se nije moglo predvidjeti i na koje se nije moglo utjecati, a koje može ugroziti ili ugrožava život i zdravlje građana, imovinu veće vrijednosti, znatno narušava okoliš, narušava gospodarsku aktivnost ili uzrokuje znatnu gospodarsku štetu, a slijedom kojeg su na određenom području aktivirane operativne snage sustava civilne zaštite, sukladno posebnom propisu.

(4) Zabranjeno je volontere iskorištavati i zloupotrebljavati u svrhu stjecanja ili povećanja profita ili stjecanja osobne koristi.

Načelo zaštite maloljetnih volontera

Članak 12.

(1) Dijete koje je navršilo 15 godina života (u daljnjem tekstu: maloljetni volonter) može sklopiti ugovor o volontiranju i volontirati samo uz pisanu suglasnost zakonskog zastupnika.

(2) Maloljetni volonter smije volontirati isključivo na aktivnostima ili pružanjem usluga primjerenim njegovoj dobi, tjelesnom, psihičkom i moralnom stupnju razvoja i vještinama koje ne predstavljaju rizik za njegovo zdravlje, razvoj i uspjeh u izvršavanju školskih obveza.

(3) Volontiranje maloljetnog volontera obavlja se uz obvezni nadzor i podršku organizatora volontiranja, korisnika volontiranja, zakonskog zastupnika maloljetnog volontera te drugih odraslih osoba.

(4) Organizator volontiranja mora osobitu pažnju posvetiti zaštiti dobrobiti, zdravlja, ćudoređa maloljetnog volontera te osigurati odgovarajuće uvjete prikladne njegovoj dobi te nadzor i podršku stručne osobe.

(5) Maloljetni volonter ne smije biti izložen:

– volontiranju izvan granica Republike Hrvatske bez suglasnosti zakonskog zastupnika te bez pratnje zakonskog zastupnika ili organizatora volontiranja

– volontiranju povezanom s teškim tjelesnim naporom ili rizicima koji ugrožavaju ili bi mogli ugroziti njegov život, zdravlje, ćudoređe, razvoj ili izvršavanje školskih obveza.

(6) Maloljetni volonter ima sva prava volontera određena ovim Zakonom.

(7) Maloljetni volonter može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje zakonskog zastupnika.

Odgoj za volontiranje

Članak 13.

(1) Dijete koje nije navršilo 15 godina života (u daljnjem tekstu: dijete volonter) može biti uključeno u obavljanje odgojno-obrazovnih volonterskih aktivnosti kao aktivnosti usmjerenih zajedničkom dobru i odgoju za volontiranje samo u svrhu odgoja i obrazovanja na način koji pridonosi njegovu razvoju i socijalizaciji i ako je organizator volontiranja odgojno-obrazovna ustanova, ustanova socijalne skrbi ili druga pravna osoba koja organizira volontiranje u odgojne i obrazovne svrhe uz suglasnost nadležnih tijela državne uprave, odgojno-obrazovnih ustanova ili ustanova socijalne skrbi ili koja za provođenje aktivnosti odgoja za volontiranje ima sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja.

(2) U slučaju iz stavka 1. ovoga članka organizator volontiranja obvezno pribavlja pisanu suglasnost zakonskog zastupnika djeteta volontera.

(3) Djetetu volonteru nije dopušteno obavljati volonterske aktivnosti ili usluge u razdoblju između 23 sata i 6 sati.

(4) Dijete volonter može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje zakonskog zastupnika.

(5) Kada odgojno-obrazovna ustanova provodi odgoj za volontiranje u suradnji s neprofitnom pravnom osobom koja u tu svrhu nema sklopljen sporazum s nadležnim tijelom iz područja obrazovanja, dužna je po službenoj dužnosti pribaviti dokaz da osobi ovlaštenoj za zastupanje neprofitne pravne osobe nije izrečena sigurnosna mjera iz članka 10. stavka 3. podstavaka 1. i 2. ovoga Zakona, da nije osuđena za kaznena djela iz članka 10. stavka 3. podstavaka 3. i 4. ovoga Zakona, da se protiv nje ne vodi kazneni postupak za ta kaznena djela i da joj nije izrečena prekršajnopravna sankcija za nasilje u obitelji.

(6) Osoba ovlaštena za zastupanje neprofitne pravne osobe dužna je odgojno-obrazovnoj ustanovi dostaviti popis osoba odgovornih za koordinaciju i provođenje aktivnosti u okviru neprofitne pravne osobe.

(7) Ako zadaci osoba iz stavka 6. ovoga članka vezani uz provođenje aktivnosti odgoja za volontiranje uključuju kontakt s djetetom volonterom, odgojno-obrazovna ustanova dužna je prije početka provođenja aktivnosti pribaviti dokaz iz stavka 5. ovoga članka i za te osobe, uz njihovu suglasnost.

Načelo inkluzivnog volontiranja

Članak 14.

(1) Organizator volontiranja dužan je osobitu pozornost posvetiti osiguranju jednakih uvjeta volontiranja, s posebnim naglaskom na uključivanje pripadnika socijalno isključenih skupina stanovništva i osoba u riziku od socijalne isključenosti, a s ciljem njihova uključivanja u društvo i socijalnog osnaživanja.

(2) U slučaju kada su volonteri pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva, organizator volontiranja dužan je osigurati adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba.

(3) Za osobu lišenu poslovne sposobnosti u dijelu samostalnog poduzimanja radnji koje se odnose na sklapanje ugovora, ugovor o volontiranju sklapa skrbnik u pisanom obliku uz uvažavanje mišljenja volontera štićenika.

(4) Kada volontiranje prelazi opseg poslovne sposobnosti osobe lišene poslovne sposobnosti, ta osoba može prestati obavljati volonterske aktivnosti u bilo kojem trenutku bez suglasnosti, ali uz znanje skrbnika.

Načelo besplatnosti volontiranja

Članak 15.

(1) Volonter ne može volontiranje uvjetovati ispunjenjem neke činidbe (davanja, činjenja, propuštanja ili trpljenja) ili stjecanjem imovine, novčane nagrade ili koristi.
(2) Novčanom nagradom ili imovinskom koristi za volontere ne smatraju se:
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene za plaćanje radne odjeće, opreme i predmeta za zaštitu potrebnih za volontiranje,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova putovanja, smještaja i prehrane koji nastanu u vezi s volontiranjem,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova prehrane, zbrinjavanja i obuke životinje u vlasništvu volontera koja sudjeluje u aktivnostima ili uslugama volontiranja,
– novčane naknade isplaćene u svrhu plaćanja medicinskih usluga i cjepiva primljenih u svrhu obavljanja volontiranja,
– novčane naknade isplaćene za troškove edukacije izvan školskog sustava potrebne za volontiranje,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene u svrhu troškova koji nastanu u vezi s izvršavanjem volonterskih usluga i aktivnosti,
– novčane naknade isplaćene za premije osiguranja volontera za slučaj smrti, tjelesne ozljede ili profesionalne bolesti tijekom volontiranja, odnosno novčane naknade u svrhu osiguranja odgovornosti za štetu nastalu kod organizatora volontiranja ili treće osobe,
– dnevnica za putovanja isplaćena volonterima, uz uvjet da iznos dnevnice ne premašuje iznos dnevnice propisane za državne službenike,
– novčana sredstva isplaćena u svrhu naknade troškova pribavljanja dokumenata ili plaćanja pristojbi nužnih za omogućavanje volontiranja,
– računom potvrđene novčane naknade isplaćene za druge troškove koji nastanu u vezi s obavljanjem volonterskih usluga i aktivnosti,
– isplaćeni novčani iznosi dobitnicima Državne nagrade za volontiranje i drugih nagrada za volontiranje koje ne isplaćuje organizator volontiranja,

– naknade i troškovi isplaćeni u sklopu programa Europske unije i međunarodnih programa koji se odnose na financiranje programa volontiranja.

Načelo dobrovoljnosti i solidarnosti volontiranja

Članak 16.

(1) Volontiranje je dobrovoljno i solidarno obavljanje aktivnosti ili usluga slobodnom voljom volontera.
(2) Obavljene aktivnosti ili usluge koje nisu učinjene slobodnom voljom volontera ili na način predviđen ovim Zakonom ne smatraju se volontiranjem.

Načelo transnacionalnosti volontiranja

Članak 17.

(1) Državljani Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu imaju sva prava i obveze predviđene ovim Zakonom i preuzetim međunarodnopravnim obvezama.
(2) Organizator volontiranja je obvezan ugovoriti prava iz ovoga Zakona za državljane Republike Hrvatske koji će volontirati u inozemstvu.
(3) Stranci i osobe kojima je odobrena međunarodna zaštita mogu volontirati u Republici Hrvatskoj sukladno odredbama ovoga Zakona, zakona kojim se uređuje ulazak, kretanje, boravak i pravo na rad stranaca u Republici Hrvatskoj, zakona kojim se uređuje status, prava i obveze osoba s odobrenom međunarodnom zaštitom i drugim propisima Republike Hrvatske te preuzetim međunarodnopravnim obvezama.
(4) Stranci mogu volontirati u Republici Hrvatskoj reguliranjem boravka sukladno odredbama Zakona o strancima.
(5) Ugovor o volontiranju koji zaključi volonter stranac u pisanu obliku i sukladno ovom Zakonu smatra se dokazom o opravdanosti privremenog boravka.

3. TIJELO NADLEŽNO ZA PROVEDBU ZAKONA I SAVJETODAVNO TIJELO

Članak 18.

(1) Tijelo nadležno za provedbu ovoga Zakona je tijelo državne uprave u čijem je djelokrugu volonterstvo (u daljnjem tekstu: Nadležno tijelo).
(2) Nadležno tijelo obavlja sljedeće poslove:
– osigurava provedbu ovoga Zakona i drugih propisa koji proistječu iz ovoga Zakona,
– prati stanje u području volonterstva te predlaže poduzimanje odgovarajućih mjera,
– prikuplja podatke o broju organizatora volontiranja, broju volontera u Republici Hrvatskoj i broju državljana Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu, kao i druge podatke na temelju godišnjih izvješća organizatora volontiranja,
– saziva prvu sjednicu Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva,
– poduzima druge mjere i poslove radi razvoja volonterstva i provedbe ovoga Zakona.

Članak 19.

Nacionalni odbor za razvoj volonterstva (u daljnjem tekstu: Odbor) je savjetodavno tijelo Vlade Republike Hrvatske čiji rad je javan i koje provodi mjere i aktivnosti s ciljem promicanja i daljeg razvoja volonterstva, a osobito:
– predlaže mjere za unapređenje položaja volontera u društvu,
– u suradnji s nadležnim tijelima predlaže propise o pogodnostima za volontere,
– odlučuje o dodjeli državne nagrade za volontiranje,
– daje inicijativu za donošenje ili izmjenu propisa kojima se uređuje volonterstvo,
– donosi Etički kodeks volontiranja,
– poduzima druge aktivnosti usmjerene razvoju volonterstva,
– obavlja druge mjere i aktivnosti utvrđene ovim Zakonom.

Članak 20.

U ostvarivanju svojih zadaća Odbor neposredno surađuje s Uredom za udruge, Savjetom za razvoj civilnoga društva, Savjetom za mlade i drugim tijelima Vlade Republike Hrvatske, tijelima državne uprave, Nacionalnom zakladom za razvoj civilnoga društva, tijelima jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave i organizacijama civilnoga društva.

Članak 21.

(1) Odbor ima 21 člana, a svaki član ima zamjenika.

(2) Odbor čine:

– predstavnik Nadležnog tijela,

– predstavnik Ureda za udruge,

– predstavnik Ureda za ljudska prava i prava nacionalnih manjina,

– predstavnik Nacionalne zaklade za razvoj civilnoga društva,

– predstavnik tijela državne uprave nadležnog za obrazovanje,

– predstavnik tijela državne uprave nadležnog za zdravstvo,

– predstavnik tijela državne uprave nadležnog za mlade,

– predstavnik tijela državne uprave nadležnog za civilnu zaštitu,

– predstavnik tijela državne uprave nadležnog za turizam i sport,

– predstavnik Agencije za mobilnost i programe Europske unije,

– osam predstavnika organizatora volontiranja i/ili organizacija civilnoga društva koje se bave razvojem volonterstva,

– tri nezavisna stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom na prijedlog jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave.

Članak 22.

(1) Članove i zamjenike članova Odbora imenuje Vlada Republike Hrvatske.

(2) Članovi Odbora i njihovi zamjenici imenuju se na rok od četiri godine i mogu biti ponovno imenovani.

(3) Kriterije za izbor i način izbora predstavnika organizatora volontiranja i/ili organizacija civilnoga društva koje se bave razvojem volonterstva i predstavnika nezavisnih stručnjaka koji se bave volonterstvom i civilnim društvom na prijedlog jedinica lokalne i područne (regionalne) samouprave odredit će čelnik Nadležnog tijela odlukom.

(4) Članovi Odbora biraju predsjednika većinom glasova svih članova Odbora.

(5) Predstavnik Nadležnog tijela ujedno je i potpredsjednik Odbora.

(6) Članovi Odbora koji nisu zaposlenici tijela državne uprave, ureda Vlade Republike Hrvatske, javnih ustanova, pravosudnih tijela i drugih pravnih osoba koje se prvenstveno financiraju iz sredstava državnog proračuna imaju pravo na naknadu opravdanih troškova nastalih sudjelovanjem u radu Odbora.

(7) Odbor donosi Poslovnik o radu na prvoj sjednici i Akcijski plan djelovanja za mandatno razdoblje.

4. ETIČKI KODEKS VOLONTIRANJA

Članak 23.

(1) Odbor će posebnom odlukom, uz suglasnost Nadležnog tijela, donijeti Etički kodeks volontiranja (u daljnjem tekstu: Kodeks).
(2) Postupak donošenja Kodeksa je javan.
(3) Javnost postupka donošenja Kodeksa osigurava se uključivanjem svih zainteresiranih subjekata u javnu raspravu tijekom postupka donošenja Kodeksa.
(4) Kodeks propisuje pravila ponašanja volontera, organizatora volontiranja i korisnika volontiranja sukladno načelima volontiranja iz ovoga Zakona.
(5) Kodeks se objavljuje u »Narodnim novinama«.
(6) Svaki organizator volontiranja može donijeti vlastita etička načela koja proizlaze iz njegove djelatnosti, a koja nisu u suprotnosti s Kodeksom, temeljnim načelima volontiranja iz ovoga Zakona, te domaćim i međunarodnim propisima koji uređuju volontiranje.

5. DRŽAVNA NAGRADA ZA VOLONTIRANJE

Članak 24.

(1) Državna nagrada za volontiranje (u daljnjem tekstu: nagrada) najviše je priznanje što ga Republika Hrvatska svake godine dodjeljuje za volontiranje, doprinos promicanju volonterstva i druge volonterske aktivnosti.
(2) Nagrada se dodjeljuje prema Pravilniku o Državnoj nagradi za volontiranje, a na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva.
(3) O dodjeli nagrada iz stavka 1. ovoga članka odlučuje Odbor.
(4) Sredstva za dodjeljivanje nagrade i materijalne troškove svake se godine osiguravaju u proračunu Republike Hrvatske i vode se na računu Nadležnog tijela.
(5) Nadležno tijelo na prijedlog Nacionalnog odbora za razvoj volonterstva Pravilnikom o Državnoj nagradi za volontiranje pobliže propisuje postupak za dodjelu nagrade, kategorije u kojima će se nagrada dodjeljivati, kriterije za dodjelu nagrade te druga pitanja vezana za dodjelu, izgled i sadržaj nagrade.

6. UGOVOR O VOLONTIRANJU

Članak 25.

(1) Ugovorom o volontiranju volonter te organizator volontiranja ugovaraju međusobna prava i obveze i specifičnosti potrebne za pojedinačnu volontersku aktivnost ili pružanje pojedine volonterske usluge.
(2) Ugovor o volontiranju može uključivati prava, obveze te potpis i drugih ugovornih strana koje imaju posebne interese za specifični oblik volontiranja.

Članak 26.

(1) Ugovor o volontiranju zaključuje se usmeno ili u pisanom obliku.

(2) O ugovoru zaključenom usmeno, organizator volontiranja dužan je na zahtjev volontera izdati pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru.
(3) Zaključivanje ugovora o volontiranju u pisanom obliku obvezno je u slučajevima:
– volontiranja povezanog s povećanim rizicima za život i zdravlje volontera,
– volontiranja stranih državljana u Republici Hrvatskoj,
– volontiranja državljana Republike Hrvatske u inozemstvu, a koje organiziraju ili suorganiziraju organizatori volontiranja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj,
– dugotrajnog volontiranja,
– volontiranja s djecom, osobama s invaliditetom, starim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti,
– kad volonter to zahtijeva,
– u drugim slučajevima određenima ovim Zakonom.

Članak 27.

(1) Bitni sastojci ugovora o volontiranju su podaci o:
– ugovornim stranama te njihovu prebivalištu, odnosno sjedištu,
– mjestu volontiranja i vremenu trajanja volontiranja,
– volonterskim aktivnostima ili uslugama koje će obavljati,
– pravima i obvezama volontera i organizatora volontiranja,

– osobnoj sigurnosti volontera tijekom volontiranja u skladu s odredbama ovoga Zakona,

– načinu osiguravanja ugovorenih prava volontera,

– načinima prestanka ugovora o volontiranju.
(2) U slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti, obvezni sastavni dio ugovora o volontiranju je pisana izjava volontera da ne postoje okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona.
(3) U slučaju dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti, obvezni sastavni dio ugovora o volontiranju je pisana izjava volontera da ne postoje okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona, a organizator volontiranja dužan je, uz pisanu suglasnost volontera, pribaviti posebno uvjerenje o podacima iz kaznene evidencije sukladno posebnom propisu, te druge dokaze da ne postoje okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona.
(4) Ugovor o volontiranju može sadržavati i druge sastojke bitne za pojedini specifični oblik volontiranja u određenom vremenskom razdoblju ili na određenom mjestu.

Članak 28.

Ugovor o volontiranju prestaje:
– smrću volontera,
– kad organizator volontiranja prestane djelovati bez pravnog sljednika,
– istekom roka na koji je ugovor sklopljen ili ispunjenjem ugovornih uvjeta,
– sporazumnim raskidom,

– jednostranim raskidom,

– nastupanjem okolnosti iz članka 10. stavka 2. ovoga Zakona,
– iz drugih razloga određenima ugovorom o volontiranju,
– u drugim slučajevima određenima ovim Zakonom.

Članak 29.

(1) Volonter, odnosno njegov zakonski zastupnik uvijek može jednostrano raskinuti ugovor o volontiranju i prestati volontirati, osim kad bi to izazvalo izravnu i trenutačnu štetu organizatoru volontiranja, korisnicima volontiranja ili trećim osobama ako ovim Zakonom nije drukčije određeno.
(2) Organizator volontiranja može raskinuti ugovor o volontiranju:
– kad prestane potreba za volontiranjem,
– kad nije u mogućnosti osigurati uvjete za dalje volontiranje,
– kad utvrdi da volonter ne ispunjava ugovorene obveze,
– u slučajevima kršenja dopunskih etičkih pravila donesenih za pojedine oblike volontiranja,
– u slučajevima predviđenima Kodeksom,
– kad se ispuni uvjet određen ugovorom o volontiranju.

7. PRAVA I OBVEZE VOLONTERA I ORGANIZATORA VOLONTIRANJA

Članak 30.

(1) Svatko tko volontira sukladno odredbama ovoga Zakona ima status volontera.

(2) Nikoga se ne može zakonom isključiti iz volontiranja po njegovom izboru ukoliko se tijekom volontiranja poštuju ljudska prava i doprinosi zajedničkoj dobrobiti, osim na način i u okviru propisanom ovim Zakonom.

(3) Volonter ima pravo:
– na pisanu potvrdu o volontiranju,
– na sklapanje ugovora o volontiranju u pisanom obliku, ako to zatraži,
– na upoznavanje s Kodeksom i etičkim normama bitnima za pojedini oblik volontiranja,
– na prikladnu edukaciju s ciljem poboljšanja kvalitete obavljenih aktivnosti i pruženih usluga, a osobito ako to zahtijeva narav volonterskih aktivnosti i usluga koje se pružaju,
– na stručnu pomoć i podršku tijekom volontiranja,
– na upoznavanje s uvjetima volontiranja, aktivnostima koje će obavljati, uslugama koje će pružati i pravima koja im pripadaju na temelju ovoga Zakona i drugih propisa kao i općih akata organizatora volontiranja, a u slučaju sklapanja usmenog ugovora o tome daje izjavu u pisanom obliku,
– na naknadu ugovorenih troškova nastalih u vezi s volontiranjem,
– na primjerene i sigurne uvjete rada u skladu s naravi volonterskih aktivnosti koje obavlja,
– na zaštitnu opremu u skladu s naravi volonterskih aktivnosti koje obavlja i usluga koje pruža,
– upoznati se s opasnostima vezanima uz specifični oblik volontiranja koje obavlja,
– na dnevni odmor u ugovorenom trajanju,
– na zaštitu privatnosti i osobnih podataka,
– sudjelovati u odlučivanju o pitanjima u vezi s volontiranjem sukladno mogućnostima organizatora volontiranja i obliku volontiranja,

– kod volontiranja u inozemstvu ili primanja volontera iz inozemstva, na naknadu ugovorenih troškova od strane organizatora i transparentan postupak dobivanja vize,

– na detaljni opis poslova i aktivnosti volontiranja,

– pravo na stjecanje novih znanja, vještina i kompetencija kroz volontiranje,

– pravo na priznavanje vještina, kompetencija i iskustva stečenog volontiranjem,

– pravo na potvrdu o kompetencijama stečenim kroz volontiranje u slučajevima dugotrajnog volontiranja, ukoliko takvu zatraži.
(4) Opravdana odsutnost s volontiranja ne može biti razlog za gubitak bilo kojeg prava volontera.
(5) Posebna prava volontera, koja nisu određena ovim Zakonom, mogu se odrediti ugovorom o volontiranju.

Članak 31.

(1) Volonter je obvezan:
– volontirati u skladu sa stručnim propisima i etičkim pravilima, te po primljenim uputama organizatora volontiranja,
– čuvati poslovnu ili profesionalnu tajnu i povjerljive i osobne podatke o organizatoru ili korisniku volontiranja,
– odbiti volontiranje koje je suprotno propisima,

– poštivati integritet, misiju, ciljeve i vrijednosti organizatora volontiranja,

– surađivati sa drugim volonterima i zaposlenicima organizatora volontiranja kako bi se osigurao kvalitetan prijenos znanja i iskustva po završetku volontiranja,

– prilikom početka, tijeka i prekida volontiranja paziti da svojim postupcima ne prouzroči štetu organizatoru ili korisniku volontiranja.

(2) Volonter je obvezan izvršavati upute organizatora volontiranja, osim uputa u vezi s volontiranjem koje su:

– opasne za život i zdravlje volontera ili drugih osoba,

– volonteru moralno neprihvatljive,

– u suprotnosti s ugovorom o volontiranju.

(3) Ako izvršavanje upute može uzrokovati štetu volonteru, korisnicima volontiranja ili trećim osobama, volonter je dužan na to upozoriti organizatora volontiranja.

(4) Volonter ne odgovara za prouzrokovanu štetu ako je prethodno upozorio organizatora volontiranja na moguću opasnost.

Članak 31.a

Organizatori volontiranja imaju pravo:

– na savjetovanje i sudjelovanje u postupcima donošenja odluka na svim razinama kad u području volontiranja, u svojstvu dionika, predstavljaju interese i potrebe volontera,

– na izbor volontera u skladu sa svojom misijom i vizijom, kao i vještinama i profilu volontera kad priroda volontiranja to zahtijeva,

– biti pravodobno obaviješteni o prekidu volontiranja od strane volontera,

– biti upoznati s načinima praćenja i procjene kompetencija stečenih volontiranjem.

Članak 32.

(1) Organizator volontiranja je obvezan:
– poštovati prava volontera,
– izvršiti obveze prema volonterima,
– osigurati uvjete za poštovanje prava volontera,
– izdati volonteru pisanu potvrdu o volontiranju te u nju upisati podatke propisane ovim Zakonom,
– osigurati materijale i sredstava za obavljanje volonterskih aktivnosti,
– osigurati isplatu ugovorenih troškova volonteru,
– osigurati volonteru tajnost osobnih podataka i zaštitu privatnosti,
– osigurati druge uvjete i poštivati prava propisana ovim Zakonom,

– ustanoviti uključiv i učinkovit postupak izbora volontera koji će omogućiti uključivanje različitih skupina te osobito poticati volontiranje socijalno isključenih skupina,

– razviti standarde kvalitete koji osiguravaju pripremu i izvješćivanje, nude osobno vođenje i podršku, nadzor i mentorstvo kroz čitav tijek volontiranja kao i jasne sustave vrjednovanja i praćenja, poželjno kroz razvoj sustava osiguranja kvalitete,

– promicati volontiranje i njegov doprinos društvu i pojedincu,

– omogućiti volonteru sudjelovanje u donošenju odluka o volonterskoj aktivnosti odnosno uslugama i osjećaj pripadnosti projektu,

– omogućiti volonteru pokretanje vlastitih inicijativa u skladu s misijom i vizijom organizatora volontiranja i provođene aktivnosti odnosno usluge,

– omogućiti volonteru stjecanje vještina i kompetencija te iskustva u području u kojem volontira,

– omogućiti ili zagovarati uvođenje alata za priznavanje kompetencija, vještina i iskustava stečenih volontiranjem, a u suradnji s obrazovnim ustanovama i poslodavcima.
(2) Organizator volontiranja je obvezan volontera osigurati od profesionalne bolesti i posljedica nesreće za vrijeme volontiranja u slučaju:
– volontiranja u uvjetima opasnim za život i zdravlje volontera;
– kad je tako ugovoreno.

Članak 33.

(1) Organizator volontiranja je dužan izvijestiti Nadležno tijelo o obavljenim uslugama ili aktivnostima iz članka 3. ovoga Zakona.
(2) Sadržaj izvješća iz stavka 1. ovoga članka, rokove za dostavljanje izvješća i druge podatke bitne za izvješće, propisuju se Pravilnikom o sadržaju izvješća o obavljenim uslugama ili aktivnostima organizatora volontiranja kojeg donosi čelnik Nadležnog tijela.

Članak 34.

(1) Potvrda o volontiranju sadrži: osobne podatke o volonteru, podatke o vremenu volontiranja, edukaciji, kratak opis volonterskih aktivnosti, te ostale specifičnosti pojedinog oblika volontiranja.
(2) Potvrda o volontiranju, osim podataka iz stavka 1. ovoga članka, sadrži i potpis osobe ovlaštene za zastupanje organizatora volontiranja kojim se jamči točnost navedenih podataka.

(3) Potvrda o volontiranju valjana je i ako je izdana elektroničkim putem, sukladno propisu kojim se uređuje elektronički potpis.
(4) Potvrda o volontiranju koja sadrži podatke i druge sastavne dijelove iz stavka 1. i 2. ovoga članka je dokaz ugovornog odnosa, bez obzira na oblik u kojemu je ugovor o volontiranju sklopljen.
(5) Organizator volontiranja može izdavati iskaznice, knjižice i druge dokumente radi dokazivanja volonterskog statusa, a oni se mogu smatrati potvrdom o volontiranju ako sadrže podatke i elemente iz stavka 1. i 2. ovoga članka.
(6) Državljanima Republike Hrvatske koji volontiraju u inozemstvu organizatori volontiranja sa sjedištem u Republici Hrvatskoj dužni su izdati potvrdu o volontiranju, ukoliko sudjeluju u provedbi odnosne volonterske aktivnosti.

(7) U slučaju kratkotrajnog volontiranja organizator volontiranja dužan je izdati potvrdu o volontiranju samo ukoliko volonter to zatraži.

Članak 34.a

(1) Na zahtjev volontera organizator volontiranja dužan je izdati potvrdu o kompetencijama stečenim volontiranjem, ukoliko se radilo o dugotrajnom volontiranju.

(2) Nadležno tijelo uz savjetovanje s Nacionalnim odborom za razvoj volonterstva donosi okvirne kriterije o priznavanju kompetencija, vještina i iskustava stečenih volontiranjem kojima definira okvirni sadržaj potvrde o kompetencijama stečenim volontiranjem. Okvirni kriteriji i okvirni sadržaj potvrde objavljuju se na internetskim stranicama nadležnih tijela.

Članak 35.

(1) Volonter koji za vrijeme volontiranja namjerno ili zbog krajnje nepažnje uzrokuje štetu korisnicima volontiranja, organizatoru volontiranja ili trećim osobama dužan je štetu naknaditi sukladno općim propisima obveznog prava.
(2) Organizator volontiranja za štetu koju volonter prouzroči korisnicima volontiranja ili trećim osobama za vrijeme volontiranja odgovara na način na koji poslodavac odgovara za radnje radnika, osim ako dokaže da su postojali razlozi koji isključuju njegovu odgovornost.
(3) Organizator volontiranja koji je nadoknadio štetu korisniku volontiranja ili trećoj osobi ima pravo tražiti obeštećenje od volontera ako se dokaže da je volonter štetu prouzročio namjerno ili iz krajnje nepažnje.

8. NADZOR

Članak 36.

(1) Upravni nadzor nad primjenom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona obavlja Nadležno tijelo.
(2) Inspekcijski nadzor nad provedbom ovoga Zakona i propisa donesenih na temelju ovoga Zakona te pojedinačnim aktima, uvjetima i načinom rada nadziranih pravnih i fizičkih osoba provode inspekcije tijela državne uprave, svaka u okviru svoje nadležnosti, sukladno posebnim propisima.

9. PREKRŠAJNE ODREDBE

Članak 37.

(1) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 25.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj organizator volontiranja koji:

– u slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga djeci, osobama s invaliditetom, starijim i nemoćnim osobama, bolesnim osobama ili osobama koje su lišene poslovne sposobnosti ne osigura stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem (članak 10. stavak 5.),

– u slučaju kratkotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz podstavka 1. ovoga stavka ne osigura da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja tijekom čitavog vremena volontiranja (članak 10. stavak 5.),

– u slučaju dugotrajnog volontiranja kojim se ugovara pružanje usluga osobama iz podstavka 1. ovoga stavka ne osigura stalni nadzor stručne osobe nad volontiranjem i ne osigura da volonter ne dođe u nenadzirani kontakt s korisnikom volontiranja dok organizator volontiranja ne pribavi posebno uvjerenje iz kaznene evidencije te druge dokaze o nepostojanju okolnosti iz članka 10. stavka 3. ovoga Zakona (članak 10. stavak 6.),

– na zahtjev volontera ne izda pisanu potvrdu o sklopljenom ugovoru (članak 26. stavak 2.),

– ne zaključi ugovor o volontiranju (članak 26. stavak 3.),

– ne izvijesti Nadležno tijelo o obavljenim uslugama ili aktivnostima iz članka 3. ovoga Zakona (članak 33. stavak 1.),

– na zahtjev volontera ne izda potvrdu o kratkotrajnom volontiranju (članak 34. stavak 7.),

– na zahtjev volontera ne izda potvrdu o kompetencijama stečenim dugotrajnim volontiranjem (članak 34.a stavak 1.).

(2) Novčanom kaznom u iznosu od 1000,00 do 5000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka i odgovorna osoba organizatora volontiranja.

(3) Novčanom kaznom u iznosu od 10.000,00 do 50.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen prema djetetu ili osobi lišenoj poslovne sposobnosti.

(4) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 10.000,00 kuna kaznit će se i odgovorna osoba organizatora volontiranja ako je prekršaj iz stavka 1. ovoga članka počinjen prema djetetu ili osobi lišenoj poslovne sposobnosti.

(5) Novčanom kaznom u iznosu od 20.000,00 do 200.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja koji:

– volontiranjem zamjenjuje rad koji obavljaju radnici zaposleni u skladu sa zakonom kojim se uređuju radni odnosi (članak 11. stavak 1.),

– volontere iskorištava i zloupotrebljava u svrhu stjecanja ili povećanja profita ili stjecanja osobne koristi (članak 11. stavak 4.).

(6) Novčanom kaznom u iznosu od 2000,00 do 20.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 5. ovoga članka i odgovorna osoba organizatora volontiranja.

(7) Novčanom kaznom u iznosu od 50.000,00 do 250.000,00 kuna kaznit će se organizator volontiranja koji:

– organizira volontiranje iako kod njegovih odgovornih osoba postoje okolnosti iz članka 10. stavka 3. ovoga Zakona (članak 10. stavak 4.),

– sklopi ugovor o volontiranju s maloljetnim volonterom bez pisane suglasnosti zakonskog zastupnika (članak 12. stavak 1.),

– uključi dijete volontera u odgoj za volontiranje bez pisane suglasnosti zakonskog zastupnika (članak 13. stavak 2.),

– u slučaju kada su volonteri pripadnici socijalno isključenih skupina stanovništva, ne osigura adekvatnu pomoć i nadzor stručnih osoba (članak 14. stavak 2.).

(8) Novčanom kaznom u iznosu od 5000,00 do 15.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj iz stavka 7. ovoga članka i odgovorna osoba organizatora volontiranja.

10. ZAVRŠNE ODREDBE

Članak 38.

Na oblike volontiranja koji nisu uređeni ovim Zakonom kao i na odnose iz ugovora o volontiranju koji nisu uređeni ovim Zakonom supsidijarno se primjenjuju opći propisi obveznog prava.

Članak 39.

(1) Članovi Odbora iz članka 21. ovoga Zakona imenuju se u roku od četiri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(2) Nadležno tijelo saziva Odbor na prvu sjednicu u roku od trideset dana od dana imenovanja članova Odbora.
(3) Odluka iz članka 22. stavka 2. ovoga Zakona donosi se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovog Zakona.
(4) Odbor na prvoj sjednici donosi Poslovnik o radu.
(5) Pravilnik iz članka 33. ovoga Zakona donosi se u roku od tri mjeseca od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.
(6) Kodeks iz članka 23. ovoga Zakona donosi se u roku od tri mjeseca od dana imenovanja članova Odbora.

Članak 39.a

Okvirni sadržaj potvrde o kompetencijama stečenim kroz volontiranje iz članka 34.a ovoga Zakona donijet će Nadležno tijelo u roku od šest mjeseci od dana stupanja na snagu ovoga Zakona.

Članak 40.

Ovaj Zakon stupa na snagu osmoga dana od dana objave u »Narodnim novinama«.