Dana 24. listopada 2024. Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) objavio je odluku u predmetu Husić protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio da je zahtjev podnositelja nedopušten.
 
Zahtjev se odnosio na navodnu diskriminaciju podnositelja na temelju njegove dobi i radnog staža zbog nemogućnosti da ostvari prava za nezaposlene osobe.
 
Nakon što mu je u veljači 2015. godine prestao radni odnos, Hrvatski zavod za zapošljavanje (dalje u tekstu: HZZ) i tadašnje Ministarstvo rada i mirovinskog sustava odbili su podnositeljeve zahtjeve; (i) za upis u evidenciju nezaposlenih radi traženja novog zaposlenja i (ii) radi ostvarivanja naknade za nezaposlene. Naime, podnositelj je u to vrijeme imao 61 godinu i više od 41 godine radnog staža čime je ispunjavao uvjete za starosnu mirovinu za dugogodišnjeg osiguranika te se stoga nije mogao smatrati nezaposlenom osobom.
 
Podnositelj je bezuspješno pred upravnim sudovima osporavao odluke upravnih tijela prigovarajući da ne želi ići u mirovinu jer je mirovina za dugogodišnjeg osiguranika za njega nepovoljnija u pogledu uvjeta i iznosa mirovine, te da umjesto toga želi raditi do navršenih 65 godina života i na taj način steći uvjete za redovitu starosnu mirovinu. Ustavni sud Republike Hrvatske odbacio je njegove ustavne tužbe.
 
Podnositelj je u međuvremenu, Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje podnio zahtjev za ostvarenje starosne mirovine za dugogodišnjeg osiguranika, i taj zahtjev mu je odobren.
 
Pred Europskim sudom, podnositelj je prigovarao na temelju članka 14. Konvencije (zabrana diskriminacije) u vezi s člankom 1. Protokola br. 1 uz Konvenciju (pravo na mirno uživanje vlasništva), da je bio diskriminiran na temelju svoje dobi i radnog staža jer je bio prisiljen otići u mirovinu iako je želio nastaviti raditi do 65 godina i ostvariti pravo na redovitu starosnu mirovinu.
 
Europski sud je utvrdio da podnositelj zahtjeva nije dokazao da je bio podvrgnut različitom postupanju u odnosu na druge osobe u analognoj situaciji.
 
Naime, dostavom statističkih podataka prema kojima je u relevantno vrijeme u evidenciji nezaposlenih HZZ-a bilo 16 000 osoba u dobi od 60 do 65 godina, podnositelj nije dokazao da je prema njemu postojalo različito postupanje u odnosu na te osobe jer dostavljeni podaci ne pokazuju ujedno i jesu li te osobe imale i usporediv broj godina radnog staža.
 
Ujedno, podnositelj nije dokazao da je u usporedivoj situaciji sa umirovljenicima koji su navršili 65 godina i primaju redovitu starosnu mirovinu jer mu je izmjenama Zakona o mirovinskom osiguranju iz 2019. godine, omogućeno da se kao umirovljenik s dugotrajnim stažom, zaposli na nepuno radno vrijeme pod istim uvjetima kao i umirovljenici koji ostvaruju redovnu starosnu mirovinu te da i dalje prima mirovinu.
 
Pri tom je Europski sud prihvatio navode zastupnice Republike Hrvatske da se starosnom mirovinom za dugogodišnjeg osiguranika, privilegiraju osobe koje imaju dugačak radni staž, a zbog povlastica pri izračunu mirovine, iznos njihove mirovine se ne smanjuje unatoč činjenici da su otišli u mirovinu prije navršenih 65 godina života. Ujedno, sud je prihvatio i navod da je u relevantnom razdoblju, na ime mirovine, podnositelj ostvario viši iznos nego što bi ostvario na ime naknade za nezaposlene te da podnositelj nije bio prisiljen otići u mirovinu već je mogao nastaviti tražiti novi posao.
 
Stoga je Europski sud utvrdio da je zahtjev podnositelja nedopušten jer je očito neosnovan. Ova odluka je konačna.

(uredzastupnika.gov.hr, 28.10.2024.)

Fotografija: Pixabay