Europski sud za ljudska prava (dalje: Europski sud) je dana 22. listopada 2024. objavio presudu u predmetu Ćehić protiv Hrvatske u kojoj je utvrdio povredu materijalnog i postupovnog aspekta članka 3. Konvencije zbog zlostavljanja podnositelja od strane policije tijekom uhićenja i zbog neučinkovite reakcije domaćih vlasti u tom pogledu.
 
Dana 20. rujna 2017. podnositelj zahtjeva i njegov brat uhićeni su prilikom prijevoza skupine stranaca koji su ilegalno ušli u Hrvatsku. Podnositelj je naknadno izjavio da su ga policajci izvukli iz automobila i nekoliko puta ga udarili. Nakon što je odveden na ispitivanje u policijsku postaju u Vrbanju, podnositelj je odbio liječničku pomoć, a u izvješću o uhićenju nisu zabilježene postojeće ozljede. Idućeg dana, pritvorski nadzornik primijetio je hematome na očima i na lijevoj strani čela podnositelja. Navedene ozljede bile su vidljive i prilikom fotografiranja toga dana, a podnositelj je naveo da ih je zadobio tijekom uhićenja. Dvojica policijskih službenika navela su da se podnositelj prilikom uhićenja poskliznuo i udario glavom o vrata prilikom izlaska iz automobila, pri čemu je zadobio ogrebotine i crvenilo lica. Nadalje, na snimci ispitivanja od istoga dana također su bile vidljive ozljede, a zamjenik Općinskog državnog odvjetnika u Vukovaru nije pitao podnositelja kako ih je zadobio. Prije prijevoza podnositelja u Zatvor u Zagrebu druga dva policijska službenika odvela su podnositelja na liječnički pregled koji je pregledom utvrdio postojanje vidljivih ozljeda.
 
Na prvom ročištu tijekom kaznenog postupka, podnositeljev branitelj je istaknuo da je podnositelj zlostavljan od strane policije, potkrijepivši isto video-snimkom ispitivanja od 21. rujna 2017. Prvostupanjski sud pribavio je podnositeljev zdravstveni karton, fotografije i izvješće pritvorskog nadzornika o zdravstvenom stanju podnositelja, a 24. svibnja 2018. podnositelj je iskazivao o zlostavljanju prilikom uhićenja. Istoga dana sud ga je proglasio krivim, te je naveo da navodno zlostavljanje istražuje Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru. Nadalje, podnositelj je u ustavnoj tužbi prigovorio i zlostavljanju i s tim u vezi neprovođenju učinkovite istrage. Međutim, Ustavni sud razmatrajući ovaj predmet nije utvrdio povredu Ustavom zajamčenog prava na zabranu zlostavljanja iz članka 23. i 25. Ustava.
 
Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru tijekom istrage provelo je sudsko-medicinsko vještačenje, ispitalo je podnositelja, kao i policijske službenike koji su zanijekali upotrebu sile protiv podnositelja. U veljači 2020. dvojica policijskih službenika optužena su za nanošenje tjelesnih ozljeda podnositelju. Nakon ispitivanja podnositelja, osam policijskih službenika, vještaka i liječnika, optuženi policajci pravomoćno su oslobođeni zato jer: a) nitko od policijskih službenika nije potvrdio podnositeljeve navode, b) podnositelj nije odmah podnio kaznenu prijavu protiv policijskih službenika, c) vještak medicinske struke ostavio je mogućnost da je podnositelj zadobio ozljede više od 24 sata prije trenutka kada je fotografiran 21. rujna 2017.
 
Europski sud je ponovio da je čak i u nedostatku izričite pritužbe podnositelja potrebno provesti istragu ako postoje drugi dovoljno jasni pokazatelji da je moglo doći do zlostavljanja, te da se ne može prepustiti inicijativi žrtve da podnese formalnu pritužbu ili da preuzme odgovornost za provođenje istražnog postupka.
 
Europski sud je primijetio da, iako je podnositelj imao vidljive ozljede i izjavio pritvorskom nadzorniku da ih je zadobio tijekom uhićenja, nitko od policijskih službenika, a niti zamjenik Općinskog državnog odvjetništva nije dostatno provjerio način zadobivanja tih ozljeda. Istraga o mogućem zlostavljanju započela je tek nakon što je podnositeljev branitelj na raspravi tijekom kaznenog postupka izričito prigovorio zbog zlostavljanja podnositelja. Nadalje, Ustavni sud je u postupku povodom ustavne tužbe razmatrao prigovore samo na temelju dokumenata sadržanih u sudskom kaznenom spisu koji se vodio protiv podnositelja, bez da je razmotrio dokumente sadržane u državno-odvjetničkom istražnom spisu. Stoga je Europski sud zaključio da Ustavni sud nije bio upoznat sa svim radnjama poduzetima tijekom istrage,
 
Iz navedenih razloga Europski sud je utvrdio povredu postupovnog aspekta članka 3. Konvencije.
 
Također, Europski sud je ukazao na ozbiljne sumnje u pogledu razloga na temelju kojih su domaći sudovi oslobodili policajce optužene za nanošenje tjelesnih ozljeda podnositelju, prvenstveno zbog sumnji u „nepristranost“ kolega policajaca ispitanih u svojstvu svjedoka, te zbog ocjene domaćih sudova da je podnositelj propustio prijaviti zlostavljanje odmah nakon uhićenja, posebice imajući u vidu situaciju kada žrtva ostaje neprekidno pod kontrolom onih koji su bili uključeni u zlostavljanje nakon incidenta. Slijedom iznesenog, utvrdio je da domaće vlasti nisu pokušale temeljito ispitati ovaj predmet i utvrditi sve relevantne činjenice.
 
Ujedno, Europski sud je smatrao da nisu pruženi dovoljni dokazi koji bi doveli u pitanje podnositeljev opis događaja, pa je sam utvrdio da se zlostavljanje prema podnositelju dogodilo, a da upotrijebljena fizička sila nije bila nužno neophodna i prouzročena podnositeljevim ponašanjem. Sukladno tome, Europski sud je zaključio da je u konkretnim okolnostima došlo i do povrede materijalnog aspekta članka 3. Konvencije.
 
Podnositelju je dosuđeno 12.000 EUR na ime naknade neimovinske štete, te 2.660 EUR za troškove i izdatke. Ova presuda je konačna. 

(uredzastupnika.gov.hr, 24.10.2024.)

Fotografija: Pixabay