Utvrđenje oblika krivnje u kaznenom postupku

Prvostupanjski sud je, prilikom odlučivanja o visini sankcije u kaznenom postupku zbog sumnje na počinjenje triju kaznenih djela protiv gospodarstva (kaznenog djela zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju - djelo opisano u članku 246. stavku 2. Kaznenog zakona u vezi s člankom 52. stavkom 1. KZ/11, kaznenog djela utaje poreza ili carine - djelo opisano u članku 256. stavku 1. i članku 52. stavku 1. i 4. KZ/11 te kaznenog djela povrede obveze vođenja trgovačkih i poslovnih knjiga - djelo opisano u članku 248. KZ/11) optuženiku kao otegotno uzeo u obzir da je djela za koja je proglašen krivim počinio „u vrijeme kada je već imao saznanja da ga je državno odvjetništvo optužilo za ista kaznena djela … te da mu je suđenje u tijeku“, a taj drugi kazneni postupak još uvijek traje. Osim toga, presuda nema razloge o sastojcima krivnje iako je optuženik porekao kaznena djela koja su mu stavljena na teret. Je li time počinjena bitna povreda kaznenog postupka iz članka 468. stavka 1. točke 11. Zakona o kaznenom postupku?

Ocjena žalbenih navoda

Je li drugostupanjski sud dužan u svojoj odluci iznijeti razloge i svoje stajalište u odnosu na konkretni žalbeni prigovor tuženika o nedostatku pasivne legitimacije, odnosno o stajalištu tuženika iznesenom u žalbi vezano uz taj prigovor, osobito kad je taj prigovor od odlučnog značenja za rješenje spora u smislu postojanja ili nepostojanja obveze tuženika prema tužitelju?

Granice ispitivanja prvostupanjske odluke

Je li drugostupanjski sud počinio relativno bitnu povredu odredaba parničnog postupka kad je preinačio prvostupanjsku odluku u dijelu koji nije pobijan žalbom?