Da bi ugovor o ustupu tražbine bio ugovor o ustupu tražbine umjesto ispunjenja, je li nužno da u njemu ugovaratelji izričito ugovore da se samim sklapanjem toga ugovora o ustupu tražbine gasi obveza ustupitelja koju je imao prema primatelju ili je dovoljno da to proizlazi iz volje odnosno namjere ugovaratelja koju je sud utvrdio tijekom sudskog postupka?