U postupku radi smetanja posjeda služnosti puta utvrđeno je da je tuženik smetao tužitelja u posljednjem posjedu služnosti puta. Nakon pravomoćnosti odluke tuženik dopušta samo tužitelju da prolazi putem, ali to ne dopušta ukućanima tužitelja niti posjetiteljima, s obrazloženjem da je samo tužitelj zaštićen u posjedu. Odvjetnice tuženika su uporne u tvrdnji da nitko drugi tuda ne smije pješice prolaziti, jer samo tužitelj ima pravo služnosti puta. Jesu li odvjetnice u pravu?