Oporučitelj je svojom imovinom raspolagao u korist supruge i jednog djeteta. Drugom djetetu u nasljedstvo nije ostavio ništa. U oporuci je naveo da je taj nasljednik namiren za oporučiteljeva života. Oporukom je raspoređena određena imovina. Ni iz koje isprave nije bilo vidljivo da osim te imovine postoji i neka druga. Poštujući volju oporučitelja nužni nasljednik prihvatio je tvrdnju da je za života oporučitelja namiren te nije tražio nužni dio. Nakon pravomoćnosti rješenja o nasljeđivanju pronađena je imovina koja nije bila obuhvaćena oporukom ni tim rješenjem. Postavlja se pitanje provodi li u takvoj činjeničnoj i pravnoj situaciji, ostavinski sud ili javni bilježnik ponovno ostavinsku raspravu ili novu imovinu raspoređuje na temelju prije donesenog rješenja o nasljeđivanju?