1. UVOD
Dana 11. rujna 2020. na 2. izvanrednoj sjednici Hrvatskog sabora izglasan je Zakon o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije (Nar. nov., br. 102/20), kojim je stvoren pravni okvir za lakšu, ekonomičniju i bržu obnovu područja pogođenog potresom 22. ožujka 2020. Taj, iz svima jasnih razloga, željno očekivani Zakon donesen je unutar šest mjeseci od potresa, a što se s obzirom na to da je prošao složenu proceduru javne rasprave, dvije vlade i dva čitanja u Hrvatskom saboru, može smatrati izuzetno brzim i dakako pravovremenim. Potonje posebice zato što je pravni okvir za individualnu obnovu oštećenih zgrada i uklanjanje uništenih zgrada postojao i prije donošenja tog Zakona i zato što su Vlada Republike Hrvatske, a djelomično i Grad Zagreb, bez odlaganja poduzeli mjere za hitno zbrinjavanje osoba pogođenih potresom, uklanjanje ruševina koje onemogućavaju ili ugrožavaju korištenje javnih površina i financijsku pomoć vlasnicima u izvođenju hitnih i nužnih radova na popravku i osiguranju oštećenih zgrada^[1].

Osim toga, ministar graditeljstva je 26. lipnja 2020. donio Tehnički propis o izmjeni i dopunama tehničkog propisa za građevinske konstrukcije (Nar. nov., br. 75/20) (u nastavku teksta: tehnički propis) kojim se uređuju razine obnove potresom oštećenih konstrukcija zgrada u odnosu na mehaničku otpornost i stabilnost, a kojim je „uklonjeno“ zakonsko rješenje, koje je kod nekih ovlaštenih inženjera izazivalo „prigovor savjesti“, prema kojem investitor (vlasnik) zgrade može, ovisno o svojim ekonomskim i poslovnim mogućnostima i interesima u okviru važećih propisa, sam odabrati razinu (kvalitetu) obnove svoje zgrade u smislu otpornosti na potres i druge utjecaje nakon njezine rekonstrukcije. Ovaj je propis i od izuzetne važnosti za provedbu predmetnog Zakona jer propisuje razinu obnove (popravak i pojačanje konstrukcijskih i/ili nekonstrukcijskih elemenata) koja je primjerena opasnosti područja, oštećenju zgrada i potresnom riziku zgrade, a vezano uz potresnu oštetljivost zgrade i njezinu namjenu. Takvo uređenje ovoga pitanja u velikoj mjeri osigurava optimalnu obnovu u tehničkom i financijskom smislu te znatno smanjuje mogućnost neopravdanog pogodovanja u pojedinim slučajevima, a što je izuzetno važno jer se obnova u velikoj mjeri financira javnim sredstvima.

Predmetni Zakon donesen je sa 124 glasa „za“, svega 4 glasa „protiv“ i 10 „suzdržanih“, a na Konačni prijedlog tog Zakona dana su 183 amandmana, od čega ih je prihvaćeno četrdesetak. Takav rezultat nesumnjivo ukazuje na jedinstvo vladajućih i oporbe glede potrebe donošenja tog Zakona i s tim u svezi, valja istaknuti, želje/odluke za izdašnom pomoći stradalnicima te vlasnicima oštećenih i uništenih zgrada. Na taj se način nastavlja iskazivanje visokog stupnja solidarnosti koji je Republika Hrvatska imala u sličnim situacijama u prošlosti^[2]. Velik broj predloženih amandmana ukazuje na veliku zainteresiranost zastupnika za predmetnu temu i njezinu društvenu važnost, a relativno velik broj prihvaćenih amandmana na konstruktivni pristup u donošenju predmetnog Zakona od oporbe. Naime, ne ulazeći u sadržaj pojedinih prihvaćenih amandmana, možemo pretpostaviti da su prihvaćeni samo oni amandmani koji pridonose provedbi i ostvarenju cilja Zakona.

2. RAZLOG I CILJ DONOŠENJA ZAKONA
Predmetni Zakon donesen je u svrhu omogućavanja organiziranog otklanjanja posljedica jakog potresa koji se dogodio 22. ožujka 2020. s epicentrom 7 km sjeverno od središta Zagreba, a to se otklanjanje posljedica u pretežnom dijelu namjerava financirati javnim sredstvima u cilju žurnog osiguranja zaštite života i zdravlja ljudi, zaštite životinja, zaštite imovine, zaštite okoliša, prirode i kulturne baštine te stvaranja uvjeta za uspostavu normalnoga života na području pogođenom potresom.

Naime, posljedice potresa su oštećenje ili uništenje brojnih zgrada u Gradu Zagrebu te više zgrada u Zagrebačkoj županiji i Krapinsko-zagorskoj županiji. Većina tih zgrada su stambene namjene, a nemali broj je i poslovnih zgrada i zgrada javne namjene (zdravstvene ustanove, škole, učilišta, fakulteti, instituti, muzeji, kazališta, crkve i dr.). Znatniji broj tih zgrada su kulturna dobra. Nakon djelovanja potresa, osim trenutačnih i vidljivih oštećenja konstrukcije, stare zidane zgrade dodatno su izgubile znatan dio svoje mehaničke otpornosti za prihvat novog potresnog opterećenja te je stoga potreban hitan i ozbiljan inženjerski pristup u obnovi kako bi one u nastavku postojanja ispunjavale svoju svrhu.

3. RAZLIKA ZAKONA U ODNOSU NA NACRT PRIJEDLOGA ZAKONA S JAVNE RASPRAVE
Najkraće rečeno, predmetni Zakon preuzima gotovo sva bitna rješenja iz Nacrta prijedloga zakona s javne rasprave, uz jednu izuzetno važnu dopunu i dvije važne promjene.

Spomenutu dopunu predstavlja uređivanje pitanja omjera i instrumenata sufinanciranja obnove od Republike Hrvatske, Grada Zagreba, županija i vlasnika zgrada, pri čemu se uzima u obzir materijalno stanje i mogućnosti vlasnika zgrada.

Time se popunjava najveća praznina, odnosno nedostatak spomenutog Nacrta, uz koju, sasvim sigurno, zakon ne bi bio provediv. Međutim, valja primijetiti da ne bi škodilo da je izričaj odredaba Zakona koje uređuju ovo pitanje sročen jednostavnije (razumljivije), odnosno da se barem terminološki podudara s ostatkom Zakona.

Prvu važnu promjenu predstavlja obveza osnivanja novog tijela za provedbu Zakona - Fonda za obnovu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije (u nastavku teksta: Fond za obnovu), koji će u bitnome, umjesto ministarstva nadležnog za poslove graditeljstva, provoditi obnovu, odnosno uklanjanje zgrada, gradnju zamjenskih obiteljskih kuća, isplatu novčane pomoći za privremenu zaštitu zgrade, novčane pomoći za obnovu i novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće. S obzirom na procedure koje je potrebno provesti za osnivanje i ustrojavanje Fonda za obnovu (zapošljavanje većeg broja novih službenika u javnom sektoru), njegove troškove poslovanja (plaće službenika i drugi troškovi rada i poslovanja) te vrijeme za stjecanje potrebnih znanja i vještina službenika za obavljanje poslova i usklađivanje njihova rada, ovakvo se rješenje u kontekstu provedbe Zakona ne može ocijeniti ciljno – racionalnim. Ako se iz bilo kojih razloga nije željelo da te poslove provodi spomenuto ministarstvo, tada ih je trebalo staviti u djelokrug postojeće Agencije za pravni promet i posredovanje nekretninama, koja, odnosno čiji službenici već imaju potrebna iskustva za obavljanje tih poslova. Dakle, takvo rješenje pridonosi smanjenju materijalnih sredstava za samu obnovu (projektiranje, nadzor i izvođenje radova) i otezanju provedbe Zakona.

Drugu važnu promjenu predstavlja jasno uvođenje obveze provedbe postupaka prema Zakonu o javnoj nabavi u odabiru sudionika u gradnji i drugih sudionika na obnovi zgrada, uklanjanju zgrada i građenju zamjenskih obiteljskih kuća, umjesto njihova odabira na temelju javnog poziva kako je to, čini se, bilo predviđeno spomenutim Nacrtom. Takvo će rješenje, također, nepotrebno otezati provedbu Zakona.

Naime, činjenica je da su postupci nabave prema tom Zakonu nepotrebno komplicirani, odnosno nejasno uređeni, što odugovlači njihovu provedbu i smanjuje transparentnost nabave, da se često puta postiže cijena koja je veća, odnosno uvjeti koji su nepovoljniji od uobičajene cijene, odnosno uvjeta na tržištu, te da provedba postupaka prema tom Zakonu nije jedini niti najbolji način osiguranja transparentnosti javne nabave i da je od tih postupaka, sukladno EU Direktivi o javnoj nabavi moguće propisati iznimke^[3]. Imajući na umu navedeno i interes i hitnost postupanja u obnovi, takvu iznimku trebalo je propisati i predmetnim Zakonom.

Dakako, predmetni Zakon razlikuje se od spomenutog Nacrta i po tome što je njime dodatno uređen niz pitanja koja pridonose kvaliteti Zakona te su određena pitanja i definicije uređena na bolji i jasniji način, ali i po tome što su neka pitanja zakomplicirana pa će nepotrebno otežavati i usporavati provedbu Zakona. Kao primjer potonjeg valja ukazati na nepotrebnost propisivanja obveze donošenja pravilnika iz članka 3. stavka 4. kojim se treba urediti podrobniji sadržaj i tehnički elementi projekta obnove konstrukcije zgrade, projekta obnove zgrade za cjelovitu obnovu zgrade, projekta za uklanjanje zgrade i projekta za građenje zamjenske obiteljske kuće. Naime, dosadašnja praksa povezana s detaljnim propisivanjem sadržaja projekata podzakonskim propisima pokazala se štetnom jer projektante i službenike koji izdaju dozvole više zbunjuje nego što pomaže, jer otvara niz prijepora i otežava projektiranje jer pozornost projektanata opterećuje nizom formalizama. Nadalje, definicije pravno tehničkih termina: „cjelovita obnova konstrukcije“, „pojačanje konstrukcije“ i „popravak konstrukcije“ nisu međusobno konzistentne. Naime, iz sadržaja tih definicija proizlazi da se pri „cjelovitoj obnovi konstrukcije“ i „pojačanju konstrukcije“ ne izvode radovi popravka potresom oštećene građevinske konstrukcije. Također, iz Zakona nije vidljivo koja je razlika između pojma „cjelovita obnova građevinske konstrukcije“ iz odredbe članka 3. stavka 1. točke 1. i pojma „cjelovita obnova konstrukcije“, što je „konstrukcijska obnova“ koja se spominje u odredbi članka 5. stavka 2. Zakona, niti koje su „obiteljske kuće, poslovne, stambeno-poslovne i višestambene zgrade i zamjenske obiteljske kuće koje su neuporabljive odnosno privremeno neuporabljive“, koje se spominju u odredbi članka 5. stavka 2. Zakona.

4. FINANCIRANJE PROVEDBE ZAKONA
Provedba Zakona financira se sredstvima državnog proračuna, proračuna Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije i sredstvima vlasnika odnosno suvlasnika nekretnine u različitim omjerima, ovisno o namjeni zgrade, radovima koji se izvode i s obzirom na materijalno i zdravstveno stanje i mogućnosti vlasnika zgrada, odnosno posebnog dijela zgrade, te sredstvima iz drugih izvora pribavljenima sukladno posebnim propisima i drugim oblicima financiranja. U tom smislu, Zakonom su uređena četiri modela financiranja obnove zgrada.

Prvi „opći“ model odnosi se na “konstrukcijsku obnovu obiteljskih kuća, poslovnih, stambeno-poslovnih i višestambenih zgrada te gradnju zamjenskih obiteljskih kuća koje su neuporabljive, odnosno privremeno neuporabljive“, uključujući i troškove privremene pohrane stvari, ako Zakonom nije drukčije propisano, tj. ako nije riječ o drugom ili trećem modelu. Prema ovom modelu sredstva za obnovu zgrade, odnosno posebnog dijela zgrade osiguravaju se u sljedećem omjeru:

− u državnom proračunu u visini od 40 %

− u proračunu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, odnosno Zagrebačke županije u visini od 10 %

− vlasnici, odnosno suvlasnici nekretnina u visini od po 50 %.

Valja upozoriti da je dio rečenice u navodnicima izravno prepisan iz Zakona jer je sa sigurnošću nije moguće prepričati niti u potpunosti objasniti njezino značenje. Naime, pojam „konstrukcijska obnova“ nije definiran pa ostaje dvojbeno obuhvaća li „popravak nekonstrukcijskih elemenata“ ili ne. Zato ostaje nejasan način, odnosno omjer financiranja popravka nekonstrukcijskih elemenata. Za „neuporabljive, odnosno privremeno neuporabljive“ zgrade, pak, može se zaključiti da je riječ o „oštećenim zgradama“ jer se na njih Zakon odnosi.

Drugi model odnosi se na naprijed navedenu obnovu spomenutih zgrada, odnosno posebni dio zgrade za jednu nekretninu određenog vlasnika, koji je bio u vlasništvu na dan 22. ožujka 2020., ako je u toj nekretnini stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika i u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište. Prema ovom modelu sredstva za obnovu zgrade, odnosno posebnog dijela zgrade osiguravaju se u sljedećem omjeru:

− u državnom proračunu u visini od 60 %

− u proračunu Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije, odnosno Zagrebačke županije u visini od 20 %

− vlasnici, odnosno suvlasnici nekretnina u visini od po 20 %.

Ovaj se omjer financiranja odnosi i na obnovu zgrade, odnosno posebnog dijela zgrade u kojem stanuje zaštićeni najmoprimac.

Treći model odnosi se na naprijed navedenu obnovu spomenutih zgrada, odnosno posebni dio zgrade. Prema ovom modelu vlasnik, odnosno suvlasnik nekretnina oslobođen je osiguranja odnosno uplate sredstava za konstrukcijsku obnovu obiteljskih kuća, poslovnih, stambeno-poslovnih i višestambenih zgrada te gradnju zamjenskih obiteljskih kuća prema drugom modelu^[4] (20 %):

– ako njegov dohodak, uključujući i dohodak bračnog ili izvanbračnog druga odnosno dohodak životnog ili neformalnog životnog partnera, u protekloj i tekućoj godini ne prelazi iznos neoporezivog dohotka i ako nije imao druge znatnije imovine na dan 22. ožujka 2020. (druge nekretnine, štednju, motorna vozila i plovila) čija ukupna vrijednost prelazi 200.000,00 kuna, o čemu se prilaže odgovarajuća potvrda te daje pisani iskaz ovjeren kod javnog bilježnika

– ako je osoba s invaliditetom koja svoj status dokazuje pravovaljanim ispravama nadležnih tijela, sukladno naputku ministra nadležnog za poslove socijalne skrbi

– ako je na dan 22. ožujka 2020. živio u zajedničkom kućanstvu s osobom s invaliditetom

– ako je korisnik socijalne skrbi kojemu je priznato pravo na zajamčenu minimalnu naknadu sukladno posebnom zakonu, o čemu se prilaže odgovarajuća potvrda.

Prema ovom modelu, vlasnik ne smije prodati nekretninu u roku od pet godina od dana donošenja odluke o obnovi, a ako je proda, dužan je uplatiti u državni proračun iznos koji je trebao platiti.

Četvrti model odnosi se na obnovu zgrada javne namjene, čiju obnovu financira i provodi vlasnik zgrade javne namjene sam i/ili osnivač, odnosno pravna osoba ili tijelo kojemu je zgrada dana na upravljanje, ako to odluči vlasnik zgrade.

Vlasnici višestambene zgrade i stambeno-poslovne dužni su svoj dio troškova obnove osigurati u zajedničkoj pričuvi i uplatiti ih na račun Fonda za obnovu prije početka izvođenja radova na obnovi, a vlasnici poslovne zgrade, obiteljske kuće i „druge nekretnine“^[5] dužni su svoj dio troškova obnove prije početka izvođenja radova na obnovi uplatiti na račun Fonda za obnovu. Ako se spomenuti troškovi obnove ne uplate na račun Fonda za obnovu, ta sredstva osigurava Republika Hrvatska, uz osnivanje hipoteke u korist Republike Hrvatske, kao založnog vjerovnika, do osiguranja potrebnih sredstava. Zgrade čija je obnova financiranja prema prvom i drugom modelu vlasnik, odnosno suvlasnici ne smije otuđiti u roku od pet godina od dana primitka završnog izvješća nadzornog inženjera u obnovi ako u državni proračun ne uplate 80 % iznosa sredstava koje je osigurala Republika Hrvatska, Grad Zagreb, Krapinsko-zagorska županija i Zagrebačka županija. Ta zabrana upisuje se u zemljišne knjige.

Uklanjanje zgrada koje su izgubile svoju mehaničku otpornost i stabilnost u toj mjeri da su urušene ili da njihova obnova nije moguća, a koje se uklanjaju na temelju Zakona, financira se sredstvima državnog proračuna Republike Hrvatske.

Odredbe Zakona o ublažavanju i uklanjanju posljedica prirodnih nepogoda (Nar. nov., br. 16/19) kojima se uređuje davanje novčane pomoći ne primjenjuju se u odnosu na vlasnike odnosno suvlasnike zgrada koje se obnavljaju ili se uklanjaju na temelju Zakona.

5. ZGRADE KOJE SE OBNAVLJAJU I NAČINI OBNOVE
Zakonom je uređena obnova postojećih zgrada različitih namjena^[6] koje se obnavljaju na različite načine^[7], s tim da se svaki način obnove može obaviti odjednom ili u fazama. Višestambene, poslovne i stambeno-poslovne zgrade te obiteljske kuće obnavljaju se popravkom nekonstrukcijskih elemenata određenih programom mjera, popravkom konstrukcije, odnosno pojačanjem konstrukcije. Obnavljaju se i cjelovitom obnovom ako su kulturno dobro (osim njihovih posebnih dijelova koji nisu prosvjetne ili zdravstvene djelatnosti), kao i u slučaju u kojem to zatraži vlasnik, odnosno suvlasnici koji osiguraju podmirenje razlike troškova između tih dviju vrsta obnove. Zgrade javne namjene obnavljaju se cjelovitom obnovom. Na temelju Zakona obnavljaju se i spomenute zgrade koje se ne smatraju postojećima ako je za njihovo ozakonjenje podnesen zahtjev u roku propisanom posebnim zakonom i ako budu ozakonjene, a pod uvjetima propisanim tim Zakonom i postojeće zgrade koje su nezakonito rekonstruirane.

Popravak nekonstrukcijskih elemenata bitnih za uporabljivost zgrade, popravak konstrukcije i pojačanje konstrukcije zgrade na temelju Zakona obavlja se u slučajevima i u skladu s programom mjera i Tehničkim propisom. Ti popravci i pojačanje te odluka suvlasnika o njihovu poduzimanju u smislu propisa o vlasništvu i drugim stvarnim pravima smatraju se poslom redovite uprave. Vlasnik, odnosno suvlasnici zgrade mogu zatražiti projektiranje i izvođenje poboljšanja konstrukcije zgrade koje je iznad preporučene razine iz stručnih smjernica, ako se obvežu podmiriti razliku troškova koji zbog toga nastanu.

U tehničkom smislu oštećene zgrade obnavljaju se u skladu s projektom obnove konstrukcije zgrade, odnosno projektom obnove zgrade za cjelovitu obnovu zgrade, koje u skladu s građevinskim propisima kojima se uređuje pitanje postizanja temeljnih zahtjeva za građevinu u glavnom projektu, izrađuju ovlaštene osobe odgovarajuće struke i iskustva. Projekt za obnovu kulturnog dobra i zgrade koja se nalazi u povijesno urbanoj cjelini Grada Zagreba, izrađuje se i u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnih dobara.

Ti projekti podliježu reviziji mehaničke otpornosti i stabilnosti sukladno građevinskim propisima i moraju imati suglasnost osobe koja provodi tehničko-financijsku kontrolu projekata. To potonje izuzetno je važno i dobro jer o tehničkom rješenju koje se daje projektom ovisi cijena obnove, koja se u znatnoj mjeri financira iz proračuna. Svaka zgrada obnovljena prema Zakonu mora dobiti seizmički certifikat zgrade, čiji se sadržaj i davanje uređuje programom mjera.

Nad izvođenjem radova u svrhu obnove zgrada provodi se stručni nadzor građenja u skladu s građevinskim propisima, a obnovljena zgrada može se rabiti nakon primitka završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja. Takva zgrada smatra se, u smislu propisa o gradnji, postojećom građevinom za koju je izdana pravomoćna uporabna dozvola.

6. UKLANJANJE ZGRADA
Prema Zakonu, uklanjaju se zgrade koje su izgubile svoju mehaničku otpornost i/ili stabilnost u toj mjeri da su urušene ili da njihova obnova nije moguća, tj. uništene zgrade, ako za to postoji suglasnost vlasnika, odnosno svih suvlasnika zgrade, a ako suglasnosti nema, tada se ona uklanja na temelju Zakona o državnom inspektoratu. Za uklanjanje zgrade koja je kulturno dobro i zgrade koja se nalazi unutar Povijesno urbane cjeline Grada Zagreba mora se pribaviti suglasnost nadležnog tijela, u skladu s propisima kojima se uređuje zaštita i očuvanje kulturnih dobara.

Uništena zgrada uklanja se u skladu s projektom za uklanjanje zgrade, koji u skladu s građevinskim propisima izrađuje ovlašteni inženjer građevinarstva. Taj projekt mora imati izvješće o obavljenoj kontroli revidenta vezano uz ispunjavanje temeljnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti i suglasnost osobe koja provodi tehničko-financijsku kontrolu projekata.

7. GRADNJA ZAMJENSKIH OBITEJSKIH KUĆA
Zamjenska obiteljska kuća gradi se u slučaju u kojemu je na temelju Zakona uklonjena uništena postojeća obiteljska kuća, odnosno obiteljska kuća koja će biti ozakonjena, a u kojoj je u vrijeme potresa stanovao njezin vlasnik, odnosno srodnik vlasnika i u kojoj je vlasnik, odnosno srodnik vlasnika imao prijavljeno prebivalište ili boravište. Zamjenska obiteljska kuća može se graditi ako vlasnik uklonjene kuće na području Grada Zagreba, odnosno Krapinsko-zagorske županije i Zagrebačke županije na dan 22. ožujka 2020. nije bio vlasnik druge useljive kuće ili stana. Veličina zamjenske obiteljske kuće ovisi o broju osoba koje su u njoj stanovale i imale prijavljeno prebivalište ili boravište u vrijeme potresa.

Zamjenska obiteljska kuća gradi se u skladu s projektom za građenje zamjenske obiteljske kuće, koji u skladu s građevinskim propisima izrađuju sve struke. Ovaj projekt mora imati izvješće o obavljenoj kontroli revidenta vezano uz ispunjavanje temeljnog zahtjeva mehaničke otpornosti i stabilnosti u slučajevima u skladu s građevinskim propisima i suglasnost osobe koja provodi tehničko-financijsku kontrolu projekata. Nad građenjem zamjenske obiteljske kuće provodi se stručni nadzor građenja u skladu s građevinskim propisima. Za izgrađenu zamjensku obiteljsku kuću ne plaća se vodni doprinos, komunalni doprinos i naknada za promjenu namjene poljoprivrednog zemljišta, a može se rabiti nakon primitka završnog izvješća nadzornog inženjera o izvedbi građevine i pisane izjave izvođača o izvedenim radovima i uvjetima održavanja građevine. Ova kuća smatra se, u smislu propisa o gradnji, postojećom građevinom za koju je izdana pravomoćna uporabna dozvola.

8. NOVČANA POMOĆ
Zakonom je uređeno pravo vlasnika oštećene višestambene, stambeno-poslovne zgrade i poslovne zgrade te oštećene ili uništene obiteljske kuće na novčanu pomoć:

− za opravdane troškove koje je imao, odnosno ima za: 1. nužnu privremenu zaštitu zgrade od utjecaja atmosferilija te uklanjanje i pridržanje opasnih dijelova zgrade koji su mogli odnosno koji mogu ugroziti život ili zdravlje ljudi, 2. popravak ili zamjenu dimnjaka, 3. popravak ili zamjenu zabatnog zida, 4. popravak stubišta, 5. popravak dizala

− za opravdane troškove u slučaju u kojem vlasnik, u skladu sa Zakonom, sam obnavlja zgradu

− umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće.

9. PROGRAM MJERA
Obnova i druge naprijed opisane mjere uređene Zakonom provode se na način i u skladu s programima mjera i aktivnosti koje donosi Vlada na prijedlog Ministarstva, uz prethodno mišljenje Grada Zagreba, ovisno o utvrđenim prioritetima te raspoloživim sredstvima i drugim resursima. Programi mjera imaju snagu podzakonskog propisa i objavljuju se u „Narodnim novinama“ . Prijedloge programa mjera izrađuje ministarstvo nadležno za poslove graditeljstva u suradnji sa Stručnim savjetom za obnovu, a po potrebi i s drugim javnopravnim tijelima i osobama. Stručni savjet na temelju Zakona osniva Vlada.

Prema Zakonu Vlada donosi „Prvi program mjera“ i „sljedeće programe mjera“. Sadržaj tih programa taksativno je propisan i zbog, uz ostalo, generalne klauzule: „i druge potrebne elemente“ sadržava sve elemente potrebne za provedbu Zakona. Međutim, s obzirom na propisani sadržaj tih programa, nije moguće zaključiti zašto je potrebno donositi prvi program mjera i ostale programe, a ne samo jedan program ili više programa koji imaju isti sadržaj.

U Zakonu je propisana i izrada „Programa cjelovite obnove Povijesne urbane cjeline Grada Zagreba“, koji izrađuje Zavod za prostorno uređenje Grada Zagreba, a čiji sadržaj, smisao i pravni domet nisu poznati. Naime, Zakonom nije propisan sadržaj tog Programa niti je propisano tko ga donosi i čemu služi. O navedenom kao i o potrebi izrade takvog programa teško je i nagađati jer je iz sadržaja Zakona jasno vidljivo da obnova prema njemu ne mijenja niti utječe na zatečenu urbanu matricu i druge urbane elemente, te da nema utjecaja na zaštićene vrijednosti kulturnih dobara, osim na njihovu mehaničku otpornost i stabilnost u svezi s kojima nema potrebe za donošenje posebnog Programa dok se obnova (cjelovita obnova) koja je povezana sa zaštićenim svojstvima kulturnog dobra i Povijesno urbane cjeline Grada Zagreba, mora provoditi u skladu s posebnim uvjetima zaštite kulturnog dobra koji se utvrđuju u skladu s posebnim zakonom.

10. PROVEDBA OBNOVE I DRUGIH MJERA
Obnova, odnosno uklanjanje zgrada, osim zgrada javne namjene, gradnja zamjenskih obiteljskih kuća, isplata novčane pomoći za privremenu zaštitu zgrade, novčane pomoći za obnovu i novčane pomoći umjesto gradnje zamjenske obiteljske kuće, provodi se na temelju odluke koje donosi Ministarstvo po zahtjevu vlasnika, suvlasnika, odnosno upravitelja zgrade, ovisno o vrsti rješenja. Ako vlasnik, suvlasnik ili upravitelj ne podnesu zahtjev za donošenje odluke o obnovi, ne prilože suglasnost većine suvlasnika, ili je vlasnik nepoznat ili nepoznata boravišta, prema zgradi se postupa u skladu s propisima kojima se uređuje inspekcijski nadzor građenja. Ove odluke donose se u skladu s programom mjera, s obzirom na utvrđeno činjenično stanje zgrade i drugih činjenica koje utvrdi Ministarstvo. Postupak donošenja tih odluka je hitan, protiv odluka se ne mogu izjaviti žalbe, ali se mogu pokretati upravni sporovi.

Spomenute odluke provodi Fond za obnovu putem ovlaštenog arhitekta, ovlaštenog inženjera građevinske struke, odnosno izvođača. Iznimno od toga obnovu višestambene zgrade, stambeno-poslovne zgrade, poslovne zgrade i obiteljske kuće na temelju odluke Ministarstva može provodi vlasnik, odnosno suvlasnici zgrade koji to zatraže, a koji imaju pravo na novčanu pomoć za opravdane troškove obnove. Odluka o obnovi ili uklanjanju zgrade i gradnji zamjenske obiteljske kuće provodi se nakon provedenog postupka tehničko-financijske kontrole projekta.

Obnova, odnosno uklanjanje zgrade javne namjene provodi se na temelju odluke vlasnika i/ili osnivača odnosno pravne osobe ili tijela kojemu je zgrada dana na upravljanje, a koja se odluka donosi u skladu s programom mjera. Tu odluku provodi vlasnik zgrade javne namjene sam, i/ili osnivač odnosno pravna osoba ili tijelo kojemu je zgrada dana na upravljanje, putem ovlaštenog arhitekta, ovlaštenog inženjera građevinske struke, odnosno izvođača ili pravna osoba, odnosno tijelo kojemu je zgrada dana na upravljanje na isti način ako to odluči vlasnik zgrade. To rješenje ukazuje se razumljivim i dobrim u dijelu koji se odnosi na zgrade javne namjene u vlasništvu Grada Zagreba i županija jer je riječ o njihovu vlasništvu, kao i o pravnim subjektima koji imaju potrebna znanja i druge resurse za provedbu obnove i dakako zato što se s tim u svezi ne postavlja pitanje snošenja troškova obnove. Međutim, takvo rješenje nije svrhovito u dijelu koji se odnosi na zgrade javne namjene u vlasništvu države koje bi trebala obnavljati različita tijela državne vlasti i pravne osobe koje za to nemaju službenike, odnosno zaposlenike s potrebnim stručnim znanjima i iskustvom. Također, o trenutku obnove odlučuje svako tijelo, odnosno osoba pojedinačno, a što onemogućava valjano određivanje prioriteta u obnovi i zajedničko nastupanje prema sudionicima u gradnji i time postizanje povoljnijih uvjeta i niže cijene obnove.

Odabir sudionika u gradnji i drugih sudionika na obnovi zgrada, uklanjanju zgrada i građenju zamjenskih obiteljskih kuća obavlja se na temelju odredaba zakona kojim se uređuje javna nabava, prema kriterijima koji se određuju programom mjera. Programom mjera u svrhu provedbe Zakona određuju se najviše cijene usluga, radova i građevnih proizvoda koje se mogu prihvatiti u odabiru u javnoj nabavi.

11. STAMBENO ZBRINJAVANJE
Zakonom je uređeno privremeno i trajno stambeno zbrinjavanje te privremeni smještaj za vlasnika stana, srodnika u pravoj liniji vlasnika stana i zaštićenog najmoprimca koji su u oštećenoj, odnosno uništenoj zgradi stanovali i imali prijavljeno prebivalište ili boravište u vrijeme potresa, a koja se obnavlja na temelju Zakona ili se uklanja na temelju Zakona ili zakona kojim se uređuje postupanje građevinske inspekcije. To zbrinjavanje izvršava se putem ugovora o najmu odgovarajućeg stana koji na određeno vrijeme, odnosno na neodređeno vrijeme sklapa osoba koja na to ima pravo i Grad Zagreb, odnosno županija. Na području Grada Zagreba najamnina se plaća u iznosu propisanom Odlukom o najmu javno najamnih stanova („Službeni glasnik Grada Zagreba“, br. 7/09, 22/09 i 26/14), a na području županija, koju odrede županije. Odgovarajuća veličina stana određuje se odlukom o stambenom zbrinjavanju osoba pogođenih potresom, za koju nije propisano tko je donosi, a podrazumijeva stan veličine oko 35 m2 korisne površine stana za jednu osobu odnosno za svaku daljnju osobu još oko 10 m2, ali ne veći od stana koji se uklanja.

Stan se može unajmiti uz uvjet da vlasnik stana, njegov bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, odnosno neformalni životni partner na području Grada Zagreba, odnosno županije nije vlasnik drugog useljivog stana ili kuće. Stambeno zbrinjavanje i privremeni smještaj spomenutih osoba provodi se na temelju rješenja koje donosi upravno tijelo Grada Zagreba, odnosno županije nadležno za upravljanje stanovima. Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba Ministarstvu.

Pravo na privremeno zbrinjavanje u stanu odgovarajuće veličine imaju navedeni vlasnik stana i njegov srodnik koji su stanovali u: zgradi koja se obnavlja na temelju Zakona, a za vrijeme obnove nije podobna za stanovanje, do završetka obnove zgrade, obiteljskoj kući umjesto koje se gradi zamjenska obiteljska kuća do završetka građenja kuće. Također, pravo na privremeno zbrinjavanje u stanu odgovarajuće veličine do 1. rujna 2023., sukladno posebnom zakonu, imaju i navedeni zaštićeni najmoprimci koji su živjeli u zgradi koja se uklanja.

Pravo na trajno zbrinjavanje u stanu odgovarajuće veličine imaju navedeni vlasnik stana i njegov srodnik koji su stanovali u zgradi koja se uklanja na temelju Zakona ili propisa kojima se uređuje postupanje građevinske inspekcije, uz obvezu prenošenja vlasništva zemljišta na kojem se nalazila uklonjena zgrada u korist Republike Hrvatske. Grad Zagreb i županije dužni su o svom trošku spomenutim vlasnicima i zaštićenim najmoprimcima do davanja u najam stana osigurati privremeni smještaj ako on, njegov bračni drug, izvanbračni drug, životni partner, odnosno neformalni životni partner na području Grada Zagreba, odnosno županije nije vlasnik druge useljive kuće ili stana.

Stambeno zbrinjavanje osoba pogođenih potresom i privremeni smještaj tih osoba provode se na temelju rješenja koje donosi upravno tijelo Grada Zagreba, Krapinsko-zagorske županije odnosno Zagrebačke županije nadležno za upravljanje stanovima Grada, odnosno županije. Protiv tog rješenja može se izjaviti žalba ministarstvu nadležnom za graditeljstvo.

Ako Grad Zagreb, odnosno županija nema dovoljan broj stanova za davanje u najam, Republika Hrvatska, Ministarstvo državne imovine dat će im na uporabu za davanje u najam svoje stanove. Ako se, pak, za to pokaže potreba, Ministarstvo će kao investitor u ime i za račun Republike Hrvatske osigurati izgradnju zgrada za privremeni smještaj stradalih osoba na području Grada Zagreba. Također, vjerske zajednice čije su zgrade za obavljanje vjerskih obreda ili vjerskih aktivnosti oštećene u potresu, mogu o svom trošku i na svom zemljištu izgraditi privremene zamjenske zgrade za iste potrebe. Na gradnju tih zgrada i gradnju infrastrukturnih građevina potrebnih za građenje i uporabu tih zgrada primjenjuju se odredbe članka 129. Zakona o gradnji. Te se zgrade, nakon prestanka potrebe privremenog smještaja, trebaju koristit za smještaj studenata.

12. PRIJELAZNE I ZAVRŠNE ODREDBE
Glavni projekt za rekonstrukciju zgrade oštećene u potresu čija je izrada započeta do stupanja na snagu predmetnog Zakona, smatra se odgovarajućim projektom u smislu Zakona ako ima suglasnost provoditelja tehničko-financijske kontrole projekta. Na temelju toga glavnog projekta može se obnoviti zgrada prema predmetnom Zakonu.

Vlasnici zgrade koji su naručili izradu navedenog projekta u skladu s kojim je provedena obnova zgrade na temelju predmetnog Zakona imaju pravo na novčanu pomoć za troškove koje su imali u svezi s izradom tog projekta. Iznos novčane pomoći na pisani zahtjev upravitelja ili predstavnika suvlasnika zgrade, odnosno na zahtjev vlasnika, odnosno suvlasnika obiteljske kuće, određuje Ministarstvo nadležno za graditeljstvo odlukom u skladu s programom mjera.

Odluka o osiguranju novčane pomoći za privremenu i nužnu zaštitu i popravak zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba i okolice (Nar. nov., br. 55/20) i Odluka o financiranju najamnine za stambeno zbrinjavanje osoba čije su nekretnine stradale u potresu na području Grada Zagreba, Zagrebačke županije i Krapinsko-zagorske županije (Nar. nov., br. 57/20) ostaju na snazi.

13. ZAKLJUČAK
Unatoč opisanim nedostacima vezanim uz terminološku neusklađenost i pravnu prazninu glede financiranja popravka nekonstrukcijskih elemenata, nespretno sročen sadržaj programa mjera i kompliciranje oko sadržaja projekata za obnovu zgrada, predmetni Zakon, normativno uzevši, predstavlja vrlo dobar pravni okvir za ostvarenje svrhe, odnosno cilja Zakona, tj. za postupnu, ali brzu obnovu oštećenih zgrada i uklanjanje uništenih zgrada. Tome znatno pridonosi elastičnost provedbe Zakona, koja je osigurana propisivanjem njegove provedbe putem programa mjera koji se donose ovisno o utvrđenim prioritetima te raspoloživim sredstvima i drugim resursima te omogućavanjem obnove zgrada odjednom ili u fazama.

Uz takvo stanje stvari, može se zaključiti da uspješnost provedbe Zakona ovisi o volji i sposobnosti osoba koje ga trebaju provoditi i, dakako, o sredstvima koja će se osiguravati za njegovu provedbu.

[1]    O tome smo detaljnije pisali u Informatoru, br. 6624 od 27. 4. 2020. „Održavanje i obnova zgrada nakon potresa prema postojećim propisima“ i Informatoru, br. 6630 od 8. 6. 2020. „Nacrt prijedloga zakona o obnovi zgrada oštećenih potresom na području Grada Zagreba, Krapinsko – zagorske županije i Zagrebačke županije“.
[2]    Primjerice, Zakon o obnovi spomeničke cjeline Dubrovnika i drugih nepokretnih kulturnih dobara u okolici Dubrovnika (Nar. nov., br. 21/86, 33/89, 26/93, 128/99, 19/14, 32/14 i 99/14) i Zakon o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (Nar. nov., br. 77/14).
[3]    Jedna od takvih iznimaka propisana je Zakonom o saniranju posljedica katastrofe na području Vukovarsko-srijemske županije (Nar. nov., br. 77/14).
[4]    Ostaje nejasno koje su to „druge nekretnine“ jer se prema Zakonu obnavljaju zgrade javne namjene, višestambene zgrade, poslovne zgrade, stambeno-poslovne zgrade i obiteljske kuće, pri čemu zgrade javne namjene obnavljaju njihovi vlasnici pa nema uplate troškova Fondu za obnovu.
[5]    Obnavljaju se višestambene zgrade, stambeno poslovne zgrade, poslovne zgrade, obiteljske kuće i zgrade javne namjene,
[6]    Obnavljaju se višestambene zgrade, stambeno poslovne zgrade, poslovne zgrade, obiteljske kuće i zgrade javne namjene,
[7]    1. popravkom nekonstrukcijskih elemenata, 2. popravkom konstrukcije, 3. pojačanjem konstrukcije, 4. cjelovitom obnovom konstrukcije, 5. cjelovitom obnovom zgrade. Ovi su pojmovi u Zakonu definirani.