Ugovor o patentnom pravu (engl. Patent Law Treaty, skraćeno PLT) multilateralni je ugovor, zaključen 1. lipnja 2000. u Ženevi, u Švicarskoj. Ugovor su potpisale 53 zemlje i međuvladina organizacija - Europska patentna organizacija, s ciljem da se usklade i pojednostavne formalni postupci glede nacionalnih i regionalnih prijava i patenata kako bi postali razumljivi i jednostavni za uporabu. Ugovor ima 27 članaka, a uz njega je donesen i Pravilnik prema Ugovoru o patentnom pravu, koji sadržava 21 pravilo. Patent je isključivo pravo priznato za izum koji nudi novo rješenje nekog tehničkog problema i priznaje se za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu. Patent se priznaje za izume koji se odnose na proizvod, postupak ili primjenu, a osigurava svom vlasniku isključivo pravo na izradu, korištenje, stavljanje u promet ili prodaju izuma zaštićenog patentom, a sve tijekom ograničenog razdoblja. Ugovor o patentnom pravu sadržava odredbe o sljedećim pitanjima^[1]:

- uvjeti za dobivanje datuma podnošenja standardizirani su kako bi se smanjili rizici zbog kojih bi podnositelji zahtjeva mogli nenamjerno izgubiti datum podnošenja, što je od najveće važnosti za patentni postupak

- skup formalnih zahtjeva za nacionalne i regionalne prijave standardiziran je uključivanjem u Ugovor uvjeta koji se odnose na oblik ili sadržaj međunarodnih prijava u okviru Ugovora o suradnji na području patenata (potpisan 19. lipnja 1970., skraćeno engl. PCT), kao i sadržaje obrasca zahtjeva PCT-a i uporabu tog obrasca popraćenog naznakom da se prijava tretira kao nacionalna prijava. Standardizacija ili eliminira ili smanjuje postupovne praznine između nacionalnih, regionalnih i međunarodnih patentnih sustava.

- ustanovljen je standardizirani tip međunarodnih obrazaca koji moraju prihvatiti uredi svih ugovornih strana

 - broj postupaka pred uredima za patente je pojednostavnjen, što pridonosi smanjenju troškova, kako podnositelju tako i uredu

- Ugovor predviđa postupke kojima se izbjegava nenamjeran gubitak materijalnih prava koja nastaju zbog propuštanja udovoljavanju formalnim zahjtevima ili rokovima

- omogućava se implementacija elektroničkog arhiviranja, s tim da se osigurava koegzistencija komunikacije u papirnatom i elektroničkom obliku

- obnavlja se pravo prvenstva za stranu ili privremenu prijavu patentne prijave koja je podnesena nakon isteka razdoblja prvenstva.

Zaključno s kolovozom 2019., Ugovoru o patentnom pravu pristupile su 42 zemlje, a stupio je na snagu 28. travnja 2005. Republika Hrvatska ratificirala je Ugovor Zakonom o potvrđivanju Ugovora o patentnom pravu (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 10/04). Ugovor je u odnosu na RH stupio na snagu 28. travnja 2005. (Narodne novine, Međunarodni ugovori, br. 3/05).

[1] Preuzeto iz Summary of Patent Law Treaty, https://www.wipo.int/treaties/en/ip/plt/summary_plt.html, pristupljeno 26. 5. 2020.