14.02.2020.

Vremeplov: Sretenjski ustav Kneževine Srbije – 15. veljače 1835.

Dan 15. veljače u Republici Srbiji slavi se kao Dan državnosti, ali i kao Dan ustavnosti. Tog je dana, na pravoslavni blagdan Sretenje, godine 1804. započeo Prvi srpski ustanak, borba Srba za oslobođenje od turske vlasti, a 31 godinu kasnije, 1835., donesen je prvi ustav Kneževine Srbije - Sretenjski ustav.

Kneževina Srbija nastala je nakon Drugog srpskog ustanka (1815.-1817.), kada je u okviru Otomanskog Carstva prvo dobila samoupravu, da bi autonomiju stekla sultanovim hatišerifom 1830. Miloš Obrenović, vođa ustanka, uz tursku potporu postao je »baš knez« odnosno prvi knez te je dobio položaj nasljednog kneza.

Knez je Srbijom vladao despotski i praktično je preuzeo turske metode vladavine. Njegovi česti obračuni s političkim protivnicima, samovolja i zloporaba položaja njegovih ljudi te otvorene pljačke stvarale su kod naroda otpor i dovodile do pobuna. Jedna takva pobuna - Miletina buna dovela je do donošenja Sretenjskog ustava, 15. veljače 1835. Ustav je donesen na Narodnoj skupštini u Kragujevcu, a autor mu je bio Obrenovićev tajnik, Dimitrije Davidović, koji ga je pisao po uzoru na francuske ustavne povelje od 1814. i 1830. i belgijski ustav iz 1831. godine. Ustav je imao 14 glava te 142 članka. U prvom članku Srbija se definira kao nedjeljiva i po pravu neovisna Kneževina po priznanju Sultana Mahmuda Drugoga i Cara Nikolaja Prvoga, te je podijeljena na okruge, srezove i općine (članak 2.). Vlast se dijelila na zakonodavnu, izvršnu i sudsku (članak 5.), s tim da su zakonodavnu i izvršnu vlast provodili knez i Državni savjet (članak 6). Narodna skupština sazivala se po volji kneza (članak 85.), imala je savjetodavnu ulogu i njezine odluke nisu vezivale ni kneza i ni Državni savjet (članak 90). Skupština je bila nadležna za promjenu ustava, koji se mijenjao dvotrećinskom većinom glasova uz sudjelovanje tri četvrtine od 100 poslanika (članak 140.). Ustavom je nadalje dana organizacija sudova i ustanovljena je njihova neovisnost, uređeno je nasljedno pravo dinastije Obrenović, prava i slobode građana te je potvrđen Konkordat o autonomiji Crkve u Kneževini, koji je je potpisan s Carigradskom patrijaršijom 1831. Bio je to prvi ustav na Balkanu i za doba i prilike u kojima je nastao bio je liberalan i napredan. Međutim, kao takav nije bio po volji trima velikim silama, Turskoj, Rusiji i Austriji. Tako se (turska) Porta protivila njegovu donošenju jer je Srbija još uvijek bila vazalna kneževina Osmanskog Carstva. Austrija je bila protiv ustava jer ga ni sama nije imala, a Rusija je donošenje ustava komentirala kao »francuski rasad u turskoj šumi«. Knez Miloš, koji nikako nije htio biti ograničen u vlasti, jedva je dočekao to odbijanje velikih sila, pa je Ustav ukinut mjesec dana nakon donošenja, 17. ožujka 1835. godine.

Sretenjski ustav bio je prvi moderni srpski ustav u kojem je bila izražena nacionalna emancipacija, ukidanje feudalnih ustanova i ograničavanje autokratske vladavine. Tri godine nakon ukidanja ovog Ustava, Srbiji je pod utjecajem navedenih triju sila 1838. nametnut tzv. Turski ustav.