Zakonodavstvo
Sudska praksa
Alati
Stručni članci
×
19.03.2018.
Vremeplov: Pacta conventa iz 1102.
Pitanje autentičnosti sporazuma pojavilo se u doba određivanja državnopravnog položaja Hrvatske unutar zemalja krune sv. Stjepana, a potaknuo ga je 1844. mađarski povjesničar Istvan Horvat tvrdnjama da je Ugarska silom pokorila Hrvatsku i da je stoga Pacta krivotvorina.
Pacta conventa iz 1102. bilješka je o ugovoru[1] ili navodni sporazum[2] između ugarskog kralja Kolomana i predstavnika dvanaest rodova hrvatskog plemstva, kojim potonji dragovoljno prihvaćaju Kolomana za svojeg kralja, a zauzvrat mogu mirno uživati u svojim posjedima, oslobođeni su od poreza i obvezni su mu pomagati i braniti ga u slučaju ratne ugroze, do Drave o svom trošku, a preko Drave o kraljevom trošku. O Pacti se zna iz djela »Povijest salonitanskih i splitskih prvosvećenika«, Tome Arhiđakona iz 1380-ih, u kojem je sačuvan kao dodatak nakon kroničareve smrti. Naziva ga se još i Qualiter, prema početku dokumenta, koji na latinskom glasi:
»Qualiter et cum quo pacto dederunt se Chroates regi Hungariae« ili
»Kako i kojim se ugovorom predadoše Hrvati kralju Ugarske«,
a u nastavku navodi:
»Koloman, božjom milošću sin Vladislava, kralja ugarskoga, vladajući na mjestu svoga oca, a jer je bio veoma odvažan, odluči da čitavu Hrvatsku sve do mora dalmatinskoga, podloži pod svoju vlast. Dođe sa svojom vojskom do rijeke Drave. Hrvati, pak, čuvši za dolazak kraljev, sakupiše svoju vojsku i spremiše se na bitku. Kralj, pak, doznavši da su se Hrvati sakupili, pošalje svoje poslanike htijući s njima prijateljski pregovarati i sklopiti ugovor, kakav su oni željeli. Hrvati, saslušavši poruku gospodina kralja, sastavši se na skupštini svi skupa, prihvatiše i poslaše 12 plemenskih starješina od 12 hrvatskih plemena, ...
... Ovi, došavši k gospodinu kralju, iskazaše mu dužnu počast. Gospodin, pak, kralj, primivši ih poljupcem mira te dostojanstveno s njima postupajući, ovako se pogodiše: da će spomenuti sa svim svojim bližnjim uživati svoje posjede i imovinu u miru i bez smetnje; da nijedan od spomenutih rodova ni njegovi ljudi nisu dužni spomenutomu kraljevskomu veličanstvu plaćati porez ili dohodak, osim što su spomenuti dužni gospodinu kralju, kad netko navali na njegove granice, tad ako gospodin kralj pošalje po njih, dužni su tad poći s najmanje 10 oboružanih konjanika od svakog spomenutog roda do Drave na svoj trošak, odonud prema Ugarskoj na trošak gospodina kralja, i sve dok traje vojna moraju ostati. I tako bi uređeno godine Gospodnje 1102., itd. ...«[3]
Pitanje autentičnosti sporazuma pojavilo se u doba određivanja državnopravnog položaja Hrvatske unutar zemalja krune sv. Stjepana, a potaknuo ga je 1844. mađarski povjesničar Istvan Horvat tvrdnjama da je Ugarska silom pokorila Hrvatsku i da je stoga Pacta krivotvorina. Na strani neautentičnosti stoje činjenice da je Pacta conventa pisana jezikom koji potječe iz 14. stoljeća, da se Koloman navodi kao sin kralja Ladislava, iako je bio njegov nećak, te da u mađarskim izvorima nema spomena o njemu. S druge strane, zasebno krunjenje kraljeva za Hrvatsku, nastavak sazivanja hrvatsko-dalmatinskih i slavonskih sabora, održavanje banske službe i privilegije dalmatinskim komunama ipak govore u prilog postojanja tog dogovora.
[1] Izvor: http://www.enciklopedija.hr/natuknica.aspx?id=46073, pristupljeno: 11. ožujka 2018.
[2] Izvor: https://hr.wikipedia.org/wiki/Pacta_conventa, pristupljeno: 11. ožujka 2018.
[3] Tekst preuzet iz: J. Šidak (ur.), Historijska čitanka za hrvatsku povijest, I. Do ukidanja feudalnih odnosa u Hrvatskoj G. 1848., Zagreb, 1952., str. 34-35; izvor: https://www.pravo.unizg.hr/_download/repository/PACTA_CONVENTA_IZ_1102.pdf pristupljeno: 12. ožujka 2018.
