Karlovačkim mirom ili Mirom u Srijemskim Karlovcima, nakon nekoliko stoljeća osvajanja i širenja označen je kraj otomanske kontrole u srednjoj Europi s jedne strane i uzdizanje Habsburške Monarhije, kao dominantne sile u tom području, s druge strane. Ugovor se zasnivao na načelu uti possidetis, ita possideatis (što tko posjeduje, neka mu i ostane), što znači da je svakoj od njegovih potpisnica pripao onaj dio teritorija koji je osvojen dotadašnjim ratovanjima. Poljskoj je vraćena Podolija i zapadni dio Ukrajine, a granica Osmanskoga Carstva prema Habsburškoj Monarhiji povukla se na tokove rijeka Save i Une. Habsburški car Leopold I. stekao je cijelu Ugarsku i Transilvaniju, cijelu Slavoniju i veći dio Srijema te Hrvatsku do Une i južno od Velebita. Hrvatska je stekla svoje teritorije u dravsko-savskom međurječju kao i dio teritorija u dunavsko-savskom međurječju (do crte Slankamen–Rača), ali je znatan dio srednjovjekovne Hrvatske ostao u Bosanskom pašaluku. Iz hrvatskog teritorija izdvojen je prostor između rijeka Vrbasa i Une s Bosanskim Novim, Bosanskom Dubicom i Bihaćem, dio Posavine te uski pojas u istočnoj Lici. Mletačka Republika zadržala je ratom stečene gradove Knin, Vrliku, Sinj, Vrgorac i Gabelu na koje se proširilo ime Dalmacija. Usto je dobila Moreju (Peloponez) te obalni pojas u Boki Kotorskoj od Herceg Novoga do Risna. Da bi spriječila izravan dodir s Mlečanima, Dubrovačka Republika zatražila je da se za Osmanlije uspostave koridori u predjelu zaljeva Klek–Neum i Sutorine, što je i prihvaćeno. Osmanlije su zadržale Beograd, jugoistočni dio Zemuna, Rumu i Srijemsku Mitrovicu te temišvarski Banat kao i kontrolu nad Vlaškom i Moldavijom. Iako je Rusija bila članica Lige, pregovori s Osmanlijama oko mira započeti u studenom 1698., zatekli su Ruse u ratovanju na području Donjeg Dnjepra i Kerčanskog tjesnaca u cilju spajanja Azovskog mora s Crnim morem. Ruski car Petar Veliki osobno se pridružio pregovorima i s Osmanlijama je potpisao dvogodišnje primirje, međutim konačan dogovor u siječnju nije postignut zbog Petrovih zahtjeva za zaštitu kršćana u balkanskim provincijama Osmanskog Carstva i vojne pozicije Rusije, a i zbog nedostatka potpore od članica Svete Lige. Mir između tih dviju strana sklopljen je u Konstantinopolisu 1700. godine, i njime je Rusiji prepušten Azov. Karlovački mir predstavlja veliku prekretnicu u hrvatskoj povijesti. Njime je Osmansko Carstvo zauvijek izgubilo teritorije u današnjoj Hrvatskoj i po prvi put od XV. stoljeća Hrvatska se našla u trajnom miru. Njime je definirana moderna granica Hrvatske i današnja granica s Bosnom i Hercegovinom.