Dušanov zakonik, u ranijim prijepisima nazivan Zakon blagovjernago cara Stefana, smatra se najvažnijim zakonom srednjovjekovne Srbije. Donio ga je srpski car Stefan Uroš IV. Dušan Nemanjić 21. svibnja 1349. u Skoplju, na saboru vlastele i crkvenih velikodostojnika. Izrada zakonika započela je odmah nakon krunjenja kralja Dušana za cara Srba i Grka 1346. godine, s ciljem da se unificiraju pravila za carstvo i učvrsti Dušanova vlast. 

Zakonik se dijelom naslanjao na Zakonopravila ili Krmčiju, zbornik bizantskih građanskih i crkvenih pravila, koje je preveo Sveti Sava početkom 13. stoljeća, a dijelom na bizantsku preradu Justinijanova zbornika. Podrobno je uređivao staleške odnose i položaj crkve te je sadržavao odredbe bračnoga, građanskog, kaznenog i procesnog prava. Prvih 38 članaka posvećeno je crkvi, a potom slijedi uređenje feudalnih odnosa. Stanovništvo se dijelilo na vlastelu, koji su bili gospodari zemlje, i na »sebre« - zemljoradnike. »Otroci« su bili robovi i smatrani su vječnom baštinom vlastelina. Zakonik zatim sadržava odredbe o sudstvu te kazne za različite prijestupe, koje su se, karakteristično za feudalno društvo, razlikovale za vlastelu i sebre. U nastavku izdvajamo pojedine odredbe: 

O ženidbi: Vlastela i drugi ljudi da se ne žene bez blagoslova od svoga arhijereja, ili da se blagoslove od onih koje su arhijereji postavili izabravši ih za duhovnike.

O svadbi: Nijedna svadba da se ne učini bez vjenčanja, a ako se učini bez blagoslova i upita crkve, takovi da se razluče.

O nevjeri: Za nevjeru, za svaku krivicu, brat za brata, i otac za sina, rođak za rođaka; koji su odjeljeni u svojim kućama od onog koji nije skrivio, ti da ne plate ništa, osim onoga koji je skrivio, njegova i kuća da plati.

O ubojstvu: Ako ubije vlastelin sebra u gradu, ili u župi, ili u katunu, da plati tisuću perpera, ako li sebar vlastelina ubije, da mu se obje ruke odsjeku i da plati trista perpera.

O ubojstvu: Ko se nađe da je ubio oca, ili mater, ili brata, ili čedo svoje, da se taj ubojica sažeže na ognju.

O psovci: Vlastelin, koji opsuje i osramoti vlasteličića, da plati sto perpera, i vlasteličić, ako opsuje vlastelina, da plati sto perpera i da se bije štapovima.

O nasilju: Ako koji vlastelin uzme vlastelinku silom, da mu se obje ruke odsjeku i nos odreže; ako li sebar uzme silom vlastelinku, da se objesi, ako li svoju drugu uzme silom, da mu se obje ruke odsjeku i nos odreže.

O psovanju vlasteoskom: I ako vlastelin, ili vlasteličić, opsuje sebra, da plati sto perpera; ako li sebar opsuje vlastelina, ili vlasteličića, da plati sto perpera i da se osmudi.

O psovci: Ko opsuje episkopa, ili kaluđera, ili popa, da plati sto perpera. Ko se nađe da je ubio episkopa, ili kaluđera, ili popa, taj da se ubije i objesi.

O sucima: Suci kuda god idu po zemlji carevoj i svojoj oblasti, da nije vlastan uzeti obroka silom, ni što bilo drugo, osim poklona, što mu ko pokloni od svoje volje.