1. DOSADAŠNJI PRIJEPORI OKO IZDVAJANJA STAMBENIH JEDINICA IZ SUSTAVA CENTRALNOGA GRIJANJA PUTEM ZAJEDNIČKE KOTLOVNICE
Krajnji kupac toplinske energije na zajedničkom mjerilu toplinske energije, temeljem odredbi Zakona o tržištu toplinske energije,¹ može se izdvojiti iz zajedničkog toplinskog sustava², uz ispunjavanje sljedećih uvjeta:³

1. ishođenje pisane suglasnosti za izdvajanje s toplinskog sustava temeljem odluke većine glasova suvlasnika koja se računa po suvlasničkim dijelovima, a ne po broju suvlasnika unutar zgrade/građevine
2. nakon pribavljene suglasnosti iz prethodne točke, pisanu suglasnost za izdvajanje iz zajedničkog toplinskog sustava ovlašteni predstavnik suvlasnika dužan je ovjeriti i dostaviti kupcu
3. radovi za izdvajanje samostalne uporabne cjeline krajnjeg kupca (stana ili poslovnog prostora) iz zajedničkog toplinskog sustava smatraju se jednostavnim radovima koji se mogu izvoditi bez lokacijske dozvole i akta kojim se odobrava građenje, a u skladu s glavnim projektom, izrađenim po ovlaštenom inženjeru
4. izvođenje radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava može izvoditi izvođač koji ispunjava uvjete za obavljanje tih djelatnosti prema posebnom zakonu
5. nakon izvedbe radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava izvođač je obvezan izraditi izvješće o izvedenim radovima i dati pisanu izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova
6. po završetku radova za izdvajanje samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava i njihovu pregledu, projektant glavnog projekta obvezan je dati izjavu da su izvedeni radovi sukladni glavnom projektu i pravilima struke za ovu vrstu radova
7. izjave izvođača i projektanta čuva upravitelj zgrade/građevine i obvezni su dio obavijesti opskrbljivaču energije o izdvajanju samostalne uporabne cjeline iz zajedničkog toplinskog sustava
8. nakon provedenog postupka izdvajanja potrebno je izvijestiti opskrbljivača toplinske energije. Izvješćivanje i dostava dokumentacije iz posljednje točke (br. 7.) obveza je kupca toplinske energije (to je pravna ili fizička osoba koja u ime i za račun vlasnika i/ili suvlasnika zgrade/građevine obavlja djelatnost kupca u samostalnom, zatvorenom i centralnom toplinskom sustavu).⁴

U praksi sudova pojavila se različita praksa u sporovima koji proizlaze iz obveznopravnog odnosa tužitelja kao trgovca, pružatelja javne usluge isporuke plinom i tuženika kao potrošača plina u situaciji izdvajanja potrošača iz sustava centralnoga grijanja putem zajedničke kotlovnice. Sporno je pitanje je li potrošač dužan plaćati i dalje ispostavljene račune i u situaciji kad se izdvojio iz sustava centralnoga grijanja putem zajedničke kotlovnice. Prihvaćajući pravno shvaćanje Vrhovnog suda RH (u odluci Rev x-670/2011 od 10. studenoga 2011.), smatramo da je fiksna mjesečna naknada obuhvaćena troškom isporučene toplinske energije, koji (trošak) potrošači, u konkretnim predmetima tuženi, koji su se zakonito izdvojili iz sustava centralnoga grijanja, nisu dužni plaćati tužitelju u smislu odredbe čl. 45. st. 3. ZTTE-a. Ono što struka navodi da su potrošači dužni plaćati („svi troškove osim troškova toplinske energije…“) odnosi se na plaćanje održavanja toplinske stanice, zajedničkih dijelova sustava centralnoga grijanja u zgradi⁵, gdje se nalazi „samostalna uporabna cjelina“ tuženih ili grijanja zajedničkih dijelova zgrade, ali tu više ne postoji odnos tuženih kao pojedinca prema isporučitelju toplinske energije, nego postoji dužnost tuženih kao suvlasnika cijele nekretnine, zajedno s ostalim suvlasnicima, da snose trošak održavanja zajedničkih dijelova nekretnine u skladu s međuvlasničkim sporazumom, koji se podmiruju iz sredstava zajedničke pričuve.

2. JOŠ JEDNA NORMA (KOJA JE PREMA MIŠLJENJU AUTORA SPORNA)
Sporna norma ZTTE-a određuje kako je isključenje zgrade/građevine iz toplinskog sustava moguće uz podnošenje zahtjeva ovlaštenog predstavnika suvlasnika,⁶ na temelju prethodno postignute suglasnosti svih⁷ krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije, za izdvajanje svih samostalnih uporabnih cjelina unutar zgrade/građevine te uz prethodnu suglasnost distributera i opskrbljivača toplinskom energijom (čl. 45. st. 2. ZTTE-a).

3. POTENCIJALNI PROBLEMI S PREDMETNOM NORMOM
Pomno čitanje zakonskog teksta ukazuje na niz propusta koji, prema našem mišljenju, ozbiljno ugrožavaju pojedina ustavna načela, dovodeći do njegove stvarne neprimjenjivosti u praksi. Riječ je o mnoštvu odredaba, od kojih su neke u direktnoj suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, pojedine su međusobno suprotne i suprotne drugim propisima, a time i protivne načelu vladavine prava i pravne sigurnosti, a neke su potpuno nejasne s gledišta provedivosti u praksi. Dakako, postavlja se pitanje: zašto onda takvo rješenje?

3.1. MPLEMENTACIJA ACQUIS COMMUNAUTAIRE KROZ ZTTE I POTREBNA SUGLASNOST
ZTTE u pozitivni pravni poredak RH prenosi niz direktiva.⁸ Pravni i institucionalni okvir ZTTE-a pretežitim je dijelom posljedica recepcije europskih normi pripadajućeg područja. Iako su navedene direktive važni pravni akti u skladu s kojima države članice, dakle i RH, moraju prilagoditi sadržaj nacionalnih zakonodavstava, nigdje nije navedena problematika opsega suglasnosti suvlasnika koja je potrebna za izdvajanje zgrade/građevine iz toplinskog sustava. Sekundarno pravo EU-a, ali i pravo općenito, pa tako i hrvatsko pravo, ne egzistiraju izvan šireg konteksta, pa su norme koje ne uzimaju u obzir širi kontekst u kojemu se donose besmislene, bez obzira koliko bile pravno utemeljene. Posljedično i tradicionalna gramatička interpretacija⁹ prava u uvjetima članstva u EU-u više nije zadovoljavajuća. Sud EU-a inzistira na interpretaciji prava u svjetlu ciljeva koje norma nastoji ostvariti, što u praktičnom smislu za nacionalne sudove znači veće oslanjanje na teleološku interpretaciju norme.¹⁰ To se, dakako, odnosi ne samo na norme prava EU-a, već upravo i na nacionalne norme koje moraju biti interpretirane u svjetlu ciljeva prava EU-a. Ti se ciljevi ponekad mogu iščitati iz norme prava EU-a, primjerice preambule ili uvodnih odredaba direktive, ali ponekad i iz šire politike institucija EU-a, pa i iz obrazloženja presuda Suda EU-a. U konkretnom slučaju prvo spomenuta direktiva, Direktiva 2009/28/EZ, govori o promicanju energije iz obnovljivih izvora, što je iznimno teško, ako ne i nemoguće ako je za izdvajanje zgrade/građevine iz toplinskog sustava potrebna 100 % suglasnost suvlasnika. Direktiva 2010/31/EU o energetskoj učinkovitosti zgrada na koju se poziva ZTTE, navodi kako se njezine odredbe primjenjuju u skladu s primjenjivim nacionalnim propisima o suvlasništvu odnosno zajedničkom vlasništvu. To je svakako bitno jer je i zakonodavac zadnjim izmjenama Zakona o energetskoj učinkovitosti,¹¹ koji se također poziva na predmetnu Direktivu, izvršavajući odluku Ustavnog suda RH (u nastavku teksta: USUD) revidirao normu o potrebnoj suglasnosti određujući iznadpolovičnu većinu glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima dostatnom za sklapanje ugovora o izvođenju radova na energetskoj obnovi višestambene zgrade. Direktiva 2012/27/EU navodi kako se odgovor na potražnju može temeljiti na odgovorima krajnjih kupaca na cjenovne signale ili na automatizaciji zgrade. Trebalo bi poboljšati uvjete odgovora i pristup odgovoru na potražnju, uključujući za male krajnje potrošače. Države članice bi stoga trebale osigurati, uzimajući u obzir stalni razvoj pametnih mreža, da nacionalna regulatorna tijela za energetiku pomoću mrežnih tarifa i propisa mogu potaknuti poboljšanje energetske učinkovitosti i poduprijeti dinamično određivanje cijena za mjere odgovora na potražnju krajnjih kupaca.

Trebalo bi osigurati integraciju tržišta i jednake prilike za ulazak na tržište za izvore na strani potražnje (opterećenje opskrbe i potrošača) i proizvodnju. Pored toga, države članice trebale bi osigurati da nacionalna regulatorna tijela za energetiku usvoje integrirani pristup koji uključuje potencijalne uštede u sektorima opskrbe energijom i krajnje potrošnje. Kako nacionalno provedbeno zakonodavstvo nikada ne može u potpunosti konzumirati sadržaj direktiva, u doktrinarnim raspravama naznačeno je kako bi se svima koji primjenjuju pravo EU-a, osobito nacionalnim sudovima, dalo do znanja kako se donošenje valjanog nacionalnog provedbenog zakonodavstva ne ukida obveza primjene prava EU-a, a posebice ne isključuje mogućnost da se fizičke i pravne osobe pozivaju izravno na subjektivna prava koja im jamči direktiva, nakon što je implementirana nacionalnim propisom.

3.2. KRITERIJI ZA RJEŠAVANJE PROTURJEČNOSTI S DRUGIM PROPISIMA
Teorija i praksa najčešće spominju i koriste više kriterija za rješavanje proturječnosti između pravnih načela ili pravnih normi.

Pri koliziji pravnih normi u pravilu će se primijeniti kriterij specijalnosti da bi se primijenila jedna od suprotstavljenih pravnih normi. Ipak, koliko god je točno da će u najvećem broju slučajeva biti lako i već prima facie odrediti koja je pravna norma opća ili generalna, a koja posebna ili specijalna, to nije uvijek tako.

Koliko god je jasno da (načelno) Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima¹² ima položaj općeg zakona prema ZTTE-u kao specijalnom, nije baš moguće isključiti slučajeve kada će baš na primjeru tih dvaju zakona zaključak možda biti obrnut ili barem bitno različit. Zakonom o energiji¹³, kao opći zakon za energetski sektor, uređuje pitanja, odnose i pravne institute koji su od zajedničkog interesa za sve energetske djelatnosti ili koji su vezani uz više oblika energije. Pitanja vezana uz područje regulacije električne energije, plina, nafte i naftnih derivata, toplinske energije te obnovljivih izvora energije i energetske učinkovitosti uređuju se posebnim zakonima. ZTTE je posebni propis.

Budući da oba propisa zadiru u (su)vlasničke odnose svakako je bitan ZVDSP, kao također opći, dakle lex generalis propis, a pritom treba imati na umu kako je to jedan od najkompleksnijih zakona u hrvatskom pravnom poretku i njegova je unutarnja struktura kao i priroda predmeta koji uređuje iznimno osjetljiva. Riječ je o sistemskom organskom zakonu koji se odlikuje izrazitom unutarnjom povezanošću i interakcijom svojih odredbi.

Stoga kad nastane potreba rješavanja problema u tumačenju – kriterij nad kriterijima jest kriterij pravednosti. Stoga i formulacija ZTTE-a: „ …na temelju prethodno postignute suglasnosti svih krajnjih kupaca na zajedničkom mjerilu toplinske energije (čl. 45. st. 2. ZTTE-a), a slijedom prethodno navedenog, treba tumačiti u skladu s primjenjivim nacionalnim propisima o (su)vlasništvu odnosno zajedničkom vlasništvu koje određuje dostatnu iznadpolovičnu većinu glasova suvlasnika zgrade koja se računa po suvlasničkim dijelovima dostatnom za izdvajanje iz sustava.

Dakle, mišljenja smo da je riječ o sustavu redovite uprave sukladno odredbama ZVDSP-a (čl. 86.). Svjesni činjenice da ta pravna argumentacija neće biti svima prihvatljiva, mišljenja smo kako je podržava i načelo savjesnosti i poštenja koje je u konačnici imanentno pojmu pravednosti. Vjerujemo da će posljedično i praksa primjene predmetnog rješenja rezultirati predvidivim odnosima i situacijama, tako da se s obzirom na zadiranje u (su)vlasnička prava u području stanovanja neće pojaviti neka nova pitanja na koja neće biti odgovora, odnosno bit će odgovora koji su u skladu sa suvremenim poimanjem prava vlasništva i prava na mirno uživanje imovine.

To tvrdimo jer je nesporna životna činjenica, ali i iskustvo, da su (su)vlasnički odnosi u zgradama u većini slučajeva iznimno složeni (posebno su problematične zgrade s više ulaza), da je nesređeno vlasničko stanje (dakle, zemljišna knjiga), da je informiranost, educiranost i sudjelovanje suvlasnika u donošenju važnih odluka nerijetko na najnižoj razini, da bilo koji model stanovanja kako bi bio dugoročno održiv mora poći od činjenice da propis mora biti životan, što sve u konačnici rezultira činjenicom da će i ovakvo rješenje o potrebnim suglasnostima učiniti izdvajanje zgrade/građevine iz toplinskog sustava samo manje problematičnim. Štoviše, predmetno rješenje je i na tragu nekih ustaljenih europskih pravnih rješenja, exempli causa, vidjeti primjerice slovensko rješenje koje zahtijeva više od tri četvrtine suvlasničkih udjela.¹⁴

4. UMJESTO ZAKLJUČKA
Nakon razmatranja sadržaja i svrhe zakonskih odredbi koje su predmet ispitivanja u ovom članku, vidimo da ZTTE nije propis kojim se uređuju (su)vlasnički odnosi u stambenim zgradama. Više je riječ o tzv. refleksnom djelovanju objektivnih pravnih normi ZVDSP-a negoli o propisu kojim se uređuju vlasnički odnosi u stambenim zgradama.

Štoviše, dojam je da su hrvatske reforme tržišta toplinske energije stvorile konceptualnu konfuziju oko pravne prirode i funkcije održivog stanovanja, pa i po pitanju izbora adekvatne suglasnosti suvlasnika u relevantnim odredbama ZTTE-a. Čini se da je ključ prevladavanja ove predrasude u analizi jurisprudencije SEU-a odnosno ciljnom tumačenju pravnih normi.