1. Uvod
Epidemijom zarazne bolesti, prema Zakonu o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti^[1], smatra se porast oboljenja od zarazne bolesti neuobičajen po broju slučajeva, vremenu, mjestu i zahvaćenom pučanstvu te neuobičajeno povećanje broja oboljenja s komplikacijama ili smrtnim ishodom, kao i pojava dvaju ili više međusobno povezanih oboljenja od zarazne bolesti, koja se nikada ili više godina nisu pojavljivala na jednom području te pojava većeg broja oboljenja čiji je uzročnik nepoznat, a prati ih febrilno stanje. Svjetska zdravstvena organizacija je 11. ožujka 2020. proglasila pandemiju kao posljedicu širenja koronavirusa (COVID-19). Pojava navedenog virusa u proteklim je tjednima na globalnoj razini izazvala čitav niz teškoća koje utječu na svakodnevne aktivnosti i uobičajen način života. U navedenoj situaciji, osiguranje zaštite zdravlja ljudi primarni je društveni cilj od najviše važnosti. Da bismo došli do što učinkovitijeg ostvarenja tog cilja, potrebna je visoka razina intersektorske suradnje, počevši od koordinacije međunarodnih zračnih i morskih luka, granične policije, zdravstvenih ustanova, sanitarne inspekcije, epidemiologa i dr. Velik teret u borbi s ovom javnozdravstvenom ugrozom odrazio se i na poslodavce koji su suočeni s pojavom čitavog niza nepredviđenih scenarija u kojima se od njih očekuje donošenje promptnih radnopravnih, organizacijskih, financijskih i drugih odluka od znatnog utjecaja na cjelokupno poslovanje poduzeća. Kako bi se razmotrilo navedene odluke poslodavaca, u nastavku analiziramo najčešće mjere za kojima se poseže ne bi li se odgovorilo na pojavu koronavirusa. Navedene mjere najčešće podrazumijevaju izmjene u organizaciji rada i rasporeda radnog vremena, što u velikom broju slučajeva uključuje i izmjene ugovora o radu te ugovaranje rada kod kuće, slanje radnika na godišnji odmor, dok su u određenim slučajevima opravdani i otkazi.

2. Upućivanje na rad na izdvojenom mjestu rada (tzv. rad od kuće)
Budući da se epidemija koronavirusa u Republici Hrvatskoj sve više širi, a broj zaraženih u stalnom je porastu, poslodavci koji svoje poslovanje prije svega temelje na pružanju intelektualnih usluga, kao i oni u ICT sektoru, sve češće se odlučuju za uvođenje rada od kuće kao zasigurno jedne od najboljih metoda zaštite. Prednost rada od kuće u konkretnoj situaciji ogleda se u tome što omogućuje provođenje radnih procesa na zadovoljavajućoj razini, uz istodobno smanjenje mogućnosti od širenja zaraze putem neposrednog fizičkog kontakta s drugim potencijalno oboljelim osobama. Ipak, velikom broju poslodavaca takvo rješenje može biti samo kratkoročna mjera kojom se silom prilika koriste kako bi umanjili štetne posljedice rada u kompleksnim uvjetima, s obzirom na nedostatke koji ponajprije nastaju zbog odsutnosti izravne svakodnevne komunikacije te nemogućnosti kvalitetnog upravljanja, prenošenja informacija i radnih zadataka u svoju već uhodanu praksu. Naime, rad na izdvojenom mjestu rada, u pravilu, uvodi se nakon opsežnih planskih analiza i utvrđivanja prikladnih radnih mjesta, a ne stihijski, ishitreno, pod prijetnjom zaraze. Rad od kuće u pravnom smislu uređen je čl. 17. Zakona o radu^[2] te se naziva „rad na izdvojenom mjestu rada“, a podrazumijeva obavljanje poslova kod kuće radnika ili u drugom prostoru koji nije prostor poslodavca.^[3] Ugovor o radu za obavljanje takvih poslova mora, osim podataka koje sadržava svaki ugovor o radu (čl. 15. st. 1. toč. od 1. do 9.), sadržavati i dodatne podatke, konkretno o: radnom vremenu, strojevima, alatima i opremi za obavljanje poslova koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, uporabi vlastitih strojeva, alata i druge opreme radnika i naknadi troškova u svezi s time, naknadi drugih troškova radniku vezanih uz obavljanje poslova te načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika. Dakle, radnik i poslodavac prethodno bi trebali sklopiti takav ugovor o radu odnosno izmjenu (aneks) postojećeg ugovora o radu. U praksi je moguće da će zbog hitnosti postupanja, u okolnostima pojave većeg broja novooboljelih, radnici biti upućeni na rad kod kuće bez prethodnog sklapanja pisanog ugovora o radu za rad na izdvojenom mjestu rada. Ako radnici pristanu raditi od kuće, tada bi se moglo smatrati da je došlo do izmjene ugovora o radu konkludentnim radnjama. No, za poslodavce će, bez obzira na navedeno, postojati opasnost da im inspekcija rada zbog navedenog izrekne upravnu mjeru (čl. 226. st. 1. toč. 7. Zakona o radu). Plaća radnika s kojim poslodavac sklopi ugovor na izdvojenom mjestu rada ne smije biti utvrđena u manjem iznosu od plaće radnika koji u prostorijama toga poslodavca radi na istim ili sličnim poslovima. Osim toga, ugovor na izdvojenom mjestu rada ne može se sklopiti za obavljanje poslova u skraćenom radnom vremenu te drugih poslova za koje je to utvrđeno Zakonom o radu ili drugim zakonom. Također, propisano je da je poslodavac dužan osigurati radniku sigurne uvjete rada, a radnik je dužan pridržavati se svih sigurnosnih i zdravstvenih mjera u skladu s posebnim zakonima i drugim propisima. Potrebno je voditi brigu i o tome da količina i rokovi za izvršenje poslova koji se obavljaju na temelju takvog ugovora ne smiju onemogućiti radniku korištenje prava na dnevni, tjedni i godišnji odmor.

Potrebno je naglasiti da je u skladu s Pravilnikom o sadržaju i načinu vođenja evidencije o radnicima^[4], poslodavac dužan voditi podatke o radnom vremenu potrebne za ostvarivanje prava iz radnog odnosa i za radnike s kojima ima sklopljen ugovor o radu za obavljanje poslova na izdvojenom mjestu rada, s tim da ih poslodavac može voditi tako da zaduži radnika za redovito vođenje i dostavljanje te evidencije, koju je poslodavac obvezan kontrolirati. Evidencija mora sadržavati najmanje podatke propisane čl. 12. navedenog Pravilnika.

Osim što je dužan pridržavati se Zakona o radu, poslodavac je u obvezi postupati i prema odredbama koje osiguravaju primjenu propisa iz zaštite na radu. Tako je prema čl. 90. st. 3. Zakona o zaštiti na radu^[5], pri obavljanju inspekcijskog nadzora na izdvojenom mjestu rada nadležni inspektor ovlašten obaviti nadzor o zaštiti života i zdravlja drugih osoba koje borave u neposrednoj blizini tog mjesta rada. Ovdje ujedno napominjemo da se na izdvojenim mjestima rada ne mogu obavljati poslovi s posebnim uvjetima rada (čl. 36. st. 5. Zakona o zaštiti na radu).

Iz svega navedenog jasno proizlazi da je poslodavac dužan osigurati sigurne uvjete rada i svim onim radnicima koji rade na izdvojenom mjestu rada. Navedeno načelno vrijedi bez obzira na to što posljednjom izmjenom Pravilnika o izmjenama i dopunama Pravilnika o izradi procjene rizika^[6] poslodavac više nema obvezu dokumentiranja procjene rizika za poslove koje radnik povremeno obavlja na izdvojenom mjestu rada, ako su to administrativni, uredski i slični poslovi za koje je u skladu s odredbama toga Pravilnika prethodno procijenjen i dokumentiran mali rizik i koje radnik redovito obavlja u prostoru poslodavca. Naime, prema prethodnom rješenju, da bi radnik mogao povremeno obavljati posao na izdvojenom mjestu rada, poslodavac je, s aspekta zaštite na radu, morao izraditi procjenu rizika za to mjesto rada, uz poduzimanje svih mjera koje iz toga proizlaze, što sada više nije dužan činiti.

3. Prilagodba rasporeda radnog vremena putem nejednakog rasporeda odnosno preraspodjele
Zakon o radu omogućuje poslodavcima da, sukladno člancima 66. i 67. toga Zakona, izmijene raspored radnog vremena radnika tako da uvedu nejednaki raspored ili preraspodjelu radnog vremena. Navedeno će osobito biti korisno kod onih poslodavaca koji u ovom dijelu godine, u doba sve veće spomenute epidemije, imaju smanjenu potrebu za radom određenog broja radnika, pa bi im se svrhovitim pokazalo da sada radnici rade kraće (ili da određeno razdoblje uopće ne rade), a u drugom razdoblju da isti radnici rade dulje i tako nadoknade prethodni kraći rad (ili izostanak rada). Dakako, navedeno će se pokazati korisnim samo kod onih poslodavaca kojima vrsta djelatnosti i način organizacije poslovanja to omogućuje. Međutim, uz pomno osmišljenu analizu vjerujemo da velik broj pravnih subjekata koji posluju na tržištu mogu prilagodbom rasporeda radnog vremena u znatnoj mjeri utjecati na posljedice ove, prije svega, zdravstvene krize.

Nejednaki raspored poslodavac će moći uvesti samo ako ugovorom o radu, kolektivnim ugovorom ili sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca nije određen točan raspored radnog vremena. Prema tome, ako radnici npr. ugovorima o radu imaju ugovoreno radno vrijeme od ponedjeljka do petka od 8 do 16 sati, to je točno definiran raspored i poslodavac ga ne može jednostrano promijeniti svojom odlukom. Ako radnici ne bi dobrovoljno prihvatili takvu izmjenu podatka o radnom vremenu putem izmjene ugovora o radu, poslodavcima bi jedino preostala mogućnost otkaza s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. Dakako, i otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu morao bi biti zasnovan na opravdanim otkaznim razlozima kao i svaki drugi otkaz. Napominjemo da razdoblje nejednakog rasporeda ne može biti kraće od jednog mjeseca ni dulje od jedne godine te tijekom tako utvrđenog rasporeda radno vrijeme mora odgovarati radnikovom ugovorenom punom ili nepunom radnom vremenu. Radnik u tjednu može raditi najviše do pedeset sati, uključujući prekovremeni rad, odnosno najviše do šezdeset sati tjedno, ako je tako ugovoreno kolektivnim ugovorom, što uključuje i prekovremeni rad. Osim toga, potrebno je pridržavati se ograničenja iz čl. 66. st. 8. Zakona o radu, prema kojem radnik u svakom razdoblju od četiri uzastopna mjeseca ne smije raditi dulje od prosječno četrdeset osam sati tjedno, uključujući prekovremeni rad.

Preraspodjela se, s druge strane, može uvesti ako je ugovorena i uređena kolektivnim ugovorom, odnosno sporazumom sklopljenim između radničkog vijeća i poslodavca. U protivnom, ako nije uređena na navedeni način, poslodavac će biti dužan utvrditi plan preraspodijeljenog radnog vremena s naznakom poslova i broja radnika uključenih u preraspodijeljeno radno vrijeme, te takav plan preraspodjele prethodno dostaviti inspektoru rada, postupajući sukladno čl. 67. Zakona o radu. Preraspodijeljeno radno vrijeme u razdoblju u kojem traje dulje od punog ili nepunog radnog vremena može trajati najdulje četiri mjeseca, osim ako kolektivnim ugovorom nije drukčije određeno, u kojem slučaju ne može trajati dulje od šest mjeseci.

4. Promjena ugovora o radu iz punog u nepuno radno vrijeme i mogućnost otkaza
S obzirom na restriktivniji režim prelaska državne granice zbog epidemije koronavirusa, što se posljedično odražava i na nemogućnost, odnosno bitno otežanu mogućnost uvoza i izvoza roba i usluga, na prijedlog poslodavca moguće je, uz obvezan radnikov pristanak, izmijeniti ugovor iz punog radnog vremena u ugovor na nepuno radno vrijeme kako bi poslodavac smanjio troškove svojeg poslovanja. Naime, Zakon o radu uveo je mogućnost primjene načela pro rata temporis u odnosu na plaću i druga materijalna prava. Navedeno načelo odražava se u zakonskoj odredbi prema kojoj se plaća i druga materijalna prava radnika (jubilarna nagrada, regres, nagrada za božićne blagdane i slično) utvrđuju i isplaćuju razmjerno ugovorenom radnom vremenu, osim ako kolektivnim ugovorom, pravilnikom o radu ili ugovorom o radu nije drukčije uređeno. Rezultat takve odredbe je da navedena prava radnicima pripadaju samo razmjerno njihovu nepunom radnom vremenu u odnosu na puno radno vrijeme. Ako radnik ne pristane na takvu izmjenu, poslodavcu jedino preostaje na raspolaganju otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu. No, takav otkaz mora biti opravdan kao i svaki drugi otkaz, a bit će opravdan samo ako su za poslodavca već nastupile konkretne posljedice zbog pojave epidemije, tj. ako je poslodavcu već doista nastalo smanjenje obujma poslovanja i pad prihoda zbog čega nema dovoljno posla odnosno financijskih sredstava za nastavak rada u punom radnom vremenu, pri čemu ugovore o radu nužno treba promijeniti u nepuno radno vrijeme. Pritom bi poslodavac trebao dokazati da mu se posao smanjio upravo u onolikom dijelu radnog vremena za koliko je tražio skraćenje radnog vremena. S time je usuglašena i višegodišnja sudska praksa. Međutim, posebno naglašavamo da otkaz s ponudom izmijenjenog ugovora o radu s punog na nepuno radno vrijeme ne bi mogao biti opravdan ako posljedice za poslodavca još uvijek u trenutku otkaza nisu nastupile, već poslodavac samo želi unaprijed preduhitriti moguće, buduće probleme, prebacujući teret na radnike. S obzirom na to da radnici ne sudjeluju u dobiti, ne trebaju sudjelovati ni u gubitku odnosno snošenju tereta nekog mogućeg budućeg gubitka ili problema u poslovanju, što je već i jasno utvrđeno stajalište sudske prakse Vrhovnog suda Republike Hrvatske.^[7] Prema tome, zakonitost otkaza procjenjivat će se prema uvjetima odnosno okolnostima koji su postojali u vrijeme otkazivanja, a ne prema okolnostima koje će možebitno nakon toga nastupiti.^[8]

5. Upućivanje radnika na godišnji odmor
S pojavom epidemije prouzročene koronavirusom, sve češća pojava u Republici Hrvatskoj je da poslodavci dio radnika upućuju na korištenje godišnjeg odmora. Navedeno je sasvim opravdano, a u trenutačnoj situaciji može se čak reći i poželjna mjera, koja za svrhu prije svega ima smanjenje mogućnosti zaraze virusom usred međusobnih bliskih kontakata većeg broja radnika. Uzevši u obzir činjenicu da o rasporedu godišnjih odmora ionako u konačnici uvijek odlučuje isključivo poslodavac, pritom vodeći računa o potrebama organizacije radnog procesa i mogućnostima za odmor koje su raspoložive radnicima, ne nalazimo puno razloga za možebitno protivljenje takvoj odluci o upućivanju radnika na godišnji odmor. Međutim, i u navedenoj situaciji poslodavac se mora pridržavati svih pravila u svezi s određivanjem rasporeda godišnjeg odmora, što ne podrazumijeva samo obvezu da se o planu godišnjeg odmora potrebno savjetovati s radničkim vijećem sukladno čl. 150. st. 1. Zakona o radu, već je poslodavac također dužan najmanje 15 dana prije korištenja godišnjeg odmora obavijestiti radnika o trajanju godišnjeg odmora i o razdoblju njegova korištenja, u skladu s čl. 85. st. 4. Zakona o radu. Ako obavijest nisu dobili najmanje 15 dana prije, radnici bi mogli odbiti korištenje godišnjeg odmora. Možemo pretpostaviti da zbog novonastale situacije poprilično često dolazi do nepoštovanja prethodno navedenog roka od poslodavca, što za radnike kao tradicionalno slabiju stranu u radnim odnosima predstavlja vrlo nepopularan potez. Možda bi upravo iz tog razloga poslodavci, zauzvrat što njihovi radnici u takvim slučajevima nisu bili u mogućnosti unaprijed planirati korištenje godišnjeg odmora, trebali razmisliti o omogućavanju dodatnih dana odmora ili nekog drugog oblika pogodnosti kao svojevrsnom obliku nadoknade.

6. Zaštita osobnih podataka i prevencija širenja koronavirusa
U nastojanju da se suzbije ili barem u najvećoj mogućoj mjeri smanji opasnost od zaraze koronavirusom, nužno je provoditi opsežna prikupljanja i obradu posebnih kategorija osobnih podataka, u koje, između ostalog, prema čl. 9. st. 1. Opće uredbe o zaštiti podataka^[9] (engl. GDPR), ulaze i podaci koji se odnose na zdravlje. Premda je načelno zabranjena obrada posebnih kategorija osobnih podataka^[10], Uredba predviđa čitav niz iznimaka kada će, pod određenim uvjetima, obrada ipak biti dopuštena. Tako razne zdravstvene ustanove, počevši od onih na nacionalnoj razini pa sve do onih koje djeluju međunarodno, obrađuju podatke o zdravstvenom stanju osoba, kroničnim bolesnicima, oboljelom djecom i sl. Navedene kategorije podataka zahtijevaju viši stupanj zaštite. Kako bi se osigurao takav standard, nužno je da se svi ti podatci obrađuju anonimizirano kad god je to moguće, a kad nije, trebalo bi inzistirati na pseudonimizaciji. Osim toga, zaštita podataka enkripcijom trebala bi biti obvezna u svakom stadiju njihove obrade. I poslodavcima će biti korisno informirati radnike o politici unutar poduzeća glede zaštite od zaraznih bolesti kako bi što uspješnije primijenili usvojene protokole i sukladno tome najbolje savjetovali svoje radnike kako smanjiti rizik od izlaganja sebe ili svojih suradnika zarazi. S tim u svezi, obveza osiguranja zaštite zdravlja radnika za poslodavce proizlazi iz samog Zakona o zaštiti na radu, a osim toga, već su i sami radnici dužni prilikom sklapanja ugovora o radu i tijekom trajanja radnog odnosa obavijestiti poslodavca o bolesti ili drugoj okolnosti koja ugrožava život ili zdravlje osoba s kojima u izvršenju ugovora o radu radnik dolazi u dodir (čl. 24. st. 1. Zakona o radu). Pritom poslodavac može uputiti radnika na liječnički pregled, i to ovlaštenoj ustanovi medicine rada odnosno specijalistu medicine rada.

Prema Uputi koju je na svojoj mrežnoj stranici objavio Hrvatski zavod za javno zdravstvo: „ako osoba sumnja da je bila u kontaktu s izvorom koronavirusa i počne pokazivati znakove bolesti dišnog sustava (kašalj, teškoće disanja ili visoku temperaturu), o tome mora obavijestiti stručnjaka zaštite na radu kod poslodavca ili drugu odgovornu osobu poslodavca radi poduzimanja mjera zaštite zdravlja ostalih zaposlenika kod poslodavca i potražiti liječničku pomoć obavještavanjem svojeg liječnika obiteljske medicine, dežurnog epidemiologa u nadležnom zavodu za javno zdravstvo ili nadležne bolnice uz odlazak na pregled, prema dogovoru s liječnikom, kako se zaraza ne bi širila dalje. Kod sumnje na bolest radnika uzrokovanu koronavirusom, stručnjak zaštite na radu ili druga odgovorna osoba poslodavca odmah mora obavijestiti nadležnog epidemiologa“.^[11]

U opisanom slučaju, kada se radnik javi ovlaštenoj osobi, poslodavcima će osnova za obradu podataka o zdravstvenom stanju radnika biti izvršavanje zadaće od javnog interesa. Tipičan primjer javnog interesa u konkretnom slučaju bila bi zaštita javnog zdravlja (od epidemija i zaraznih bolesti), s tim da će opravdanje za obradu posebnih kategorija osobnih podataka biti prije svega čl. 9., i to u pravilu st. 2. toč. (i) Uredbe o zaštiti osobnih podataka kojim se dopušta takva obrada u svrhu javnog interesa u području javnog zdravlja, kao što je zaštita od ozbiljnih prekograničnih prijetnji zdravlju, što koronavirus zasigurno jest. Osoba ovlaštena za prikupljanje i obradu navedenih osobnih podataka treba s njima postupati krajnje povjerljivo, uz osiguranje svih potrebnih spomenutih metoda zaštite. Međutim, prethodno ne znači da bi poslodavci mogli bez ikakvih ograničenja pokušati prikupljati takve podatke od svojih radnika u svrhu osiguranja zdravlja i sigurnosti. Naime, iako poslodavci nesumnjivo trebaju komunicirati sa svojim radnicima u svezi s pojavom koronavirusa, to treba biti više povezano s pružanjem informacija i pomoći radnicima, a ne prikupljanjem podataka (putem upitnika o prisutnosti simptoma zaraze i sl.), kao svojevrsna preventivna mjera u planu borbe protiv koronavirusa. Jednako tako, poslodavci bi se trebali suzdržavati od prikupljanja podataka ili neovlaštene istrage o prisutnosti bilo kakvih simptoma gripe i sličnih bolesti radnika ili njima bliskih osoba. Umjesto toga, nadležne zdravstvene službe kao i drugi ovlašteni zdravstveni radnici trebaju biti isključivo nadležni i odgovorni za otkrivanje i postupanje u slučajevima zaraze, kao i za savjetovanje poslodavca o odgovarajućim koracima koje je potrebno poduzeti kao odgovor na zarazu. Na navedeni način nadležni subjekti izvršavat će te funkcije institucionalno i profesionalno, uz sprječavanje pojave možebitnih zloporaba kao posljedice provođenja autonomnih inicijativa.

Poslodavcima se svakako preporučuje uspostaviti i na vidljivom mjestu objaviti jednostavan kanal za prijavu simptoma bolesti kako bi postojala jasna pravila prijave osobama obvezanim zaštitom povjerljivosti. To će pomoći u sprječavanju neovlaštenog širenja ne samo prijavljenih podataka, već i virusa. Kao i kod svake uporabe osobnih podataka, ispitaniku bi trebalo biti jasno zašto se prikupljaju njegovi podatci, kako se koriste i koja su prava radnika u odnosu na njih. Ako je moguće, potrebno je zaštititi podatke o identitetu možebitno zaražene osobe. Nakon što prestane svrha za koju su podatci prikupljeni, što će u konkretnom slučaju biti dan kada radniku prestane privremena nesposobnost za rad, Opća uredba o zaštiti podataka nalaže brisanje svih podataka prikupljenih u tu svrhu.

7. Preventivne mjere zaštite na radnom mjestu
Sukladno uputi za poslodavce i radnike vezano uz koronavirus objavljenoj na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo, u svrhu čim uspješnije prevencije zaraze na radnim mjestima, potrebno je:

održavati udaljenost od najmanje jednog metra između ljudi u razgovoru i tijekom društvenih interakcija

izbjegavati bliski kontakt sa svima koji pokazuju simptome bolesti dišnog sustava poput kašlja i kihanja

pridržavati se higijenskih mjera, posebno ako rad zahtijeva kontinuiran kontakt s drugim osobama tijekom pretežnog dijela ili tijekom cijelog radnog vremena

u slučaju lošeg osjećanja, temperature ili kašlja ne dolaziti na posao, već se javiti nadležnom liječniku obiteljske medicine.

Stoga je iznimno važno da se ne dira lice ili trljaju oči rukama koje nisu čiste.

7.1.Specifične mjere zaštite: povratak radnika iz virusom zahvaćenih područja i postupanje sa zdravima
Odlukom Kriznog stožera Ministarstva zdravstva provodi se zdravstveni nadzor nad zdravim putnicima koji dolaze iz područja u kojima je žarište infekcije (Kina, Južna Koreja, Italija i dr.) stavljanjem pod zdravstveni nadzor (javljanje zdravstvenog stanja teritorijalno nadležnom epidemiologu), u samoizolaciju na temelju rješenja graničnog sanitarnog inspektora o podvrgavanju zdravstvenom nadzoru. Osobe koje su bile u kontaktu s njima (članovi obitelji i poslovni osobni kontakti s osobama koje su pristigle iz područja u kojima je žarište infekcije) mogu se kretati bez ograničenja u školu i na posao. Osobama koje su zdrave, a u Republiku Hrvatsku dolaze poslovno ili turistički i ne mogu se staviti u samoizolaciju, kretanje se ne može ograničiti sve dok ne razviju simptome bolesti. Na temelju rješenja graničnog sanitarnog inspektora moraju se svakodnevno javljati nadležnom epidemiologu. Do daljnjeg se ne preporučuje odlazak stanovništva na bilo kakva putovanja u rizična područja.

7.2. Čišćenje i provjetravanje prostorija
Potrebno je često čišćenje prostorija sukladno uputama^[12] Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo:

najmanje triput dnevno čistiti dodirne točke u zgradama kao što su ručke na vratima, ručke na prozorima, slavine u toaletima i kuhinjama, tipke vodokotlića, daljinske upravljače, prekidače za struju, zvona na vratima, ploče dizala, pultove za prijam stranaka i druge dodirne površine kojima se koristi veći broj osoba

najmanje dvaput dnevno čistiti sve dodirne površine: radne površine, mobilne telefone, POS uređaje, tipkovnice, konzole i računala u skladu s uputama za korisnike

prostorije za sastanke, edukacije i druge prostore gdje se okuplja veći broj osoba očistiti nakon svakog sastanka

redovito, a najmanje dvaput dnevno, provjetravati sve prostorije

prostorije za sastanke, edukacije i druge prostore gdje se okuplja veći broj osoba provjetravati prije i nakon svakog sastanka, tijekom stanke i sl.

 7.3. Pranje i dezinfekcija ruku
Naputak^[13] o pravilnom pranju ruku potrebno je izvijesiti na vidljivom mjestu u toaletu.

Za pranje ruku u toaletima osigurati toplu tekuću vodu i sapun kao i papirnate ručnike za jednokratnu uporabu. Druge vrste ručnika koji nisu namijenjeni za jednokratnu uporabu nužno je ukloniti iz toaleta.

Postaviti kante s poklopcima za sigurno odlaganje iskorištenih papirnatih ručnika i drugog otpada u toaletima i drugim prostorijama.

Na javnim mjestima na kojima ljudi imaju manju mogućnost redovitog pranja ruku postaviti dezinfekcijsko sredstvo za ruke.

 7.4. Dodatne mjere prevencije i zaštite
Osim prethodno navedenih, potrebno je voditi brigu i o nekoliko dodatnih mjera prevencije:

osigurati okruženje bez duhanskog dima

ukloniti časopise i reklamne letke iz čekaonice i zajedničkih prostorija

ako je moguće, obložiti dodirne površine koje upotrebljava veći broj osoba (poput POS uređaja) zaštitnom folijom koju se može redovito odnosno više puta dnevno čistiti. Druga mogućnost je da se pokraj takvih uređaja osiguraju jednokratne maramice kojima će korisnik prekriti uređaj prije dodirivanja.

koristiti se telefonima, video-konferencijama i internetom u poslovanju što je više moguće kao zamjenom za sastanke

u slučajevima kad su sastanci nužni i/ili neodgodivi, organizirati ih u što većim prostorijama i ostaviti dovoljan razmak (od najmanje jedan do dva metra) između pojedinih osoba

izbjegavati rukovanja i poticati održavanje razmaka od barem jednog metra tijekom razgovora

izbjegavati putovanja koja nisu nužna, posebno u zahvaćena područja

svim osobama koje imaju simptome bolesti dišnog sustava (kašalj, kihanje, povišena tjelesna temperatura, kratak dah) omogućiti ostanak kod kuće.

Najnoviji naputci i preporuke dostupni su na mrežnim stranicama Hrvatskog zavoda za javno zdravstvo.^[14]

8. Prava osiguranika obveznog zdravstvenog osiguranja u slučaju privremene nesposobnosti za rad zbog pojave koronavirusa
Pravo na naknadu plaće pripada osiguraniku u svezi s korištenjem zdravstvene zaštite iz obveznoga zdravstvenog osiguranja odnosno drugih okolnosti utvrđenih Zakonom o obveznom zdravstvenom osiguranju^[15], ako je izoliran kao kliconoša ili zbog pojave zaraze u njegovoj okolini (čl. 39. st. 1. toč. 3.). Utvrđivanje privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad u nadležnosti je izabranog doktora medicine primarne zdravstvene zaštite koji se prilikom utvrđivanja njezina početka i trajanja dužan pridržavati medicinskih indikacija. Privremena nesposobnost odnosno spriječenost za rad medicinski je indicirana za osiguranike nad kojima se provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa, odnosno kojima je određena samoizolacija kod kuće ili karantena u zdravstvenoj ustanovi od nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora rješenjem ili drugim odgovarajućim aktom. Prema navedenom uzroku privremena nesposobnost odnosno spriječenost za rad može biti utvrđena dok traje karantena u zdravstvenoj ustanovi odnosno do izdavanja obavijesti o završetku zdravstvenog nadzora od nadležnog epidemiologa za osiguranike koji su bili u samoizolaciji kod kuće. Naknada plaće za privremenu nesposobnost za rad takvim se osiguranicima isplaćuje na teret sredstava HZZO-a od prvoga dana privremene nesposobnosti za rad. Člankom 55. st. 3. Zakona o obveznom zdravstvenom osiguranju propisano je da je najviši mjesečni iznos naknade plaće za puno radno vrijeme, kada se ona isplaćuje na teret sredstava HZZO-a, proračunska osnovica uvećana za 28 %, što trenutačno iznosi 4.257,28 kuna. Napominjemo da HZZO osigurava plaćanje zdravstvenih usluga u cijelosti za cjelokupnu zdravstvenu zaštitu u svezi sa zaraznim bolestima za koje je zakonom određeno provođenje mjera za sprječavanje njihova širenja. Posebno ukazujemo na to da u slučaju osiguranika nad kojima se ne provode mjere u prevenciji širenja koronavirusa odnosno kojima izolacija nije određena od nadležnog epidemiologa ili graničnog sanitarnog inspektora, već izostaju s radnog mjesta prema nalogu ili u dogovoru s poslodavcem, nema indikacija za utvrđivanje privremene nesposobnosti odnosno spriječenosti za rad, te s tim u svezi ni ostvarivanja prava na naknadu plaće na teret sredstava HZZO-a s osnove izolacije. Što se tiče osiguranika koji su na liječenju u državama članicama EU, za takvu situaciju ne postoje posebni dogovori ili odredbe EU propisa, stoga vrijede sva uobičajena pravila. Znači, osiguranici HZZO-a u drugim državama članicama EU imaju pravo na svu potrebnu neodgodivu zdravstvenu zaštitu pod istim uvjetima kao i osiguranici države boravka, a na teret HZZO-a. Što se tiče troškova karantene u državama članicama EU, ovisi kako je regulirano u sustavu osiguranja te države. U svakom slučaju, HZZO će biti obvezan refundirati sve troškove koje u državi boravka podmiri zdravstveno osiguranje te države sukladno svojim propisima jer je neupitno riječ o neodgodivoj zdravstvenoj zaštiti.^[16]

9. Nadzor nad provedbom mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti i prekršajne odredbe
Posebno naglašavamo da nadzor nad provedbom mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti obavljaju nadležni sanitarni inspektori. U provedbi nadzora, nadležni sanitarni inspektori ovlašteni su, u skladu s čl. 69. Zakona o zaštiti pučanstva od zaraznih bolesti, donijeti čitav niz mjera, od kojih, kao osobito važne u aktualnoj situaciji, ističemo:

 - zabraniti kretanje osobama za koje se utvrdi ili sumnja da boluju od određenih zaraznih bolesti

 - zabraniti okupljanje osoba u školama, kinematografima, javnim lokalima i na drugim javnim mjestima, do prestanka opasnosti od epidemije zaraznih bolesti određenih tim Zakonom

 - naložiti izolaciju i liječenje osoba oboljelih od zaraznih bolesti određenih tim Zakonom

 - osobama koje su oboljele od određenih zaraznih bolesti te kliconošama određenih zaraznih bolesti, zabraniti rad na određenim radnim mjestima odnosno mjestima na kojima mogu ugroziti zdravlje drugih osoba

 - naložiti udaljenje oboljelih osoba s određenih radnih mjesta

 - naložiti obavljanje općih, posebnih, sigurnosnih i drugih mjera

 - naložiti obavljanje povremenih zdravstvenih pregleda

 - naložiti da se poduzmu i druge propisane mjere za zaštitu pučanstva od zaraznih

Navedene mjere nalažu se rješenjem. Žalba odnosno tužba protiv tih rješenja ne odgađa njihovo izvršenje. Ako sanitarni inspektor prilikom inspekcijskog nadzora ocijeni da postoji epidemiološka indikacija koja zahtijeva da se hitno poduzme određena mjera zbog uklanjanja opasnosti za zdravlje i život pučanstva, naložit će usmenim rješenjem izvršenje takve mjere bez odgađanja. Za nepostupanje po rješenju sanitarnog inspektora, novčanom kaznom od 50.000,00 do 100.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba te odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 5.000,00 do 10.000,00 kuna. Osim toga, novčanom kaznom u iznosu od 30.000,00 do 80.000,00 kuna kaznit će se za prekršaj pravna osoba, odnosno od 3.000,00 do 8.000,00 kuna fizička osoba te odgovorna osoba u pravnoj osobi, ako između ostalog, ne omogući nadležnom sanitarnom inspektoru kao i nadležnom doktoru opće (obiteljske) medicine ili doktoru medicine specijalistu epidemiologije nesmetano obavljanje nadzora te poduzimanje propisanih mjera za zaštitu pučanstva od zaraznih bolesti, ili ako ne provodi opće mjere za sprječavanje i suzbijanje zaraznih bolesti. Prema posljednjim izjavama glavnog državnog inspektora Republike Hrvatske od 15. ožujka 2020., na temelju Zakona o državnom inspektoratu^[17] (čl. 127.), fizičkoj osobi koja se nije pridržavala mjere samoizolacije ili drugih mjera zbog koronavirusa, sanitarni inspektori Državnog inspektorata izdat će prekršajni nalog na iznos od 8.000,00 kuna. Ujedno, sanitarni će inspektori uz prekršajni nalog prekršitelju uručiti i rješenje o izvršenju rješenja na temelju članka 139. Zakona o općem upravnom postupku^[18]. Tim rješenjem opomenut će prekršitelja ako se ne bude pridržavao naredbe na temelju izdanog rješenja sanitarnih inspektora Državnog inspektorata Republike Hrvatske, da će platiti novčanu kaznu, i to prvi put u iznosu od 30.000,00 kuna, drugi put u iznosu od 60.000,00 kuna, a treći put u iznosu od 120.000,00 kuna, sve sukladno čl. 142. Zakona o općem upravnom postupku.^[19] Ujedno, ističemo da je širenje i prenošenje zarazne bolesti kazneno djelo. Prema čl. 180. Kaznenog zakona^[20], kaznom zatvora do dvije godine kaznit će se onaj tko ne postupi prema propisima ili naredbama kojima nadležno državno tijelo nalaže preglede, dezinfekciju, dezinsekciju, deratizaciju, odvajanje bolesnika ili drugu mjeru za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti među ljudima, odnosno za sprječavanje i suzbijanje zarazne bolesti životinja od kojih mogu oboljeti i ljudi, pa zbog toga dođe do opasnosti od širenja zarazne bolesti među ljudima ili prenošenja zarazne bolesti sa životinja na ljude. Tko ne pridržavajući se mjera zaštite drugoga zarazi opasnom zaraznom bolešću, kaznit će se kaznom zatvora do tri godine, a ako je do počinjenja djela došlo iz nehaja, počinitelj će se kazniti kaznom zatvora do jedne godine.

[*] Članak je predan nakladniku 15. ožujka 2020.
[1] Nar. nov., br. 79/07, 113/08, 43/09 i 130/17.
[2] Nar. nov., br. 93/14, 127/17 i 98/19.
[3] Mogućnost rada državnih službenika na izdvojenom mjestu rada detaljno je uređena Uredbom o mogućnosti rada državnog službenika na izdvojenom mjestu i rada s nepunim radnim vremenom (Nar. nov., br. 33/06).
[4] Nar. nov., br. 73/17.
[5] Nar. nov., br. 71/14, 118/14, 154/14, 94/18 i 96/18.
[6] Nar. nov., br. 129/19.
[7] “Ostvarenje planiranog prometa i prihoda društva predstavlja poslovni rizik društva – tužene kao poslodavca, koji tužena ne može prebaciti na teret radnika umanjujući njegovu osnovnu plaću. Naime, radnik za svoj rad ima pravo na ugovorenu plaću, on ne sudjeluje u dobiti, pa nije dužan sudjelovati ni u poslovnom gubitku poslodavca." - Vrhovni sud Republike Hrvatske, Revr-662/07-2 od 24. listopada 2007.
[8] U tom smislu i Milković, Darko; Dugonjić, Sabina; Prestanak ugovora o radu, Radno pravo, 2016., str. 82.
[9] Uredba (EU) 2016/679 Europskog parlamenta i Vijeća od 27. travnja 2016. o zaštiti pojedinaca u vezi s obradom osobnih podataka i o slobodnom kretanju takvih podataka te o stavljanju izvan snage Direktive 95/46/EZ.
[10] U posebnu kategoriju osobnih podataka ulaze oni koji otkrivaju rasno ili etničko podrijetlo, politička mišljenja, vjerska ili filozofska uvjerenja ili članstvo u sindikatu te obrada genetskih podataka, biometrijskih podataka u svrhu jedinstvene identifikacije pojedinca, podataka koji se odnose na zdravlje ili podataka o spolnom životu ili seksualnoj orijentaciji pojedinca.
[11] Klasa: 008-02/20-09/1; Ur. broj: 381-09-92-20-1, Zagreb, 28. 2. 2020.; https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/02/Uputa-poslodavcima-i-radnicima-o-postupanju-vezano-uz-koronavirus.pdf.
[12] https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Ciscenje-i-dezinfekcija-prostorije-bez-oboljelih-od-COVID-19-5.3.2020..pdf
[13] https://www.hzjz.hr/wp-content/uploads/2020/03/Pranje_ruku_.pdf
[14] https://www.hzjz.hr/sluzba-epidemiologija-zarazne-bolesti/koronavirus-najnovije-preporuke/
[15] Nar. nov., br. 80/13, 137/13 i 98/19.
[16] https://www.hzzo.hr/prava-osiguranika-na-privremenu-nesposobnost-za-rad-zbog-pojave-koronavirusa-2019ncov/
[17] Nar. nov., br. 115/18.
[18] Nar. nov., br. 47/09.
[19] https://www.vecernji.hr/vijesti/mikulic-izvrsenje-naplate-odredene-novcane-kazne-prisilno-ce-se-izvrsiti-putem-fina-e-1386004
[20] Nar. nov., br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19.