U radu autorica razmatra tri rasprave poredbene ustavne znanosti: o djelotvornosti nepromjenjivih ustavnih normi; raspravu o teoriji implicitnih ograničenja ustavotvorca kod izmjene ustava koja napušta tradicionalni binarni odnos između ustavnih i zakonskih normi i predlaže novu normativnost uspostavljenu na temeljima prethodnih, koja ispituje mogućnost materijalne kontrole ustavnih promjena oslanjajući se na postojanje najviših ustavnih vrednota i ustavnih principa, razvitak metoda tumačenja ustava i širenje nadležnosti ustavnosudbene vlasti. Autorica pomoću pravnopozitivisičkog i retroustavnog pristupa definira pravnu koncepciju ustavnog identiteta i razlikovanje od sociološke koncepcije ustavnog identiteta. Iznosi suvremenu ustavnu doktrinu i razvitak ustavnog sudovanja na području materijalne kontrole ustavnosti ustavnih promjena. Autorica tumači ustavni identitet Republike Hrvatske i predlaže prihvaćanje ustavnosudbene kontrole materijalne ustavnosti ustavnih promjena u Republici Hrvatskoj kao nužnog uvjeta za zaštitu državne suverenosti i aktivno sudjelovanje u ustavnom pluralizmu Europske unije, o čemu ćemo u nastavku teme pisati.