Karijeru je započela kao dramaturginja i već je zarana osjetila neravnopravnost zbog svog spola. Potaknuta revolucionarnim događanjima 1789., sve više se okretala politici. Posjećivala je sjednice Narodne skupštine, a svoje političke ideje pretakala je u prijedloge socijalno-političkih mjera, koje je u obliku pamfleta i plakata, o svom trošku, dijelila i lijepila po Parizu. Time je na sebe privukla pozornost, ali i neprijateljstvo. Zalažući se za prava žena, u Preambuli Deklaracije o pravima žena i građanki iz 1791., navela je: „Majke, kćeri, sestre, predstavnice nacije zahtijevaju da se prime u Narodnu skupštinu. Vjerujući da su neznanje, propust ili prezir prema pravima žena jedini uzroci javnih nesreća i korupcije vlada, [žene] su odlučile u svečanoj deklaraciji iznijeti prirodna, neotuđiva i sveta prava žena kako bi ova deklaracija, stalno izložena pred svim članovima društva neprestano ih podsjećala na njihova prava i dužnosti…“¹

De Gouges se tijekom Francuske revolucije protivila Montanjarima i bila je sklonija umjerenim Žirondincima, da bi nakon njihova pada u ljeto 1793., zbog pamfleta „Tri urne, ili spas domovine, djelo zračnog putnika“, u kojem je navela kako „je vrijeme da se ustanovi pristojna vlada čija će energija dolaziti iz snage njezinih zakona, kako je vrijeme da se zaustave ubojstva i patnje koje ona uzrokuju, samo zato što nude suprotna stajališta…“, bila uhićena i optužena da je sastavljala djela suprotna izraženoj želji cijele nacije i usmjerena protiv svakoga tko bi mogao predložiti oblik vladavine drukčiji od republike. Tijekom pritvora revolucionarni komisari pretražili su njezinu kuću, ali nisu ništa našli. Olympe de Gouges potom ih je sama poslala na adresu gdje je držala svoje papire. Tamo je pronađen kazališni komad naslovljen „Sačuvana Francuska ili svrgnuti tiranin“. I tužitelj i de Gouges iskoristili su to djelo kao dokaz u suđenju. Tužitelj je smatrao da su njezini opisi kraljice bili prijetnja te su mogli pobuditi simpatije i potporu rojalistima, dok je de Gouges izjavila da predstava pokazuje da je ona oduvijek bila pristaša Revolucije. Nakon tri mjeseca provedena u zatvoru, bez odvjetnika (jer joj je predsjedavajući sudac zabranio pravno zastupanje smatravši da je bila više nego sposobna da se sama predstavlja), de Gouges je bila izvedena pred sud.

Dana 3. studenoga 1793. Revolucionarni sud osudio ju je na smrt odsijecanjem glave. U svojoj presudi naveo je kako je činjenica da u predmetu postoje spisi koji teže ponovnoj uspostavi vlasti koja napada suverenitet naroda; da je de Gouges dokazano kriva kao autorica tih spisa, zbog čega je osuđena na smrtnu kaznu u skladu s člankom 1. zakona od 29. ožujka, koji glasi: “Tko god bude optužen za sastavljanje ili tiskanje djela ili spisa koji izazivaju raspuštanje nacionalnog predstavništva, ponovno uspostavljanje kraljevske vlasti ili bilo koje druge vlasti koja napada suverenitet naroda, bit će izveden pred Revolucionarni sud i kažnjen smrću”. U skladu s navedenim, imovina Olympe de Gouges oduzeta je u korist Republike.² Njezino pogubljenje korišteno je kao upozorenje drugim politički aktivnim ženama. Tako je na jednom sastanku Komune, desetak dana nakon njezina pogubljenja, skupina žena upozorena pozivom na “drsku Olympe de Gouges, koja je bila prva žena koja je osnovala ženske političke klubove, koja je napustila brige svog doma kako bi se miješala u poslove Republike i čija je glava pala pod osvetničku oštricu zakona”.³

Iako je od tada nadahnula mnoge pokrete za prava žena i bila poznata u svoje doba, Olympe de Gouges pala je vremenom u zaborav sve do polovine 80-ih godina prošlog stoljeća, kada je šira javnost upoznata s njezinim nasljeđem. Danas mnoge ulice u Francuskoj nose njezino ime.

1 Izvor: https://www.college.columbia.edu/sites/default/files/Declaration%20of%20the%20Rights%20of%20Woman.pdf
2 Izvor: https://revolution.chnm.org/items/show/375, pristupljeno 28. listopada 2025.
3 Izvor: https://en.wikipedia.org/wiki/Olympe_de_Gouges