1. UVOD
Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu (u nastavku teksta. Zakon) uredio je (novim odredbama), između ostaloga, i rad putem digitalnih radnih platformi^[1]. Tim dijelom Zakona uređena su sljedeća pitanja i odnosi: Obilježja rada putem digitalnih radnih platformi (uređivanje rada putem digitalne radne platforme; rad koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme; digitalna radna platforma; poslodavac za kojeg radnik posao obavlja putem digitalne radne platforme; radnik koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme; ostale osobe koje rad obavljaju korištenjem digitalne radne platforme);^[2] Upotreba automatiziranog sustava upravljanja u organizaciji rada koji se obavlja korištenjem digitalnih radnih platformi (prava i obveze poslodavca; obveza ljudskog nadzora u automatiziranom sustavu upravljanja radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika; obveza ljudskog nadzora u praćenju rada i odluka donesenih u automatiziranom sustavu upravljanja; zaštita privatnosti i obrada osobnih podataka radnika koji rade korištenjem digitalne radne platforme; obveza uspostave kanala za profesionalnu komunikaciju s ostalim radnicima i poslodavcem te trećima u poslovnom procesu);^[3] Prava radnika koji rad obavlja putem digitalnih radnih platformi (obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme; pretpostavka postojanja radnog odnosa u radu korištenjem digitalne radne platforme; rad putem digitalnih radnih platformi ovisno o opsegu ostvarenih primitaka; prava i uvjeti rada ostalih osoba koje rade na digitalnim radnim platformama^[4]; transparentnost rada korištenjem digitalnih radnih platformi).^[5]

Članak 56. Zakona u svemu je novi sadržaj (glava IV, poglavlje i odredbe članka 221.a do 221.p). Novi sadržaj određuje (još u prijedlogu) direktiva EU-a o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi. To je nova organizacija rada koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme, a rezultat je brzog razvoja digitalne tehnologije. Imajući na umu da navedena direktiva (još) nije donesena, odredbe članka 56. Zakona stupiti će na snagu 1. siječnja 2024.^[6]

Bitna značajka platformskog rada je algoritamsko upravljanje, odnosno automatizirano upravljanje poslovnim procesima^[7]. To je značajna determinanta karakteristika ovoga oblika rada po: subjektima, organizaciji rada, uvjetima rada, a posebno odnosi u zaštiti zdravlja i sigurnosti na radu, zaštiti privatnosti, druga prava, obveze i odgovornosti.

2. OBILJEŽJA RADA PUTEM DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI

Pomalo paušalnim sadržajem odredbe članka 221.a uređuje se rad putem digitalne radne platforme: određuju se pojmovi i propisuju posebna prava i obveze koja nastaju između poslodavca i radnika, propisuje se minimalna razina prava i radnih uvjeta kada takav rad obavljaju druge fizičke osobe te prava i odgovornosti digitalnih radnih platformi radi osiguranja njihova transparentnog rada. Pojmovi koji određuju sadržaj, odnosno obilježavaju rad putem digitalnih radnih platformi su: rad koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme, digitalna radna platforma, poslodavac za kojega radnik posao obavlja putem digitalne radne platforme, radnik koji rad obavlja korištenjem digitalne radne platforme, ostale osobe koje rad obavljaju korištenjem digitalne radne platforme, obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme, evidencija o radu korištenjem digitalnih radnih platformi, i dr.

Najveći dio navedenih pojmova definiran je u pojedinim odredbama Zakona. Tako u članku 221.b stoji da je rad koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme, u smislu toga Zakona, naplatan rad na temelju ugovornog odnosa koji fizička osoba obavlja za digitalnu radnu platformu ili za agregatora, korištenjem digitalne tehnologije, odnosno na daljinu pomoću elektroničkog sredstva (internetska stranica, mobilna aplikacija i sl.) ili izravno na određenoj lokaciji između sudionika određenog posla.

Analizom citirane odredbe zaključujemo da je u pitanju rad u radnom odnosu kao pravnom odnosu specifičnog sadržaja: to je osobno pravni odnos (veza) između fizičke osobe (izvršitelja posla); to je ugovorni odnos s digitalnom platformom (radnom platformom) ili s agregatorom; to je onerozan pravni odnos (naplatan rad); to je rad korištenjem digitalne tehnologije, odnosno „na daljinu“; radna operacija (poslovi), kao i mjesto rada su određeni prema načinu obavljanja rada (sredstva rada, proces rada) korištenjem digitalne tehnologije, odnosno na daljinu pomoću elektroničkog sredstva ... ili izravno na određenoj lokaciji između sudionika određenog posla. Navedene karakteristike treba tumačiti zajedno s drugima koje uređuju pitanja i odnose u vezi rada koji se obavlja korištenjem digitalne radne platforme.

Druga bitna definicija odnosi se na pojam digitalne radne platforme u članku 271.c. To je poslodavac radniku koji rad obavlja osobno korištenjem digitalne platforme (članak 221.d st. 1.). Kao poslodavac (fizička ili pravna osoba) „… pruža uslugu primatelju usluge ... korištenjem digitalne tehnologije ... u kojem fizičke osobe posao obavljaju na daljinu pomoću elektroničkog sredstva ... ili izravno na određenoj lokaciji“. Između digitalne radne platforme i primatelja usluge može se javiti agregator, odnosno „fizička ili pravna osoba koja obavlja djelatnost zastupanja ili posredovanja za jednu ili više digitalnih platformi“. Zakon se odnosi na navedene subjekte koji „… organiziraju rad koji se obavlja na području Europske unije, neovisno o mjestu njihovog poslovnog nastana i prava koje se inače primjenjuje …“. Dužni su upisati se u evidenciju ministarstva, i navedeni subjekti „… ne smiju radniku naplatiti naknadu za posredovanje …“.^[8]

Poslodavac su digitalna radna platforma i agregator. Za njih rad obavlja radnik osobno, korištenjem digitalne radne platforme^[9]. Kada je poslodavac agregator, onda digitalna radna platforma odgovara solidarno za obveze koje agregator, kao njezin posrednik na tržištu, ima prema radniku kojega zapošljava radi obavljanja poslova za digitalnu radnu opremu, uz izuzetke utvrđene u članku 221.d st. 3. Zakona. Dokazi se „pribavljaju jednom mjesečno“ (članak 221.d st. 4.).

Iz citiranih odredbi slijedi i određenje pojma radnika koji rad obavlja korištenjem digitalne radne opreme u odredbama članka 221.e Zakona: „… fizička osoba koja na temelju sklopljenog ugovora o radu, u radnom odnosu obavlja poslove za digitalnu radnu opremu ili za agregatora.“.

Stanovite teškoće u praksi stvarat će odredbe članka 221.f, o ostalim osobama koje rad obavljaju korištenjem digitalne radne platforme. To su osobe koje u ugovornom odnosu koji nije nastao sklapanjem ugovora o radu, ali na temelju tog ugovornog odnosa osobno obavljaju poslove za digitalnu radnu platformu ili za agregatora. Te osobe smatraju se „ostalim osobama koje rad obavljaju korištenjem digitalne radne platforme“. Na taj ugovorni odnos „ne mogu se primjeniti zakonske pretpostavke o postojanju radnog odnosa...“.^[10]

3. UPOTREBA AUTOMATIZIRANOG SUSTAVA UPRAVLJANJA U ORGANIZACIJI RADA KOJI SE OBAVLJA KORIŠTENJEM DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI

U odredbama članaka 221.g do 221.k Zakon uređuje ova pitanja i odnose: prava i obveze poslodavca (članak 221.g); obveza ljudskog nadzora u automatiziranom sustavu upravljanja radi zaštite sigurnosti i zdravlja radnika (članak 221.h); obvezu ljudskog nadzora u praćenju rada i odluka donesenih u automatiziranom sustavu upravljanja (članak 221.i) i zaštitu privatnosti i obradu osobnih podataka radnika koji rade korištenjem digitalne radne platforme (članak 221.j i 221.k).

Radi ostvarivanja prava propisanih tim i drugim propisom - poslodavac ima sljedeće obveze: upoznati radnika s organizacijom rada i načinom donošenja odluka; osigurati dostupnost i transparentnost podataka, nadzor, profesionalnu komunikaciju i dr. To bi u praksi trebalo značiti primjenu odredbi Zakona o radu, provedbenih propisa autonomnih općih normativnih akata o zaštiti zdravlja na radu i sigurnosti na radu, o obavještavanju i informiranja i o mjerama i sredstvima u toj zaštiti.

U opisanim odnosima naglašava se funkcija subjekata tih odnosa: „… imenovana osoba (ovlaštena) koja će nadzirati sigurnost i radno opterećenje rada radnika koji rad obavljaju korištenjem digitalnih radnih platformi …“; „… imenovana ovlaštena osoba koja povodom zahtjeva radnika provodi postupak preispitivanja odluka donesenih u automatiziranom sustavu upravljanja a koja o njima odlučuje ...“. Bitno je, zbog specifične organizacije rada i mjesta rada, da poslodavac „… osigura mogućnost uspostave profesionalne komunikacije s ostalim radnicima i sudionicima poslovnog procesa te poslodavcem i ovlaštenim osobama poslodavca“ (što je, inače, osobito važno za rad na daljinu, na izdvojenim mjestima rada i sl.).

Prije početka rada poslodavac je dužan upoznati radnika „… s načinom na koji će dodjeljivati poslove odnosno radne zadatke, nadzirati radnika te ocjenjivati rad …“ ali i „… sa svim pravima iz radnog odnosa, a osobito informacijama vezanima za pristup poslovima i radnim zadacima, za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja i osposobljavanja te za donošenje odluka vezanih za obračun i isplatu plaće te naknada“.^[11]

Sve obveze poslodavca čine sadržaj ugovora o radu, a sve podatke „poslodavac je dužan na zahtjev radnika učiniti dostupnim“. To pravo pripada i sindikalnom povjereniku, sindikalnom predstavniku te inspekciji u području rada „na njihov zahtjev“, tijekom provođenja nadzora.

Odredbama članka 221.h propisana je obveza ljudskog nadzora u automatiziranom sustavu upravljanja radi zaštite sigurnosti i zaštiti zdravlja: obveza poslodavca je “… procijeniti rizike rada i njihovog utjecaja na sigurnost i zdravlje radnika koji rad obavlja korištenjem digitalne radne opreme …“; a poslodavac „… ne smije dozvoliti intezitet rada koji ugrožava fizičko odnosno mentalno zdravlje radnika ...“ na tim poslovima. Radnik ima pravo na zaštitu prava, u navedenom smislu, uz nadzor ovlaštene osobe^[12].  Upućuje se i na odredbe članka 133. Zakona te članka 29. o zaštiti privatnosti radnika^[13]. Naglašava se pravo „… neometane profesionalne komunikacije, odnosno povezivanja i razmjene informacija o poslovnom procesu ...“.^[14]

4. PRAVA RADNIKA KOJI RAD OBAVLJAJU PUTEM DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI

Pod ovim naslovom Zakon propisuje: obvezni sadržaj pisanog ugovora o radu putem digitalne radne platforme (članak 221.l); pretpostavke postojanja radnog odnosa u radu korištenjem digitalne radne platforme (članak 221.m); rad putem digitalnih radnih platformi ovisno o opsegu ostvarenih primitaka (članak 221.n) te prava i uvjete rada ostalih osoba koje rade na digitalnim radnim platformama (članak 221.o).

Između poslodavca i radnika za rad korištenjem digitalne radne platforme sklapa se ugovor o radu u pisanom obliku (ili na temelju potvrde o sklopljenom ugovoru o radu), čiji sadržaj ima osnovne i dodatne podatke. Osnovni podaci su oni koji su propisani člankom 15. st. 1. t. 1. do 11. toga Zakona. Podaci moraju biti dio sadržaja ugovora o radu, prema članku 15. st. 1. Zakona. Dodatni podaci koje mora sadržavati ugovor o radu su podaci o načinu dodjele poslova, radnih zadataka i uputa za rad te ocjenjivanja rada prema određenim kategorijama (članak 221.l st. 1. t. 1.). To je odredba ugovora o radu koju treba autonomno urediti, imajući u vidu pravo poslodavca da organizira i osigurava rad (pobliže određuje mjesto i način obavljanja rada u okviru utvrđene organizacije rada) pa i u slučaju obavljanja rada putem digitalne tehnologije. Ocjenjivanje rada je konkretan zadatak sa unaprijed utvrđenim kriterijima (osnovama) i mjestima (v. članak 90.b). Autonomnim općim normativnim aktima to treba regulirati, a ugovorom o radu precizirati u skladu sa Zakonom i tim općim aktima;

Odredbe ugovora o radu o načinu donošenja odluka vezanih za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja te za obračun i isplatu plaće i naknade plaće, moraju proizlaziti iz autonomnih općih normativnih akata, a pojam „uvjeti rada“ treba tumačiti u najširem smislu riječi (sva prava na radu uz poštivanje načela in favorem laboratores). Niti jedno pravo ne treba izostaviti, ali je za ovaj članak značajno istaći pravo zaštite zdravlja i sigurnosti na radu; obvezu poslodavca da informira radnika o osobi koja je kod poslodavca ovlaštena za nadzor praćenja rada u automatiziranom sustavu upravljanja; o elektroničkoj i drugoj opremi i sredstvima rada koji su potrebni za obavljanje posla (a to je uvijek posebno); o neometanoj profesionalnoj komunikaciji, povezivanju i razmjeni informacija sa subjektima u procesu rada (obavješćivanja i informiranje); o elektroničkoj i drugoj opremi i sredstvima rada koji su potrebni za obavljanje posla (i koje je poslodavac dužan nabaviti, instalirati i održavati, odnosno o uporabi vlastitih sredstava rada radnika (u tom slučaju i naknadi troškova za ta sredstva), osiguranju i troškovima, itd.); o načinu osposobljavanja i stručnog usavršavanja radnika; o načinu ostvarivanja prava na informacije i sudjelovanje u odlučivanju. Sva ta prava u ovom obliku rada treba realizirati i uvažavati činjenicu da je riječ o potpuno novom obliku i sadržaju realizacije rada na digitalnim radnim platformama. Te norme propisa praksa će potvrditi ili osporavati. Razvijaju se novi specifični radni (i drugi) odnosi, kao rezultat razvoja novih tehnologija. U tim odnosima ne smije se zanemariti život, zdravlje i sigurnost radnika na radu. Na to upozoravaju i odredbe članka 221.l Zakona.

Naime, Zakon uređuje odnose kada nastane nepredviđeni obrazac rada, a odnosi se na: rad po pozivu poslodavca i promijenjeni raspored rada (u nepredvidivoj organizaciji rada, razdoblje rada unutar kojega poslodavac ima pravo zatražiti, a radnik ima dužnost obavljati posao, plaćanje tako utvrđenog radnog vremena; posljedice obavljanja rada i mogući opoziv radnog zadatka. U stavku 3. članka 221.l daje se definicija „nepredvidivog odnosa rada“. Sve to treba upisati u ugovor o radu (ugovor o radu to mora sadržavati).^[15]

Zaštitni karakter imaju i odredbe članka 221m o „pretpostavki postojanja radnog odnosa u radu korištenjem digirtalne radne platforme“, koja je in favorem radniku. Bitna je „narav i vrsta rada te ovlasti digitalne radne platforme ili agregatora“ i „obilježje posla za koji se zasniva radni odnos“. U tom slučaju ima se smatrati da je „sklopljen ugovor o radu“. U slučaju spora digitalna radna platforma ili agregator mora „dokazati suprotno“. Bitne su ove činjenice: osobno obavljanje naplatnog rada i davanje naloga i uputa za obavljanje posla, organizacija i subordinacija posla (rada); ograničavanje slobode odbijanja izvršavanja naloga, određivanje mjesta i načina posla, nadzor i druge.^[16]

Probleme u primjeni može stvarati odredba članka 221.n Zakona, kojom se uređuje rad putem digitalnih radnih platformi ovisno o opsegu ostvarenih primitaka. Razlog za moguće probleme je navedeni kriterij (osnov), odnosno opseg ostvarenih primitaka. To, znači da drugi kriterij nije važan (npr. trajanje rada, kvalitet i kvantitet rada i dr.), a to inače jesu kriteriji (osnovi) plaćanja rada. Prema odredbi članka 221.n st. 1. „mjeri“ se zarada u „pojedinom kvartalu kalendarske godine“. Taj primitak ne smije biti veći od 60 % bruto iznosa tri mjesečne minimalne plaće utvrđene posebnim propisom. Onda, to ima za posljedicu rad bez radnog odnosa, odnosno nema pretpostavke postojanja radnog odnosa^[17]. Propisan je poseban postupak i obveze digitalne radne platforme i agregatora te posebnog tijela u sustavu e-Porezna (evidencija, drugi dohodak i dr.) uvid u podatke o isplatama i dr. Ako je „nakon izvršene provjere ... u pojedinom kvartalu kalendarske godine primitak za obavljeni rad fizičke osobe... veći od limitirane visine od 60% bruto iznosa tri mjesečne minimalne plaće ... može posao obavljati samo na temelju sklopljenog ugovora o radu“. Taj dio mogao je biti uređen podzakonskim aktom, jer prema stavku 6. članka 221.n, način i rokove provođenja uvida i provjera uređuje pravilnik ministra rada, uz suglasnost ministra nadležnog za financije. Problemi se mogu javiti i u primjeni odredbe članka 221.o u vezi statusa osoba koje rad obavljaju, a nemaju radno-pravni status (radni odnos) prema članku 221.f Zakona.

5. TRANSPARENTNOST RADA KORIŠTENJEM DIGITALNIH RADNIH PLATFORMI

Rad korištenjem digitalnih radnih platformi zahtijeva evidencije, transparentnost, jačanje odgovornosti i pravne sigurnosti. U tom smislu, Zakon u odredbama članka 221.p uređuje sljedeće: obveznu evidenciju subjekata koji na tržištu obavljaju djelatnost i rad korištenjem digitalnih radnih platformi; evidenciju vodi nadležno ministarstvo u elektroničkom obliku i obrađuje podatke iz te evidencije (o navedenim subjektima, o pokazateljima opsega rada korištenjem digitalnih radnih platformi); evidencija se uspostavlja na zahtjev digitalne radne platforme i agregatora, koji subjekti su dužni podnijeti zahtjev; postupak je sadržaj zahtjeva (članak 221.p st. 3.); nastupanje u pravnom prometu; podatke o pokazateljima opsega rada, broju radnika (i osoba) koji rade, broju i vrsti ugovorenih odnosa na temelju kojih te osobe rade korištenjem platforme i dr.

Oblik, sadržaj i način vođenja evidencije te rok dostave podataka propisuje ministar.^[18]

6. ZAKLJUČNA MIŠLJENJA

Odredbe o radu putem digitalnih radnih platformi mogle su biti izostavljene i regulirane posebnim propisom (zakonom) nakon što bude objavljena direktiva EU-a o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi, jer je u pitanju novi oblik organizacije rada, a pogotovo što direktiva još nije donesena. Ostalo je godinu dana da se Zakon, u tom dijelu, počne primjenjivati.

To su novi odnosi u radnom zakonodavstvu Republike Hrvatske, odnosno složeni odnosi između određenih subjekata: digitalne radne platforme; primatelja usluge (klijenta) i fizičke osobe koja obavlja rad korištenjem digitalne radne platforme za primatelja. U tom odnosu može se javiti (i javlja se) posebni subjekt - partner na tržištu ili posrednik (agregator). Pritom, agregator je i poslodavac (kako je već napisano). Bitna značajka platformskog rada jest algoritamsko upravljanje, odnosno automazirano upravljanje poslovnim procesima. U tom radu sve je specifično: vrsta rada, organizacija rada, način rada, odnosi među subjektima, odgovornost poslodavca (i agregatora) prema radnicima koje zapošljava, uz mogućnost da se digitalna platforma oslobodi odgovornosti. Pretpostavka postojanja radnog odnosa ide u prilog dokidanja lažne samozaposlenosti. No, treba, posebno navesti odredbu članka 221.n (kao „iznimku“) koji uređuje ograničenu fleksibilnost za one fizičke osobe koje bi rad korištenjem digitalnnih radnih platformi obavljale izvan radnog odnosa, zbog malog opsega poslova i malog ostvarenog primitka. To se ne primjenjuje na samozaposlene osobe, koje taj Zakon (kao opći Zakon) ne uređuje. Zakon izdvaja digitalne radne platforme kao poslodavce sui generis. Razlikuju se od drugih internetskih platformi po tome što organiziraju rad koji obavljaju pojedinci na zahtjev primatelja usluge koju pruža platforma. Razlike su i u pružanju usluga na internetu ili na određenoj lokaciji. Nužno je praćenje trendova na tom novom tržištu rada.^[19]

Povreda navedenih odredbi predstavlja protupravno djelo. Tako je u odredbama članka 57. Zakona propisano da će u provedbi inspekcijskog nadzora u području rada, inspektor usmenim rješenjem u zapisniku poslodavcu narediti da u ostavljenom roku: radniku omogući da se upozna s načinom na koji će dodjeljivati poslove odnosno radne zadatke, nadzire radnika i ocjenjuje njegov rad, upozna radnika sa svim pravima iz radnog odnosa, a osobito informacijama vezanima za pristup poslovima i radnim zadacima, za radno vrijeme i uvjete rada, za sigurnost i zdravlje na radu, za mogućnost napredovanja i osposobljavanja te za donošenje odluka vezanih za obračun i isplatu plaće te naknada (članak 221.g st. 2. i 3.); dostavi „potrebne podatke ministarstvu“ i dr. Visoke novčane kazne propisane su (članak 228. st. 1. t. 35. - 41.) za povredu odredbi članka 221. (obrada podataka radnika koje ne smije obrađivati ili prikupljati), neomogućavanje profesionalne komunikacije, manjkavosti u ugovoru o radu koje se odnose na rad po pozivu i broj radnih sati; nedostatke u isplatama i podacima prema „e-Porezna“ i dr. Još teži prekršaji propisani su zbog nelegalnog rada ili naplate naknade radniku za posredovanje (članak 60. (220. st. 1. t. 50. i 51.). Ovo se odnosi i na prekršaje pravne osobe digitalne radne platforme ili agregatora ako ne ugovori osiguranje od nesretnog slučaja i osiguranje od odgovornosti za osobu koja radi na digitalnoj radnoj platformi i ugovorne poslove obavlja sudjelovanjem u prometu (članak 60. (229.)), a „ako je prekršaj ... počinjen u odnosu na maloljetnike, iznos novčane kazne uvećava se dvostruko“.

Odredbe Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o radu prate sadržaj direktive Europskog parlamenta i Vijeća o poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi, koja ima temelj i okvir u brojnim vrelima prava Europske unije. Na prijedlog Komisije EU, još je u „redovnom zakonodavnom postupku“. Razmatra se na nacionalnim parlamentima država članica EU-a^[20].  Cilj je da pomogne poštovanju temeljnih prava i načela u poboljšanju radnih uvjeta u radu putem platformi, postavljanje minimalnih standarda u pogledu radnih uvjeta i radničkih prava u državama EU-a. Omogućava poslodavcima potrebnu fleksibilnost i prilagodbu gospodarskim promjenama, a radnicima pravo na pravedno i jednako postupanje u pogledu radnih uvjeta, pristupa socijalnoj zaštiti i osposobljavanju. Riječ je o ozbiljnim izazovima u gospodarstvu digitalnim radnim platformama i promjenama na tržištu rada koje je donijela digitalna transformacija.^[21]

[1] Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o radu, Nar. nov., br. 151/22, članak 56., Glava IV.a (članak 221.a do 221.p).
[2] Isto - cit.: članak 221.a do 221.f.
[3] Isto - cit.: članak 221.g do 221.h.
[4] Isto - cit. članak 221.l do 221.o.
[5] Isto - cit. članak 221.p.
[6] Isto - cit. članak 67. Zakona.
[7] Isto „Obrazloženje odredbi predloženog zakona ...“ str. 85.
[8] Digitalna radna platforma „… ne odnosi se na pružanje usluga čija je primarna svrha dijeljenje imovine ili prodaja robe ili usluga …“ (članak 221.c st. 7).
[9] Zakon - cit. članak 221.d st. 1.
[10] Zakon - cit. članak 221.f st. 1. To se „ne primjenjuje na fizičke osobe koje se u smislu Uredbe (EU) 2019/1150 Europskog parlamenta i Vijeća od 20. lipnja 2019. o promicanju pravednosti i transparentnosti za poslove koriste usluge internetskog posredovanja (tekst značajan za EGP) (SL. L: 186, 1.7.2019), smatraju poslovnim korisnikom“ (članak 222.f st. 2.).
[11] Zakon - cit. članak 221.g st. 2. i 3.
[12] Isto - cit. članak 221.h i članak 221.g st. 1. t. 3.
[13] Isto - cit. članak 221.j.
[14] Isto - članak 221.k.
[15] Zakon - cit. članak 221.l st. 2. - 4. „Nepredvidiv obrazac rada ... je oblik organizacije rada i radnog vremena, koji u potpunosti ili uglavnom, nastaje prema nepredvidivim potrebama za radom, uslijed čega se ne može unaprijed utvrditi početak i završetak radnog dana (niti tjedna) radnika, već ga prema prirodi stvari, određuje poslodavac“, ali „najmanji broj zajamčenih plaćenih radnih sati ne može biti manji od pet sati tjedno“, što je, u pravom smislu, naglašeni izuzetak.
[16] Zakon - cit. članak 221.m. Tu pretpostavku fizička osoba može odbiti (osporavati) (članak 221.m st. 4.).
[17] Zakon - cit. članak 221.n; Zakon o minimalnoj plaći, Nar. nov., br 118/18 i 120/21; Uredba o visini minimalne plaće za 2023. godinu, Nar. nov., br. 122/22; Opći porezni zakon, Nar. nov., br. 115/16, 106/18, 121/19, 32/20, 42/20 i 114/22.
[18] Zakon - cit. članak 221.p st. 7. i 8.
[19] Isto: iz obrazloženje, str. 85. i 86.
[20] Hrvatski sabor, Odbor za rad, mirovinski sustav i socijalno partnerstvo, KLASA: 021-08/22-21/02, URBROJ: 6521-28-22/1, Zagreb, 14. ožujka 2022.
[21] U posljednjih pet godina u EU-u je 500% više digitalnih radnih platformi, Isto.