U članku se analiziraju odredbe čl. 145. st. 8., 9. i 10. Zakona o radu koje sadržavaju praktično i životno vrlo značajnu regulativu, posebice za radnika, i kojom se privremeno uređuju odnosi radnika i poslodavca nakon izvanrednog otkazivanja ugovora o radu od strane poslodavca. Autor se bavi svakom od navedenih odredaba i opisuje zakonske uvjete nužne za njihovu primjenu. Skreće se pažnja na neke zakonom nepredviđene praktične situacije u pogledu kojih autor pruža svoje mišljenje i tumačenje, uz zaključak kako ih je zakonodavac možda trebao opsežnijom regulativom predvidjeti i regulirati.