Članak se bavi novom koncepcijom prava osobnosti iz novog Zakona o obveznim odnosima. U prvom dijelu članka iznose se postavke starog Zakona o obveznim odnosima te se navodi određena sudska praksa iz koje je razvidno da su sudovi u primjeni starog Zakona o obveznim odnosima restriktivno pristupali toj materiji. Skreće se pozornost na novine koje donosi novi Zakon o obveznim odnosima i koji pravima osobnosti prilazi na jedan potpuno drukčiji način, definirajući ta prava na jedan ekstenzivan način, uključujući u njih i one aspekte prava osobnosti koje sudska praksa u primjeni starog Zakona o obveznim odnosima nije uključivala u krug pravno priznatih oblika nematerijalnih šteta. Autor uspoređuje osnovne razlike između starog i novog Zakona o obveznim odnosima i zaključuje da će novi Zakon pred sudove i stranke postaviti nove izazove, koji će se trebati prevladati novim pristupom toj problematici i kvalitativnim odmakom od dosadašnje sudske prakse.